Zapadni Balkan: Blackout kao energetsko-politički signal upozorenja

Saobraćajni haos u Splitu, ispali semafori u Sarajevu, bez vode za piće u glavnom gradu Crne Gore Podgorici. Nestanak struje paralizovao je velike djelove zapadnog Balkana, od Splita do Tirane, u prošli petak - po velikoj vrućini i na početku sezone. Desilo se iznenada, ali ne i neočekivano. Krajem februara, ekspert za pitanja energije Christian Egenhofer iz briselske think-tank fabrike CEPS, je upozorio: “Energetski sektor na zapadnom Balkanu je pred kolapsom”. Egenhofer nije jedini koji tako misli.

Crnogorski ministar energetike Saša Mujović pripisao je krivicu za nestanak struje povećanoj potražnji zbog vrućine, što je preopteretilo mrežu. U energetskoj branši se priča da nije bilo dovoljno struje iz hidroelektrana, kojih ima dosta po planinama zapadnog Balkana. Nije sve moglo da se pohvata preko podmorskog kabla od Italije do Crne Gore, koji je pušten u rad 2019. Poslije nekoliko sati snabdijevanje je obnovljeno.

Time nije riješen fundamentalni problem. Sve ovo nije nikakva nova priča: tamo gdje je potražnja za energijom naglo porasla od 1990, na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji, već odavno ima ovih problema. Oni imaju tehnički, klimatski i politički aspekt.

Ne možete se osloniti na komšiluk

Mnoge elektrane su starije od 40 godina, a ni prenosna mreža nije puno mlađa. “Termoelektrane ne mogu da drže korak zbog zastarjele tehnologije i uskih grla u rudnicima”, kaže ekspert za Jugoistočnu Evropu Dimitar Bečev. Zbog klimatskih promjena opadaju nivoi rezervi vode onih zemalja koje se oslanjaju na hidroenergiju, poput Albanije sa 99% hidroenergije, što predstavlja ogroman izazov za snabdijevanje strujom.

Ni na komšiluk se ne možete slijepo osloniti, kao što pokazuje blackout u petak, jer tu već počinje da se igra politička igra, objašnjava Dirk Buschle, vicedirektor European Energy Community, koja zemlje zapadnog Balkana treba da privede zelenim pravilima EU.

To uključuje i bolju koordinaciju, saradnju sa drugim mrežnim operaterima i uspostavljanje tržišta električne energije. Zajedno se mogu brže i uspješnije spriječiti krize snabdijevanja energijom. Ugovori sa državama zapadnog Balkana (Srbija, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i Albanija) na stolu su od 2022. godine, kaže Buschle. “Ali politički spor između Srbije i Kosova oko priznanja Kosova i ovdje blokira primjenu u cijelom regionu.”

Veliki udio uglja u proizvodnji energije

To nije jedini energetsko-politički izazov za ove države na obodu EU. Bivši američki diplomata Matthew Bryza nabraja ostale: “Premalo konkurencije, previše uglja i previše Rusije”. Barbara Frey, ekspert za energetiku, mu sekundira: “Hronično nedostatno finansiranje, kontinuirano loše upravljanje i geopolitičke igrice”. Udio uglja u miksu električne energije je između 41% (BiH) i 95% (Kosovo).

Energetskom industrijom zapadnog Balkana dominiraju državne kompanije čiji nedostatak transparentnosti i loše upravljanje ometaju konkurenciju, omogućavaju rusko miješanje i usporavaju ulaganja u energetsku tranziciju, piše Bryza. Uticaj Rusije u naftnom i gasnom biznisu i dalje je snažan u Srbiji te BiH. Činjenica da su tržišta na zapadnom Balkanu mala i neprivlačna za međunarodne investitore olakšava Moskvi da izvrši uticaj. A Moskva želi da proda što više gasa.

Kina je takođe igrač sa uticajem u regionu. U okviru svog “Novog puta svile”, Peking je uložio mnogo novca u izgradnju novih i obnavljanje starih termoelektrana na ugalj. Predsjednik Xi Jinping obećao je 2021. u UN da više neće davati novac za nove termoelektrane na ugalj. Što nije uticalo na činjenicu da Kina, na primjer u Crnoj Gori, nastavlja da modernizuje postojeću termoelektranu na ugalj, kaže Bushle. Dok ugradnja filtera pomaže da se zimi ograniči hronično zagađenje vazduha u mnogim gradovima zapadnog Balkana, to istovremeno smanjuje efikasnost elektrana, koje stoga emituju više CO2 po proizvedenom megavat-satu.

Kina u ekspanziji

Angažman Kine u ekspanziji obnovljivih izvora energije je i te kako vidljiv: vjetroparkovi u Srbiji i BiH ili hidroelektrane. Naročito je broj malih hidroelektrana naglo porastao širom regiona. Prema nevladinoj organizaciji Bankwatch, broj im se učetvorostručio između 2009 i 2018: na 488. Pošto male hidroelektrane ne proizvode samo struju nego i štete po životnu sredinu, zapadne finansijske institucije više ne odobravaju kredite za njihovu gradnju – za razliku od Kine. Ona takođe profitira od niskih cijena svoje fotonaponske tehnologije i tehnologije energije vjetra. “Oni sve pometoše”, kaže ekspert za energetiku Egenhofer. Na Zapadnom Balkanu mnoga pravila EU ne važe, uključujući i ona za tendere.

U Republici Srpskoj, nedaleko od mjestašca Divin, regionalni put 427 prolazi bukvalno kroz gradilište za hidroelektranu Dabar. Podloga puta je uništena. U regionu, gdje su svi nazivi mjesta ispisani ćiriličnim i latiničnim slovima, plakati na kineskom i engleskom upozoravaju na opasna mjesta. Ispod, gdje će uskoro biti smještena trafo-stanica, parkirani su bageri i kamioni, a ispred njih se, sa zaštitnim kacigama na glavama, vrzma nekoliko muškaraca sa azijatskim crtama lica.

Na drugoj strani, na zelenoj padini, zastavama su obilježena mjesta gdje će u planini biti minirana lokacija za elektranu od 160 megavata. Projekcije je pokazuju na golim kamenim terasama. Planirano je da počne sa radom sredinom 2027. Ekolozi se bore protiv ovog projekta jer bi on “krao” vodu iz kraškog zaleđa. Troškove izgradnje od 338 miliona eura finansira Exim Bank of China, otplatu garantuju vlada Republike Srpske i državna Elektroprivreda Republike Srpske. Na građevinskim plakatima na engleskom i kineskom piše: “Energy China. Bringing Energy to the world”.

(Frankfurter Allgemeine Zeitung / FAZ); prevod: Mirko Vuletić

( Andreas Mihm )