Usamljenost je prijetnja za nacionalnu bezbjednost

Epidemija usamljenosti u Sjedinjenim Državama je toliko loša da su čak i savezne agencije počele da obraćaju pažnju. Danas, polovina odraslih Amerikanaca prijavljuje da se osjeća usamljeno ili izolovano, a neke od najviših stopa su zabilježene među mladim odraslim osobama.

To je bolan društveni problem - ali je takođe i prijetnja za nacionalnu bezbjednost. Dešava se da mi se smiju kada povremeno pokušam da ovaj koncept objasnim staromodnim birokratama. Ko ih može kriviti? Nove prijetnje izazivaju glavobolju, stoga je lakše pretvarati se da se nikada ništa ne mijenja. Međutim, razmislite kako je lako kompromitovati usamljene i očajne.

Uzmimo primjer Slatkog Dejva, kako ga zovu bezbjednosni profesionalci, inače poznat kao Dejvid Frenklin Slejter, penzionisani potpukovnik američke vojske koji je postao civil i zaposlio se u vazduhoplovstvu. Ranije ove godine, Sletjer je optužen da je prosljeđivao povjerljive informacije jednoj osobi - koja je tvrdila da je Ukrajinka - preko mejla i jedne neimenovane onlajn platforme za razmjenu poruka.

Dokumenta uključena u saveznu optužnicu protiv Slatkog Dejva zvuče kao skeč iz emisije “Saturday Night Live”: “Dragi, šta se prikazuje na ekranima u specijalnoj sobi?? Veoma je zanimljivo”, navodno je rekla Ukrajinka u jednom trenutku Sjeteru. “Ti si moja tajna ljubav i doušnik!” prede Slaterova voljena nakon što se raspitala o tome kako putuju predstavnici NATO-a.

Seks je stari motiv za špijunažu, ali obilje slučajeva koje imamo trenutno pokazuje da se radi o nečemu mnogo većem od požude

Sudeći na osnovu ovih poruka, Slejter želi da se osjeća posebno. Osoba sa kojom se dopisuje čini da se osjeća kao heroj, a ne samo kao penzionisani vojnik u Nebraski. Na kraju krajeva, ko ne želi da se osjeća kao heroj?

Lako je odbaciti Slejtera kao budalastog i napaljenog, i mada izgleda da on definitivno jeste oboje, bila sam znatiželjna da vidim kako drugi stručnjak za otvorene obavještajne izvore otkriva njegova Fejsbuk interesovanja: Evo tipa koji je potpuno preplavljen slikama nedostižnih prelijepih žena do sramotnog nivoa, i logično je da bi izgubio zdrav razum ako bi mu se jedna obratila preko interneta.

Seks je stari motiv za špijunažu, ali obilje slučajeva koje imamo trenutno pokazuje da se radi o nečemu mnogo većem od požude. Uzmimo primjer pripadnika Nacionalne garde Džeka Teikseira, koji je procurio veoma povjerljive informacije kako bi impresionirao kolege štrebere na Diskordu, društvenoj platformi za razmjenu poruka. I on je želio da ostavi utisak opakog tipa.

Strane obavještajne službe su uvijek vrebale usamljene i romantično ranjive, počev od žena iz Zapadne Njemačke koje su za vrijeme Hladnog rata targetirali Romeo “špijuni” iz Istočne Njemačke do francuskog diplomate koji je vjeruvao da je kineski muškarac sa kojim je bio u vezi zapravo žena, koja mu je rodila sina.

Međutim internet omogućava određeni stepen povezivanja - ili iluziju povezivanja - koja olakšava iskorištavanje u razmjerima kakvi nijesu ranije zabilježeni. Ponekad čak nijesu ni potrebni strani akteri. Razmislimo o slučaju Ane Gabrijelijan i njenog supruga Džejmija Li Henrija, dvoje Amerikanaca koji čekaju novo suđenje nakon što su optuženi da su odavali povjerljive informacije Rusiji. (Prošlogodišnje suđenje je poništeno).

Kakve veze ima jedan bračni par sa usamljenošću i svjetovima fantazija? Ne previše, ili sam makar ja tako mislila dok nijesam pročitala optužnicu.

Ako pogledate dinamiku moći u njihovom odnosu shvatićete dosta toga. Henri i Gabrielijan su bili u neravnopravnom odnosu, pri čemu je Gabrielijan bila uronjena u svijet fantazije “žrtvovanja svega” za daleku, mitsku Rusiju. Ona je vršila pritisak na svog supružnika da je prati u tome.

Gabrielijan je bila toliko odsječena od realnosti da je mislila da može jednostavno poslati mejl ruskoj ambasadi i ponuditi im pomoć, i da može vjerovati bilo kome ko tamo čita mejlove od nasumičnih stranaca. (Lično mislim da su članovi osoblja ruske ambasade vjerovatno zaključili da neko pokušava da ih prevari i počeli su da ispituju svoje izvore, što su otkrile američke obavještajne službe i zbog čega je na kraju razotkriven Gabrielijanin plan.)

Ona je išla toliko daleko da je svog supruga nazivala “kukavicom” zbog toga što je oklijevao da postane izdajnik.

Ovo je bila uprošćena verzija čuvene rečenice “Rusijo, ako slušaš” koju je izgovorio bivši američki predsjednik Donald Tramp, ovog puta od strane žene koja je očigledno mislila da će se dobronamjerni Rusi pojaviti i nagraditi njenu hrabrost. Izgleda da nije postojao finansijski motiv, kao u mnogim drugim slučajevima. Ovo je bila špijunska fantazija žene koja je očigledno željela da se osjeća važnom.

U još jednom nesretnom slučaju, Gordon Blek, narednik u američkoj vojsci, uhapšen je u maju u Rusiji i optužen za krađu. Sudeći na osnovu njegovih naloga na društvenim mrežama, on izgleda da je bio u vezi sa Ruskinjom iz Vladivostoka - gdje su ga vlasti i uhapsile.

Na osnovu dostupnih informacija, Blek je bio usred razvoda od svoje američke supruge. Pronašla sam fotografije njega i Ruskinje koje datiraju od juna 2023. Takođe sam pronašla mimove i komentare, koje je na društvenim mrežama navodno postavila ta žena, koji odražavaju izuzetno nasilne stavove prema Ukrajincima, bijes prema NATO-u čak i želju da ponizi svog američkog momka kojeg na jednom upečatljivom snimku naziva ništavnim.

Blek je bio stacioniran u Južnoj Koreji i trebalo je da putuje na novu dužnost u Fort Kavazos u Teksasu, kada je odlučio da umjesto toga skrene u Rusiju. Prema riječima njegove majke, Blek izgleda nije imao dozvolu za to i možda mu je čak i “smješteno” - mada je moguće da je njegova usamljenost u tome imala veću ulogu.

Nepristrasnom posmatraču je jasno da je Blekova ruska djevojka značila nevolju, ipak on je za nju sve rizikovao. Izraz slijepe posvećenosti na njegovom licu na jednoj od fotografija sa djevojkom je skoro bolno gledati.

Uobičajeni pristup kako državnih tako i privatnih aktera obuci za bezbjednost i identifikaciji stranih prijetnji je obiman, a višestruka predavanja i podsjećanja utemeljuju tu obuku. Međutim, to nužno ne rješava korijen problema.

Mnogi ljudi koji imaju pristup osjetljivim informacijama - kao i javnost kao cjelina - lutaju kako na internetu tako i van njega. Oni su pod stresom i često se ne osjećaju povezanim sa drugim ljudima. Zbog toga su lake mete za strane obavještajve, hakere, prevarante i trolove. Takođe se mogu osjećati ljuto i ogorčeno, spremni da izdaju, i voljni da naprave glupost kako bi se osjećali moćnim i važnim - i kako bi bili primijećeni.

U svijetu nacionalne bezbjednosti, na riječ “holistički” se često gleda sumnjičavo i smatra se nečim što je u nadležnosti modernih iscjelitelja kristalima. Međutim, ne možete odvojiti ljudsku prirodu - i ljudske predrasude - od digitalne i lične bezbjednosti.

Na primjer, jednom se nekoliko diplomata veoma iznenadilo kada sam istakla da je nedovoljan broj ljudi obučen da ne treba koristiti aplikacije za upoznavanje partnera dok piju ili su pod ozbiljnim stresom. Nikada im nije palo na pamet da opuštanje uz čašu vina i pretrage na aplikacijama mogu imati loš ishod. Govorim o ljudima koji uopšte nijesu glupi - samo prosto nijesu razmatrali holistički pristup upotrebi tehnologije dok je osoba na osjetljivoj poziciji.

Isto se može reći za konzumiranje alkohola u drugim situacijama u kojima možete biti ranjivi - poput one kada se nalazite u stranoj zemlji, ili u baru koji posjećuju problematični ljudi. Nekako smo svi svjesni rizika, ali se rijetko fokusiramo na to zašto se ljudi uopšte upuste u to; rijetko se fokusiramo na prirodnu potrebu za povezivanjem i stoga nam je teško da na adekvatan način riješimo taj problem.

Jedan drugi muškarac na osjetljivoj funkciji jednom se iznenadio kada sam napisala da je sasvim u redu čak i poželjno imati video čet sa potencijalnom partnerkom. “Misliš da to tek tako tražim? Što ako pomisli da sam nepristojan?” upitao je. Odgovor na to pitanje treba da glasi “koga briga?”

Nažalost, za usamljene ljude - naročito muškarce - kojima je već teško kada se treba povezati sa nekim, “koga briga” nije dovoljno. Biti u pravom raspoloženju, biti samouvjeren su od suštinskog značaja za postavljanje granica, a ljudima koji očajnički žele da se povežu to prosto ide teže. “Ostavite telefon i izađite vani”, je kliše savjet, ali i vani ima sjajnih prilika za upoznavanje ljudi što vodi do manjeg osjećaja usamljenosti, manjeg stresa, a samim tim i boljih odluka.

“Prepoznajte kada ste nesretni ili očajni” je još jedan kliše. Ljudi se smiju kada pomenem činjenicu da je biti emotivni izbalansiran poželjno iz perspektivne nacionalne bezbjednosti. Zvuči kao joga tričarije, zar ne? Ipak, sami proces prijema je već osmišljen da odbije ljude koji se osjećaju očajno - ljude sa kockarskim problemima ili ovisnike od droga, na primjer. Stoga, zar ne bi trebalo da budemo fokusirani i na to da se pobrinemo da ljudi koji imaju pristup povjerljivim informacijama takođe barataju alatima koji su im potrebni da se postave na pravi put kada eskalira pritisak u njihovim životima?

Umjesto toga koliko lidera očekuje da njihovi podređeni konstantno budu dostupni o onlajn? To hrani epidemiju usamljenosti - vjerujte mi. Što mislite koliko je teško jednoj osobi da uspostavi smislene veze kada je primorana da konstantno provjerava telefon?

Pošto zakonodavci postaju sve svjesniji zakona o “pravu na isključenje” koji omogućavaju zaposlenima da budu van mreže umjesto da zahtijevaju da su stalno dostupni, možda bismo mogli početi da razmišljamo šire o tome šta znači prekinuti vezu i kako je sindrom burnout (sagorijevanje na poslu) nepoželjan. Ne samo zato što je sagorijevanje na poslu loše, što jeste, već zato što može biti opasno.

Usamljeni i nesretni ljudi su rudnik zlata za neprijateljske aktere. Potreba za uspostavljanjem veze i potvrda na pogrešnim mjestima je bezbjednosna prijetnja - i to prijetnja o kojoj lideri nacionalne bezbjednosti treba mnogo više da razmišljaju.

Autorka je spisateljica, novinarka i ekspertkinja za bezbjednost na internetu

Tekst je preuzet iz časopisa “Forin polisi”

Prevod: N.B.

( Natalija Antonova )