Mulić iz škole bačen u vatru
Mulić je radio kao profesor u srednjoj školi, bio direktor vrtića i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina...
Generalni direktor Direktorata za vanredne situacije Mirsad Mulić odbio je da odgovori na pitanje da li je u danima dok je gorjela Crna Gora adekvatno odgovorio zadatku i da li ima neophodne kvalifikacije za funkciju koju obavlja.
Profesora srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti mnogi krive da je zakazao prilikom gašenja velikih požara na primorju.
Zvanično ili ne, mnogi očevici i učesnici u akcijama gašenja požara kažu da je Mulić odgovoran za lošu organizaciju i upravljanje na požarištima, nepostojanje kriznog štaba koji bi koordinisao ljudstvom i resursima.
“Na terenu sam, ubuduće sa medijima komuniciramo samo saopštenjima”, rekao Mulić juče “Vijestima”.
Mulić je radio kao profesor u srednjoj školi “Vukadin Vukadinović“ u Beranama i bio potpredsjednik Opštine za oblast kulture i društvenih djelatnosti, direktor vrtića u tom gradu, direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i poslanik DPS-a od marta do oktobra 2012. godine.
Prvi čovjek sektora za vanredne situacije MUP-a postao je 2013. godine, naslijedivši Zorana Begovića.
“On nije edukovan za vanredne situacije“, kazala je “Vijestima” Patricia Pobrić iz NVO “Naša akcija”.
Pobrićeva je magistar organizacionog liderstva sa 24 godine menadžerskog iskustva, uglavnom u američkim firmama i na radnim mjestima koje zahtijevaju pripremu i trening za vanredne situacije. Ona se volonterski priključila akcijama pomoći vatrogascima:
“Gledala sam kako vatrogasna vozila jure od Zagore na Plave horizonte, od Đuraševića do Tivatskih solila i Bigove, kako bi ugasili požare, dok za to vrijeme kupači polako prelaze ulicu i fotografišu situaciju, ne pomišljajući da propuste vozilo pod rotacijom. Lično sam zaustavila vozilo policije iz Tivta i zamolila da, ako su iole u mogućnosti, kontrolišu saobraćaj na poluostrvu... Saobraćaj ne umijemo kontrolisati, a kamoli upravljati vanrednom situacijom”.
Pobrićeva navodi da nije bilo ni kontrole pomorskog saobraćaja i da su avioni za gašenje požara slijetali između jahti i jedrilica kako bi zahvatili vodu.
Dodaje i da su građani putem broja koji je objavljen za prijave dobrovoljaca dobijali oprečne informacije o neophodnosti pružanja pomoći na terenu:
“Nekom bi rekli da je pomoć na terenu neophodna, nekom da nije. Ljudi bi u nevjerici ipak izašli na teren, pokušavajući da pruže pomoć, ali ni tada ne bi dobili valjanu informaciju gdje su najpotrebniji, pa bi trčali gore-dolje po Luštici ne bi li sami uvidjeli gdje mogu da pomognu”.
Ona, ali i mnogi drugi, navodi i da je problematično i to što u Boki, na 15 kilometara područja zahvaćenog požarima, nije bilo komandanta požarišta.
Brojni očevici zamjeraju Muliću i Direktoratu da su sve prepustili “na leđa komandira lokalnih službi zaštite”.
Zamjerke na reakcije nadležnih iznio je i komandir Službe zaštite i spasavanja Tivta Zoran Barbić, koji je ranije rekao da se od početka velikih požara, zajedno sa načelnikom tivatskog Odjeljenja bezbjednosti Milovanom Radovićem, zalagao za međunarodnu pomoć. Barbić kaže da „bez podrške protivpožarne avijacije iz inostranstva požari ne bi mogli brzo biti stavljeni pod kontrolu”.
Vlada je pomoć zatražila u kasnim poslijepodnevnim satima drugog dana požara, nakon evakuacije više od 300 ljudi sa Luštice i nakon apela gradonačelnika tri bokeljske opštine Snežane Matijević, Vladimira Jokića i Stevana Katića. Iz DVS-a su još početkom maja, kada su predstavljali kampanju „Mjesec zaštite od požara“, saopštili da su spremni za požarnu sezonu i da reaguju u složenim situacijama.
Mulić je tada saopštio i da građani moraju vjerovati u kapacitete i resurse sistema zaštite i spasavanja i najavio i intenzivniji rad Direkcije za inspekcijski nadzor i saradnju sa Upravom policije, u cilju pronalaženje onih koji podmeću požare. Za sve vrijeme aktivnih požara, kako je saopšteno u četvrtak nakon sjednice Vlade, niko od eventualnih izazivača nije otkriven, osim hapšenja piromana u Podgorici.
Pobrićeva je ocijenila da lokalne službe zaštite i uprave ne mogu da snose odgovornost.
“Oni godinama ‘vrište‘ da nemaju dovoljno opreme - nemaju crijeva, ili su šuplja na sve strane. Na nekim lokacijama vatrogasci su požare gasili noseći plastične hirurške rukavice”.
Na pitanje novinara zašto Mulića nema na terenu dok se Tivat bori sa najvećim šumskim požarom od 2003. godine, negov pretpostavljeni, ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić, odgovorio je da je on tu umjesto njega, a da je Mulić na zadatku - na donatorskoj konferenciji koja je „veoma značajna za Sektor za vanredne situacije“.
Begovića krasile diplome, ali su ga spasavali iz sniježnih nanosa
Za razliku od nasljednika - Mulića, Begovićeva biografija ide u prilog poziciji i poslovima za koje je bio odgovoran – još 1992. je radio u MUP-u, a šest godina kasnije bio načelnik inspektorata za zaštitu od požara, eksplozija, havarija i tehničku zaštitu objekata.
Doktorat na temu „Koncepcijske osnove i institucionalizacija strategije Crne Gore za civilne vanredne situacije“ odbranio je 2011.
U javnosti je, međutim, ostalo zabilježeno da je kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije - i sam bio spasavan. On se u februaru 2012. godine, tokom velikih sniježnih padavina, zaglavio u sniježnim nanosima u Međurječju, na putu Podgorica - Kolašin.
Hvala za po 400€, ali to nije dovoljno
U lokalnim službama zaštite kažu da su uglavnom zadovoljni saradnjom sa DVS, ali ističu i probleme - zaradu i nedostatak opreme.
Komandir podgoričke Službe Andrija Čađenović se nada da će nastala situacija doprinijeti daljem osavremenjivanju uslova rada. Žabljačkim vatrogascima bi, prema riječima načelnika Draga Popovića, bio potreban još jedan kamion sa rezervoarom za gaženje požara. On kaže da je odluka Vlade da se vatrogascima opredijeli po 400 eura, zaslužen stimulans, ali ne i trajno rješenje, niti adekvatna nadoknada.
„O svim, ne samo materijalnim segmentima zaposlenih, velika obaveza i dužnost biće na granskom sindikatu koji ćemo obavezati da istraje na rješavanju nagomilanih problema“, kaže Popović.
Na uslove rada i kvalitet opreme se žale i kolašinski vatrogasci, kojih je, nakon sistematizacije, zaposleno 10.
( Damira Kalač )