Nakon Bajdenovog debatnog nastupa svijet treba da se pripremi za Trampa

Prva (a možda i jedina) debata između 45. i 46. predsjednika Sjedinjenih Država završila se jasnom pobjedom Donalda Trampa, pošto se većina gledalaca fokusirala na očiglednu fizičku i mentalnu slabost Džoa Bajdena, a ne na Trampovo izvrdavanje i trgovinu djelimičnim ili otvorenim lažima. Sada je pitanje kako će se to odraziti na predsjedničke izbore, koji se održavaju već za četiri mjeseca.

Debata je vjerovatno povećala šanse da Tramp zauzme Ovalni kabinet u podne 20. januara 2025. Uoči debate u četvrtak, Tramp je neznatno prednjačio u mnogim nacionalnim anketama i, što je još važnije, u šest država koje se “kolebaju” i koje će vjerovatno i odlučiti izbore. Debata je, međutim, samo samo povećala ovu prednost.

Situacija ide u prilog Trampu. Već je poznato da je ova godina veoma teška za lidere koji žele da budu ponovo izabrani. To potvrđuju i izborni rezultati u Indiji i Francuskoj... Osim toga, ankete pokazuju nizak rejting premijera Japana i Kanade, što bi moglo da dovede do promjena u rukovodstvu i u ovim zemljama. Bajden i Sjedinjene Države neće moći da izbjegnu ovaj trend.

Bajden se, kao i njegove kolege u inostranstvu, bori da upravlja rastućim imigracionim i ekonomskim izazovima. Pošto nije uspio efikasno da riješi probleme na južnoj granici SAD, oko deset miliona muškaraca, žena i djece ušlo je u Ameriku ilegalno. Tu je zatim i efekat inflacije, kojeg se birači sjete svaki put kada odu u prodavnicu ili pune auto gorivom. Bajden može govoriti o svojim dostignućima u unutrašnjoj i spoljnoj politici, ali za mnoge Amerikance ona nisu toliko značajna.

Najvažnije pitanje su njegove godine. Rašireno je vjerovanje da je Bajden jednostavno prestar da obavlja posao koji je, vjerovatno, najzahtjevniji i najvažniji na svijetu. Sada ima 81 godinu, u novembru će imati 82, a ako bude ponovo izabran, proslaviće 86. rođendan u Bijeloj kući. Zaista star. Kako je debata pokazala, on se nespretno kreće, gubi tok misli, a glas mu je slab i promukao. Tramp je samo tri godine mlađi, njegovi govori, puni čudnih retoričkih devijacija, često nemaju smisla, ali uspijeva da ostavi utisak energičnije osobe.

Pošto je Bajden bio mnogo bolji na svom predizbornom skupu dan nakon debate, neki vjeruju da će ipak moći da se oporavi. Ovdje možemo da se prisjetimo Ronalda Regana i Baraka Obame, koji su uspjeli da se oporave od loših debatnih nastupa. Međutim, oni su to mogli da urade jer su smatrani odličnim govornicima koji su samo imali loše veče. Bajdenov problem je to što njegov slabi nastup potvrđuje već uspostavljenu sliku koju će biti teško, ako ne i nemoguće, promijeniti. Štaviše, postoji opasnost da će se zbog ovog nastupa pretvoriti u „hromu patku“ (tj. u lidera koji će uskoro napustiti svoju funkciju), što će dodatno oslabiti njegov uticaj u zemlji i inostranstvu.

Ipak, Bajden će biti demokratski kandidat na konvenciji stranke u avgustu, osim ako sam ne odustane od izborne trke i dozvoli delegatima koji su mu lojalni da glasaju za nekog drugog. Ko bi mogao biti taj „neko drugi“ (potpredsjednica Kamala Haris, jedan od guvernera ili senatora, ili član njegovog kabineta) može se samo nagađati.

Jasno je da Bajden i njegov najuži krug odbijaju pozive (uključujući i oneglavnih urednika medija naklonjenih predsjedniku) da se povuče. Ni on ni njegovi lojalni saradnici (od kojih mnogi decenijama blisko sarađuju sa njim) do sad nisu dali ni nagovještaj da predsjednik planira da odustane.

Negativna promjena u Bajdenovoj političkoj sudbini mogla bi da postane težak teret za sve druge demokratske kandidate na jesenjim izborima. Nije isključeno da bi Trampova pobjeda pomogla uspostavljanju republikanske kontrole u Senatu, pri čemu bi zadržali kontrolu nad Predstavničkim domom. Ako se sjetimo da Vrhovni sud sve više pokazuje simpatije prema pozicijama koje favorizuju Tramp i republikanci u Kongresu, mogao bi se pojaviti američki ekvivalent parlamentarnog sistema u kojem bi vlast bila konsolidovana u rukama jedne stranke koja je prije radikalna nego konzervativna.

U ovom sistemu bilo bi malo provjera i kontrateže vlasti koji bi mogli da ublaže taj disbalans. Naprotiv, realizacija Trampovih planova da oslabi nezavisnost državne službe, zajedno sa njegovim obećanjima da će politizovati Ministarstvo pravde i regulatorne agencije, dovelo bi do još veće koncentracije moći. Tramp će biti slobodan da smanjuje poreze, uvodi carine, ograničava abortuse, slabi ionako slabu kontrolu posjedovanja oružja, sprovodi zakone o imigraciji na način na koji želi i, konačno, povećava ogroman dug zemlje.

U spoljnoj politici takođe postoji rizik od značajnih promjena jer politički sistem SAD daje izvršnoj vlasti široka ovlašćenja u toj oblasti. Moguće je da Tramp smanji ili čak potpuno ukine američku podršku Ukrajini, razvodni američke obaveze prema NATO-u, da Izraelu veću slobodu da vodi rat u Gazi i Libanu i gradi naselja, odbije da učestvuje u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena i da prednost bilateralnim trgovinskim pitanjima sa Kinom a ne širim pitanjima vezanim za ponašanje Pekinga u inostranstvu.

Izbori dovode do posljedica, a to posebno važi za ove s obzirom na to da među kandidatima postoji mnogo više razlika nego sličnosti. Nakon debate za koju se čini da usmjerila plimu protiv Bajdena, i bez mogućnosti da se sazna da li će demokrate imati drugog kandidata i kako će on ili ona nastupiti na izborima, američki prijatelji i saveznici trebalo bi da se pripreme za potencijalno veoma značajne promjene u januaru.

Autor je predsjednik emeritus Savjeta za međunarodne odnose SAD; bio je direktor za planiranje politike u Stejt departmentu od 2001. do 2003.

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)

( Richard Haass )