Samoinicijativna intervencija ombudsmanke – pismeno upozorenje

"Vijesti" bi trebalo da podignu stupanj senzibilisanosti na ove probleme i budu primjer toga kako mediji odbijaju da postanu oruđe politikantskog, nasilničkog i patrijarhalnog obračunavanja sa neistomišljenicima

135 pregleda14 komentar(a)
Novine, mediji, vremeplov, Foto: Shutterstock
23.07.2017. 08:05h

Nakon objavljivanja regovanja gospodina Aleksandra Rakočevića, Potpredsjednika Izvršnog odbora (IO) Demosa, nekoliko čitalaca je reagovalo na ovaj tekst, skrećući mi pažnju na neprimjeren ton i formulacije saopštenja.

Reagovanje zaista sarži nekoliko uvredljivih formulacija poput: "razgoropađena", "da svoje stavove, pa i držanje koje zauzima dok ih prezentuje, bira kao haljinu iz ormara, u zavisnosti od prilike do prilike", usmjerenih na to da ponize gospođu Maju Vučelić i kao članicu IO Demosa i kao ženu. Na paternalizirajući način joj se obraća na još nekim mjestima, posebno kada kaže: "Preporučujem gđi Vučelić da radi svoj posao savjetnika jedog od odbora, za koji je, inače, plaćena, i da se oglasi na temu za koju je zadužena, a da nimalo pristojan i nimalo kolegijalan rečnik uvreda ostavi onima koji su i nju nerijetko znali da povrijede kao ženu i političarku", što istom prilikom i sam otvoreno čini.

Moj stav kao ombudsmanke "Vijesti" je da reagovanja ovakve sadržine ne treba objavljivati, budući da krše načelo 4. Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (Kodeks) koje se odnosi na govor mržnje:

"Rasu, vjeru, nacionalnost, seksualnu orijentaciju, rodno opredjeljenje, porodični status, fizičko i mentalno stanje ili bolest, kao i političku pripadnost, novinar/novinarka će pomenuti samo ako je to neophodno za potpunu informaciju u interesu javnosti”, odnosno njegove smjernice 4.1.a i 4.1.b:

"(a) Mediji ne smiju da objavljuju materijal namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, fizičkih i mentalnih stanja ili bolesti, kao i političke pripadnosti.

Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju.

(b) Novinar/novinarka mora izbjegavati objavljivanje detalja i pogrdne kvalifikacije o rasi, boji kože, etničkom porijeklu, nacionalnosti, vjeroispovijesti, polu, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, fizičkom i mentalnom stanju ili bolesti, porodičnom statusu, kao i političkoj pripadnosti, osim ako to nije u javnom interesu.”

Način na koji se gospodin Rakočević obraća gospođi Vučelić krši pomenute odredbe Kodeksa, pa ovakvo reagovanje ne treba objavljivati. Ovim se ne krši zakonom i Kodeksom garantovano pravo na ispravku i odgovor, budući da odgovor nije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, odnosno njegovom odredbom koja se odnosi na govor mržnje. Ne postoji apsolutno nikakav, a posebno ne opravdan interes javnosti da se rod koleginice pominje u ovako negativnom i uvredljivom kontekstu. Velika je vjerovatnoća da će objavljivanje ovako formulisanih saopštenja ili reagovanja učiniti da se nerijateljstvo prema odveć rijetkim ženama u politici dodatno produbi i osnaži kao društveno prihvatljiv oblik ponašanja, kroz obnavljanje i učvršćivanje loše prakse difamiranja i ponižavanja profesionalki i javnih ličnosti na osnovu roda, što je neprihvatnjivo (kršenje načela 4, smjernicea 4.1.a i 4.1.b Kodeksa).

"Vijesti" bi trebalo da podignu stupanj senzibilisanosti na ove probleme i budu primjer toga kako mediji odbijaju da postanu oruđe politikantskog, nasilničkog i patrijarhalnog obračunavanja sa neistomišljenicima.