Umjetnik je posrednik da se lijepo, čisto, zdravo i uzvišeno označi vidljivijim

Povodom početka 6. izdanja festivala Wild Beauty Art, koji će danas otvoriti harizmatična vokalna umjetnica Amira Medunjanin u pratnji gitariste Arslana Trtaka, basiste Marija Rašića i violiniste Leopolda Stašića, u žiži interesovanja našao se likovni program Festivala.

Prethodnih dana, mještani i turisti Nacionalnog parka Durmitor mogli su da sretnu malu, kreativnu ekipu, okupljenu oko dr um. Miloša Vujanovića, redovnog profesora Akademije umetnosti u Novom Sadu i Vuka Martinovića, književnika, kako na različitim lokacijama, uz velike izazove koje nameću teren, vegetacija i vremenski uslovi, realizuju ideju land arta i piktograma. Jedna od lokacija je upravo Macan poljana, gdje će večeras biti otvaranje Festivala.

Vođa ste tima koji realizuje ideju land arta na Durmitoru. Šta je land art i da li ste ranije imali priliku da se bavite ovom umjetnošću?

Land art ili Umjetnost zemlje je umjetnički pokret koji se bavi, uglavnom, vizuelnim intervencijama u prirodi od materijala iz samog tog okruženja. Sa umjetničkom grupom “Croporation” smo početkom dvehiljaditih napravili prve simbole u žitu u Odžacima, pa u Sivcu, Karavukovu itd. Tada je to imalo i dimenziju misterije, ali je internet učinio svoje, tako da je danas to isključivo umjetnost.

Tematika piktograma proističe iz mitologije Durmitora, čime se na potpuno nov i jedinstven način povezuju kulturna baština i ljepote durmitorskog kraja. Kako je došlo do ideje za korišćenje piktograma inspirisanih lokalnim nasljeđem, durmitorskim legendama i elementima stećaka, koji su od 2016. godine na UNESCO-voj listi svjetske baštine?

Koliko god da je ovaj kraj bogat kulturnom baštinom ipak prirodne ljepote, kakvih ima malo gdje u svijetu, dominiraju u turističkoj ponudi. Ideja je bila da se ove dvije stvari povežu i da se na lokacijama sa izuzetnim pogledom predstavi kulturna baština i mitologija, kao i flora i fauna. Sa stećaka koji su tako važni za ovaj kraj smo odabrali simbol koji po pojedinim tumačenjima predstavlja antropomorfne prikaze Sunca. Ovaj piktogram Ljudi-Sunca se nalazi iza scene na Macan poljani na kojoj se održava dio programa festivala Wild Beauty Art. Preko puta ove poljane je izrađen i znak sponzora ovog festivala kompanije One. Legenda o Jabučilu, krilatom konju vojvode Momčila, jedna je od najupečatljivijih u ovom dijelu Evrope. Smatramo da će ovakva vrsta umjetnosti na pravi način promovisati i baštiniti ovo kulturno naslijeđe i našeg Pegaza. Od prirodnih vrijednosti smo izdvojili zaštićene ugrožene vrste. Runolist, koji je za planinare i ljubitelje prirode sveta biljka, ima vrlo neobičnu geometriju i bilo je izazovno napraviti simbol za njega. Vjerujem da će skup krugova od kojih je sačinjen privlačiti pažnju ljudi koji posjećuju ovaj kraj.

Koja je simbolika piktograma i kako očekujete da će oni uticati na posmatrače?

Svaka geometrijska slika koja je izvedena iz kruga komunicira sa arhetipskim kodom kod posmatrača. Takvi simboli zaobilaze racionalno i pobuđuju osjećanja. Dosadašnje iskustvo mi govori da će postojati značajna zainteresovanost za ove radove, od senzacionalističkih ideja o vanzemaljcima do onih gdje se jasno razumije namjera umjetnika da se lokalna sredina promoviše na interesantan način. Naročito je to bitno za turiste kojih na Žabljaku ima mnogo i koji će to posmatrati kao trud domaćina da im približe svoju kulturnu i prirodnu baštinu.

Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili prilikom realizacije projekta? Koje mašine ste koristili, koliki broj ljudi je bio uključen u realizaciju?

Najveći izazov je bio sam teren i biljke, tj trava, kao i jako sunce. Do sada sam slično radio u žitu i na ravnom terenu i to ide zaista lako. Međutim, ovdje je teren pod nagibom, ima kamenitih djelova, krtičnjaka, biljke su kraće i žilavije i teško se valjaju. Prednost je što se piktogrami mogu sagledati i sa zemlje. Kada se nacrt dobro i precizno geometrijski osmisli sve se to radi na najprostiji način, pomoću konopa, daske, grabulja i štapova. Na nekim mjestima se pojavila potreba da se koristi i trimer. Bio nam je potreban i dron da utvrdimo da li se krećemo u dobrom pravcu. Ekipa je sastavljena od četvoro ljudi, ja sam vođa tima, a u kreativnom, ali i fizičkom poslu su mi pomagali likovna umjetnica Milena Cvetković, književnik Vuko Martinović i Ognjen Martinović.

Da li su se mještani interesovali za Vaš rad?

Tokom rada nismo imali komunikaciju sa mještanima, ali jesmo sa turistima koji su bili oduševljeni.

Kako ste odabrali lokalitet za land art? Na koji način će ova umjetnička djela biti dostupna za posmatranje?

Značajan dio vremena smo posvetili odabiru lokacija. One su morale ispunjavati više kriterijuma, među kojima su najvažniji bili oni da imaju direktnu vezu sa simbolom, da je vidljiva prolaznicima i da je, naravno, na njoj moguće uraditi piktogram odgovarajuće veličine. Vražije jezero zovu Kolijevka krilatih konja i bilo je idealno za simbol Jabučila. Po toj autentičnoj priči njegov otac, krilati konj crvene dlake, je živio u Vražijem jezeru iz kojeg je noću izlazio. Momčilov konj je prikazan kao silovito biće koje se propinje iznad ovog jezera. Za piktogram divokoze smo odabrali padinu u blizini centra Žabljaka jer znamo koliko je ova rijetka životinja značajna za žitelje i koliko su ponosni što živi u njihovom kraju. Za simbol runolista je određeno brdo koje se najbolje vidi sa panoramskog puta. Živimo u dobu selfija i dronova i vjerujem da će se putem društvenih mreža priča o ovim legendama i simbolima raširiti po svijetu.

Djela land arta su jedinstvena, pošto ih jednim dijelom stvara umjetnik, a za drugi je zaslužna priroda. Koliki je uticaj prirode na ova umjetnička djela?

Djela land arta jesu najprije prostorno uslovljena prirodom, konfiguracijom terena i zemljišta. Umjetnička intervencija ima za cilj da se vizuelni dati sadržaj suptilno odvoji od izvornog krajolika i otvori perspektive za nova sagledavanja i značenja u njemu. U tom smislu, uticaj prirode je sadržan u estetski čistom, harmoničnom doživljaju djela.

Da li smatrate da savremeni land art treba da sadrži ekološku komponentu?

Poželjna je tendencija da se i kroz ovaj vid savremene umjetničke prakse otvore pitanja o problemima iz domena ekologije. U radu Runolist i Divokoza najdirektnije se bavimo pitanjem očuvanja ugroženih biljnih i životinjskih vrsta na ovom području, te pored mitoloških tema i kulturnog nasleđa dotičemo i ovu važnu komponentu.

Obavljate istraživanja u različitim medijima savremene umjetničke prakse, poput videa, slikarstva, crteža, skulpture... Kako se Vaš pristup stvaranju umjetnosti razlikuje znajući mjesto na kome će biti predstavljena?

To je teško pitanje, ali se svodi na neki osjećaj šta treba učiniti i na dosta sreće. Umjetnost ne bi smela biti podređena očekivanju i raspoloženju javnosti nego da izazove i pozitivne i negativne reakcije i osjećanja i da pozove na razmišljanje.

Da li vidite nekakvu paralelu između rada koji istražuje pejzaž i vašeg umjetničkog rada?

Umjetnički rad je istraživanje po svojoj prirodi. Najvidljivija paralela je u percepciji. Umjetnička pitanja često zahtijevaju promjenu perspektiva i pozicija za sagledavanje na relaciji umjetnik-delo, delo-recipijent, umjetnik-recipijent i djelo-apsolut. Različitim materijalima i medijima dolazi se do iznenađujućih odgovora. Umjetnik je u ovom slučaju posrednik da se lijepo, čisto, zdravo i uzvišeno označi vidljivijim. Djela land arta jesu otvorena djela. Umjetnost nije samo u velikim centrima kulturnih zbivanja i promjena, ona je djelotvorna i na mjestima gdje radovi nastaju. Ova djela jesu otvorena naročito u smislu nastajanja, temporalno su usklađena sa prirodnim tokovima.

Djela land arta postaju dio pejzaža

Land Art je umjetnički pokret koji se pojavio krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, fokusirajući se na stvaranje umetničkih djela integrisanih sa prirodom. Ovaj oblik umjetnosti koristi prirodne materijale kao što su kamenje, drvo, pijesak i zemlja, te umjetnički radovi često nastaju direktno na lokacijama u prirodi. Umjesto da se izlažu u galerijama i muzejima, djela land arta postaju dio pejzaža.

Durmitor, jedan od najljepših nacionalnih parkova Crne Gore, sa svojim impozantnim planinama, dubokim kanjonima, bistrim jezerima i bogatom florom i faunom, predstavlja idealnu lokaciju za land art. Njegova netaknuta priroda i dramatični pejzaži pružaju savršenu inspiraciju i pozadinu za umjetnike koji žele da stvore djela koja komuniciraju sa okolinom. Land art u nacionalnom parku koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine može povećati svijest o važnosti očuvanja prirode, potaknuti lokalni turizam i ekonomiju te postati dodatna atrakcija koja obogaćuje kulturnu i turističku ponudu Durmitora. Spoj umjetnosti i prirode na Durmitoru može biti inspirativan primjer održivog razvoja turizma i kulture.

( Nataša Đačić Božić )