„Oranje” živi san: Velikana sada interesuje samo trofej

Holanđani ne kriju - žele titulu prvaka Evrope. Selektor Ronald Kuman poželio Španiju u finalu, iako tek treba da pobijedi Englesku. Biće ovo najveći meč Holanđana i Engleza u istoriji - nikada se do sada nisu sastali u nokaut fazi velikog takmičenja

4566 pregleda1 komentar(a)
Foto: Reuters

Holandija je možda i najzanimljivija priča 17. Evropskog prvenstva u fudbalu. Velika reprezentacija, nekadašnji kontinentalni prvak (1988), dvosturki svjetski vicešampion, plasirala se u polufinale EP nakon punih 20 godina.

Selekcija koja se nikad ne otpisuje, na koju uvijek mora da se računa, nije odavno, barem na evropskim prvenstvima, ostvarila rezultat za pamćenje.

Tri polufinala nakon istorijske titule 1988 - prvo 1992. u Švedskoj (poraz penalima od Danske), drugo kod kuće 2000. (još jedan poraz na penale, legendarni, od Italije), treće 2004. u Portugalu (2:1 od domaćina).

I to je bilo to. “Oranje” je 2008. ispalo u četvrtfinalu od Rusije, 2012. nije ni prošlo grupu, 2016. nije ni učestovalo na EP, dok se 2020. u osmini finala ispriječila Češka.

A onda se put otvorio - gdje drugo, nego u Njemačkoj.

Za ovu komšijsku zemlju Holanđane vežu najljepše uspomene kada je u pitanju reprezentacija i učešće na velikim takmičenjima. Baš tu, tada u Zapadnoj Njemačkoj, Johan Krojf i drugovi su 1974. igrali finale Svjetskog prvenstva, baš tu, na Olimpijskom stadionu u Minhenu 1988, Van Basten, Gulit i saigrači su osvojili jedinu veliku titulu do sada.

Tridesetšest godina kasnije, u Njemačkoj je stigla nova prilika. “Oranje” je u polufinalu, rival je Engleska...

- Igraćemo još dvije utakmice na Euru, ako sve bude kako treba - samouvjeren je selektor Ronald Kuman, koji je bio dio šampionske generacije 1988.

Zna kako se osvajaju trofeji, doduše kao igrač.

- Niko nije očekivao ovo. Ali, naša misija još nije završena. Ako igrate polufinale, želite i u finale.

U Holandiji je euforija nakon preokreta protiv Turske u četvrtfinalu (2:1), tako je Kuman rado odgovorio na “neobično” pitanje - koga bi volio u eventualnom finalu?

- Španiju. Više volim da igram protiv Španaca, jer smo već igrali protiv Francuske u grupnoj fazi.

Kuman je potom “ublažio” očekivanja.

- Prvo moramo da pobijedimo Englesku, naravno.

Španija i Francuska igraju sjutra u Minhenu (21 h), dan kasnije (srijeda) Holandija i Engleska sastaju se u Dortmundu.

foto: Graphic news

- Moramo biti ponosni na naš tim. Ponekad su nas kritikovali zbog toga što naši protivnici, navodno, igraju s više srca, a moji momci su zaista pokazali da imaju lavlje srce.

Holanđani su pobijedili Poljsku (2:1) na otvaranju, dobar utisak ostavili su i protiv Francuza (0:0), ali su nakon poraza od Austrije (3:2) naišli na salve kritika - kako u domovini, tako i stručne javnosti van nje.

U nokaut fazi su, međutim, opet zaigrali na nivou, pregazili su Rumuniju (3:0), protiv Turske pokazali karakter i mentalnu snagu (2:1, nakon minusa na poluvremenu). Sve bez povrijeđenih vezista De Jonga i Kopmejnersa, za koje se prije početka Eura vjerovalo da - nemaju zamjene.

- Želimo da ostvarimo svoj san i korak smo bliže. Ponosan sam na ove momke - kazao je kapiten, Virdžil van Dajk.

- Postoji velika vjera da možemo da učinimo nešto posebno na ovom Euru - dodao je defanzivac Miki van de Ven.

Holandija i Engleska rijetko se sastaju na velikim takmičenjima. Za posljednji međusobni duel treba se vratiti 28 godina unazad - 1996. na EP Albion je u grupi, na starom Vembliju, pobijedio 4:1. Prije toga, na SP u Italiji 1990, takođe u grupi, bilo je 0:0. Kada su “narandžasti” 1988. bili evropski šampioni, sastali su se takođe u grupi s Englezima, dobili su 3:1.

Ovo je, međutim, polufinale - i najveći međusobni sudar Holandije i Engleske u istoriji!

- Blizu smo. Ovo je jedinstvena prilika. Želimo da budemo prvaci Evrope - kazao je napadač Vut Veghorst.

3

puta su Holandija i Engleska igrali na velikim takmičenjima, sva tri puta u grupi. Bilans je izjednačen: 1-1-1. Holanđani su slavili na EP 1988. (3:1), Englezi uzvratili na EP 1996. (4:1), dok je u međuvremenu, na jedinom duelu na SP, 1990. u Italiji bilo 0:0