Mateo Strukul: U noći modernog srednjeg vijeka

Mateo Strukul (1973) je italijanski pisac i scenarista, pravnik sa diplomom iz oblasti evropskog ugovornog prava. Njegovi romani objavljeni su u dvadeset zemalja, a poznat je i kao autor stripova. Umjetnički je direktor nekoliko međunarodnih književnih festivala i piše za rubriku kulture za Il Venerdi di Republica. Živi na relaciji Padova - Berlin, zajedno sa suprugom Silvijom.

• Vi ste doktor pravnih nauka, ali ste, takođe, i poznati italijanski autor lutkarske kriminalne fantastike. Možete li reći, šta vas je navelo da se bavite upravo ovom vrstom spisateljstva?

Dobro pitanje! Pa, počeo sam da proučavam pravo i bilo je sjajno, ali kada sam stekao diplomu, kada sam doktorirao, shvatio sam da moj posao nije toliko zanimljiv. Čak što više, od toga za mene nije bilo dobre perspektive, pogotovo ne u Italiji. Istovremeno sam bio agent za štampu za nezavisnog izdavača kriminalističke fantastike. Sjećam se da sam zahvaljujući tom radu čitao neke od najkrupnijih autora američke i engleske kriminalne fantastike, momke kao što su Derek Rejmond, Viktor Gišler, Džejson Star, Džejms Li Burk, Dejvid Pis, Kristofer Brukmajr. Ja sam proučavao žanriove: noir, pulp, hardboiled.

Tako da sam sanjao o ideji da bih možda mogao napisati roman. U to vrijeme sam bio novinar za magazine i dnevne novine. Tako sam počeo da pišem “Baladu o Mili”. Kada je rukopis završen, sjećam se da sam razgovarao sa Masimom Karlotom, jednim od najpopularnijih i najvećih romanopisaca krimi romana. Čitao je moj rukopis i zajedno sa Kolombom Rosi, koja je bila glavni i odgovorni urednik nove edicije - Sabot /Age - Edizioni E / O, odlučio je da ga objavljuje. Roman je imao dobar uspjeh i izdavač je želio još toga. Tako sam napisao čitavu pulp-krimi trilogiju sa Milom kao glavnim likom i tako je započela moja karijera.

• Zajedno sa Alesandrom Vitijem vi ste stvorili Red Dread, seriju stripa sa protagonistkinjom Milom Zago. Ko je Mila Zago?

Pa, stvorio sam lik Mile sa svojim prvim romanom. Mila je bila prilično uspješna jer je bila bezobzirna, nevjerovatna, jaka, sa vatreno crvenim dredovima, smaragdno-zelenim očima i ona je prelijepa djevojčica naravno ali ona ne koristi svoju ljepotu da zavede, ona je prava mašina za ubijanje poput Nevjeste Kventina Tarantina ili Nikite Lika Besona. Onda je Mila prevedena na engleski i njemački i sjećam se da sam upoznao Alesandra koji je bio i dalje italijanski međunarodni strip autor koji je u to vrijeme radio za Marvel Comics i rekao sam mu: “Hej, imam tu glavnu junakinju, pa zašto ne bismo radili zajedno da napravimo grafički roman”, tako da smo počeli i godinu dana kasnije mini serija stripova je urađena i objavio ju je Lateral Publish.

• “Balada o Mili” je prvi naslov ovog serijala. Tu je glavni lik Mila Zago, lovac na glave. Kako je teklo stvaranje ovog neobičnog lika?

Sjećam se da sam želio da imam snažnu žensku osobu koja će da prekrši pravila hardboiled - pulp krimi žanra. Obično imate privatnog istražitelja ili detektiva koji pije previše, puši na hiljade cigareta, vodi ljubav sa djevojkama i ako ste dovoljno srećni (kao čitalac) možda imate misterioznu damu, lijepu ženu, pametnu koja je pokušala da psihološki manipuliše anti-herojem, znate takve stvari. Tako, sjećam se, da nijesam želio takvu priču. Želio sam da imam lijepu, pametnu djevojku koja može da bude kul od početka priče do kraja. I sjećam se da sam imao ovakvu viziju Mile (ime je tipično za venecijansku oblast, ali je međunarodno jer ga možete čitati samo na jedan način) u bijeloj majici sa rečenicom: girls kick your ass. Bila je to himna, na neki način, obećanje da se Mila razlikuje od svake druge djevojke koju imate u glavi. Lik je bio prilično uspješan i u SAD i Njemačkoj. Viktor Gišler, veliki američki pisac pulp krimi romana i scenarista X-mena jednom je rekao: “krunski uspjeh je, naravno, sama Mila. Uvijek je bilo nešto privlačno, na nekom osnovnom nivou, u prelijepoj opasnoj ženi. Dajte joj pištolj i mač, gurnite je u svijet i posmatrajte. Mila je divno preuzela ovaj klasični arhetip. Svi bi mi trebalo da imamo lijepe žene u našim životima koje bi nas samo malo zaplašile. Ljupka, ali žestoka, lijepa ali smrtonosna, radujem se mnogo stranicama Mile koje će izaći u budućnosti”.

• Po vašem romanu “Dinastija Mediči: u ime porodice” snimljen je film koji je veoma gledan širom svijeta. U njemu govorite o ubistvima, zavjerama… O krvavom putu do vlasti jedne od najmoćnmijih porodica u Firenci u prvoj polovini 15. vijeka. Koliko je ovaj roman zasnovan na istinitim događanjima?

Moji romani su u potpunosti zasnovani na istinitim istorijskim događajima i činjenicama. Pročitao sam “Istoriju Firence” koju je napisao Nikolo Makijaveli i “Priču o Italiji” Frančeska Gvićardinija i tamo možete pronaći sve što vam je potrebno. Ne znam zašto američki scenaristi izmišljaju toliko stvari kada jednostavno možete pročitati prave knjige za stvaranje sjajne priče, naročito zato što su Makijaveli i Gvićardinija živjeli u tom periodu i bili su u stanju, naravno, da bolje od svih uhvate boje, značenje, dušu renesanse. Oni su živjeli u to vrijeme, udisali su tu kulturnu revoluciju. Naravno da sam proučavao mnoge druge knjige, biografije, priručnike za borbu i tako dalje, ali jezgro moje studije bile su te dvije knjiga.

• Đovani de Mediči, poznati trgovac i bankar, nakon smrti ostavlja veliko bogatstvo svojim sinovima Kozimu i Lorencu, ali ostavlja im na vratu i svoje brojne neprijatelje. Ko je bio Rinaldo Albici? Kakve su bile njegove stvarne namjere?

Rinaldo Albici je bio italijanski plemić. On pripada jednoj od najistaknutijih porodica Firence iz 1433: porodici Albici. Bili su neprijatelji Medičija. Bio je glavni neprijatelj i protivnik Kozima de Medičija. Borio se protiv njega da bi preuzeo vođstvo u Firenci.

• Jednom ste rekli da je Veneto najlepši dio Zemlje, zbog čega? Čime vas i dan danas toliko puno očarava taj dio Italije?

Imamo Veneciju, grad koji je jedinstven, ništa se ne može uporediti sa Venecijom, imamo jedan od najstarijih univerziteta na svijetu - Padovu - imamo Veronu sa drevnom rimskom arenom, kućom Romea i Julije, imamo Tintoreta, Kanaleta, Ticijana, Mantenja, Tijepola kao slikare i mnoge druge, imamo Đotovu Kapelu Arenu apsolutno umjetničko bogatstvo u Padovi i 400 pozorišta kroz Veneto, polovinu pozorišta koje možete naći u cijeloj Francuskoj, a šta je sa Vivaldijem u muzici? Ili Kazanovom, koji je bio jedan od najistaknutijih likova osamnaestog vijeka? Ili Karneval u Veneciji. U Venetu možete ići na more (Lido di Venecija) ili ako više volite na planine u Dolomite (Kortina d Ampeco) a onda... imamo prošek. Iz svih ovih razloga, smatram srećnim zato što živim ovdje: kultura, umjetnost, ljepota.

• Po obrazovanju vi ste pravnik, doktorirali ste na Evropskom ugovornom pravu. Koliko je danas EU savršena gledano sa aspekta prava?

Savršena? Što se tiče zakona, daleko smo od savršenstva. Naravno, imamo neka zajednička pravila za ugovore, tržište i privredu, ali to je sve. A to je veliki evropski poraz u ovom trenutku. Mislim da se moramo više fokusirati na kulturne i pravne aspekte, moramo imati strategiju čak i za politički pristup ne samo za tržište i ekonomiju.

• Koliko je istinske pravde u EU društvu danas?

Pa, pravda. Mislim da pravda nije jedan od glavnih likova ove priče. Sve je u vezi sa politikom i političarima danas. U početku je bio sjajan duh saradnje, ali sada mi se čini da su ekonomija i finansije jedina stvar koja se broji. Ali vjerovatno će, nakon Brexit-a, Italija, Nemačka i Francuska (koje su osnovale EEZ i EZUČ) shvatiti da im je potrebno udružiti snage zajedno sa drugim 25 zemaljama kako bi bile konkurentnije na Globalnom tržištu naravno, ali i važnije, bile kulturni vodič u noći ovog modernog srednjeg veka.

• Rođeni ste u Padovi. Koliko je danas jak kult svetog Leopolda Mandića koji je dug period svog svetačkog života proveo u tome gradu?

I dalje je veoma jak. Moj djed je veoma verovao u Sv. Leopolda Mandića.

• Da li Vam je poznato da je sv. Leopold Mandić rođen u Crnoj Gori, tačnije u Herceg Novom gdje je proveo znatan dio svog djetinjstva?

Ne. Nijesam znao. Hvala vam što ste mi rekli.

• Bavili ste se sportom, najviše hokejom na ledu, potom i muzikom, imali ste svoj bend, na kraju vas je osvojila književnost. Kako se to dogodilo?

Volio sam i još uvijek veoma volim književnost, to je najvažnija stvar u mom životu nakon moje žene i ljubavi koju osjećam prema njoj. Kada sam bio dijete, sjećam se da mi je tetka dala na poklon Homerovu Ilijadu. Počeo sam da čitam priču i bila je čista magija. Nijesam mogao da je ispuštim iz ruku, potpuno sam bio upleten u priču i godinama mi nije bilo ništa ljepše kao ljubav između Hektora i Andromahe ili borbe između Hektora i Ahila. Bilo je nevjerovatno. Sjećam se da sam pomislio da jednog dana želim da postanem romansijer, pisac. I sada sam blagosloven, moj rad je preveden i na srpski, ne mogu da vjerujem. To je velika čast i privilegija. Veoma sam zahvalan srpskom izdavaču: Vulkan Izdavaštvu. Volim Srbiju i Crnu Goru koje mi se čine dijelom raja zbog njihove divne prirode, plavog mora, utvrđenjima na brdima. Nadam se da ću biti tamo jednog dana i pričati o mojim knjigama. A vama Vujice hvala na ovom divnom razgovoru!

Braća Mediči i čudesna Firenca

“Dinastija Mediči” roman italijanskog pisca Matea Strukula, po kojem je snimljena hit serija, prati krvavi put do vlasti jedne od najmoćnijih porodica u istoriji.

Ubistva, intrige i zavjere kulminiraju u Firenci 1429. godine, nakon smrti Đovanija de Medičija, trgovca i bankara.

Njegovi sinovi Kozimo i Lorenco naći će se na čelu autentičnog finansijskog carstva, da zajedno upravljaju porodicom i bogatstvom. Otac im je u amanet ostavio da se u političkim borbama ponašaju trezveno, da žive umjereno, ali da budu odlučni kada je potrebno. Ipak, njegova posljednja želja neće biti u potpunosti ispunjena, jer je i sam za života stekao moćne neprijatelje. Među njima je najopasniji lukavi i krvoločni Rinaldo Albici, koji ima samo jedan cilj: da preuzme primat u Firenci, po svaku cijenu. Vješto balansirajući između beskrupuloznih spletki i ljubavi prema umjetnosti i kulturi, braća će steći i veliku političku moć. Četiri godine kasnije, pošto je uspio da preživi čitav niz zavjera, kugu i sukobe sa drugim gradovima, Kozimo će završiti u zatočeništvu, dok mu smrtna kazna visi nad glavom. Roman “Dinastija Mediči” objavio je Vulkan.

( Vujica Ognjenović )