Novi dokumenti o Isusovom djetinjstvu: Bio je nevaljao

Nedavno otkriven dokument iz 4. i 5 vijeka govori o Isusovom detinjstvu. Priče su fascinantne – ali sadržaj nije nov.

„Papirus senzacija: Dešifrovan najstariji rukopis iz Isusovog djetinjstva.“

„Tajni biblijski tekst mijenja sve.“

„Pogrešno označeni fragment egipatskog papirusa sakriven u njemačkoj biblioteci poništava hiljadugodišnje ideje o Bibliji i Isusovom životu.“

Ovo su samo neki od naslova nakon otkrića 1.600 godina starog fragmenta rukopisa koji pruža uvid u Isusovo djetinjstvo.

Istraživači – dva papirologa po imenu Lajoš Berkeš i Gabrijel Noki Mačedo – bili su donekle iznenađeni tim reakcijama. „To nije nova priča i u svakom slučaju nije istinita priča o ličnosti Isusa“, kaže Berkeš za DW.

„Dakle, ovo ne mijenja ono što znamo o jevanđeljima i o Isusu“, naglašava predavač na Institutu za hrišćanstvo i antiku na berlinskom univerzitetu Humbolt. „Ali, to je dovelo do mnogo nesporazuma i polemika, iako nikada tako nešto nismo tvrdili.“

Ono što su otkrili, međutim, i dalje je spektakularno: to je najraniji rukopis takozvanog Tominog jevanđelja o djetinjstvu – takozvani apokrifni spis koji podsjeća na biblijski tekst, ali nikada nije postao dio biblijskog kanona.

Klinac koji je pretvorio glinene figure u prave ptice

Rukopis sadrži fragmente teksta koji opisuje petogodišnjeg Isusa kako se igra pored potoka, gdje pronalazi glinu i od nje pravi ptice. Njegov otac Josif ga kori što radi subotom, s obzirom na to da je subota kod Jevreja dan odmora. To dovodi do toga da Isus pljesne rukama, nakon čega vrapci ožive i odlete.

Iako jevanđelje o djetinjstvu nije bilo uključeno u zvanični kanon biblijskih jevanđelja u to vrijeme, ono je dobro poznato djelo među naučnicima. Procjenjuje se da je tekst prvi put transkribovan u drugom vijeku.

Svako ko u Isusu vidi dobru i ljubaznu osobu pročitaće tu priče u kojima je mladi Isus sklon izlivima bijesa i želji za osvetom. On proklinje drugu djecu koja ga nerviraju, plaši ih, oslijepi komšije, pa čak i ubije učitelja koji ga je ukorio.

Naučnici su dugo raspravljali zašto je Isus prikazan kao „heroj smiješnih i otrcanih podvala“, kako je jedan autor opisao te priče.

Sam Novi zavjet pruža malo informacija o Isusovom djetinjstvu. Pošto se činilo da jevanđelje o djetinjstvu popunjava neke od praznina koje su ostavila kanonska jevanđelja, ono je bilo veoma popularno u kasnom srednjem vijeku. Drevne verzije rukopisa pronađene su na grčkom, latinskom, sirijskom, crkveno-slovenskom, gruzijskom, etiopskom i arapskom jeziku.

Nova saznanja o jeziku

„Pretpostavlja se da je grčki izvorni jezik. A najstariji rukopis tog teksta do danas datira iz 11. veka“, objašnjava Lajo Berkeš. Fragment rukopisa koji su pronašli on i Gabrijel Noki Mačedo, a koji datira iz perioda između 4. i 5. vijeka, mogao bi stoga da pokaže kako su se određene riječi tokom vjekova zamenjivale u transkripciji.

Dvojica istraživača planiraju potpunu reviziju postojećeg teksta o djetinjstvu i takođe rade na novom prevodu. Iako to neće značajno promijeniti stvarni sadržaj, to bi moglo da dovede do novog razumijevanja jezika koji se koristio. Već je jasno da je „stilska lingvistička umjetnost tog izvorno grčkog teksta bila mnogo veća nego što se ranije pretpostavljalo“, kaže Berkeš.

Čuveni falsifikat: papirus „Isusova žena“

Pokušaj razumijevanja Isusovog života je tema koja nastavlja da fascinira mnoge. Otkrića i uvidi koji potencijalno otkrivaju više o centralnoj ličnosti hrišćanstva izazivaju široko interesovanje javnosti.

Jedan poznati slučaj datira iz 2012. godine, kada je profesorka sa Harvarda Karen L. King predstavila fragment papirusa koji je sadržao Isusov citat koji se odnosi na njegovu „ženu“.

U hrišćanskoj teologiji dugo postoji tvrdnja da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, koja je, prema kanonskim jevanđeljima, bila jedna od njegovih najbližih sljedbenica. Tu ideju je preuzeo i Den Braun u svom bestseleru „Da Vinčijev kod“ (2003).

Međutim, ne postoje stvarni istorijski dokazi o tome. Papirus koji je dospio na naslovne strane 2012. godine pokazao se lažnim, dokazao je u istrazi novinar Ariel Sabar. Njegova knjiga: „Veritas: Harvardski profesor, prevarant i jevanđelje o Isusovoj ženi“ objavljena je 2020.

Valter Fric, čovjek za kojeg se vjeruje da je falsifikovao papirus „Isusova žena“, bio je Njemac koji je napustio studije egiptologije u Berlinu i upustio se u razne poduhvate na Floridi. Radio je i u prodaji automobilskih djelova i kao diler umjetničkih djela, kao i internet pornograf – što je čitavoj priči dalo pomalo nadrealnu notu.

Berkeš naglašava: „Bio je to veoma pažljivo konstruisan falsifikat, ali su mnogi stručnjaci za rukopise od početka prepoznali da je u pitanju nešto sumnjivo“.

Kako je nastala zbirka papirusa na Univerzitetu u Hamburgu

Kako Berkeš i Mačedo mogu da budu sigurni da je njihovo otkriće stvarno?

Njihov dokument pronađen je u kolekciji Državne i univerzitetske biblioteke Karla fon Osjeckog u Hamburgu. Zbirku je početkom 20. vijeka nabavio njemački „Papirus kartel“, koji je imao zadatak da iz Egipta otkupi papiruse za muzeje i biblioteke u Nemačkoj.

Prema Berkešovim riječima, istraživači su se u to vrijeme u početku koncentrisali na ispitivanje bolje očuvanih rukopisa i knjiga. Manji dokumenti često su ostavljani po strani. Sistematska katalogizacija počela je tek početkom ovog vijeka.

Od preko hiljadu fragmenata papirusa na univerzitetu u Hamburgu, oko trećina je katalogizovana i dostupna u digitalnom obliku – i upravo su tu dva istraživača otkrila aktuelni fragment.

„To je bio samo sporedni projekat, da budem iskren, ali se onda ispostavilo kao nešto veliko“, kaže Berkeš. On dodaje da u kolekcijama širom svijeta ima desetine hiljada takvih fragmenata. „Ne mogu da garantujem, ali vjerujem da ima i drugih, sličnih fragmenata. Ako bude imao sreće, kaže, naći će još nešto, Jer, to ima veze sa istrajnošću. Ali i sa srećom.

( Deutsche Welle )