Prijete blokadom auto - puta: Bivšim radnicima kolašinske "Impregnacije" duguju otpremnine

Bivši radnici kolašinske “Impregnacije”, koju je nakon stečaja, 2007. godine kupila kompanija “Vektra Montenegro” Dragana Brkovića, najavili su da će uskoro blokirati auto-put, kako bi, objašnjavaju, “još jednom upozorili državu da nepravda napravljena prema njima nije još ispravljena”.

Oni podsjećaju da nikada nije realizovan socijalni program na koji se novi vlasnik obavezao, a koji je, između ostalog, podrazumijevao isplatu otpremnina za 34 zaposlena, koji su nakon stečaja ostali bez posla.

“Više puta smo nadležnim državnim organima i institucijama dostavljali i nudili dokaze o sumnjivoj privatizaciji ‘Impregnacije’. Mnogo smo puta okupljanjima, preko medija i u neposrednim razgovorima sa donosiocima odluka objasnili u kavom smo položaju evo već skoro dvije decenije. Neviđena nepravda je prema nama napravljena, a čini se da nikom nije stalo do toga da bar pokaže namjeru da želi da je ispravi. Zbog svega toga, najavljujemo da ćemo vrlo skoro početi blokade auto-puta i iskoristiti i taj način da još jednom skrenemo pažnju na besprizornu obespravljenost”, kazali su predstavnici nekadašnjih radnika “Impregnacije” “Vijestima”.

Brković je nakon kupovine tog preduzeća osnovao Vektru nord, koja je takođe već godinama u stečaju. Radnicima nove firme duguje čak 60 zarada i poreze i doprinose za osam godina.

Prema zvaničnim podacima, “Impregnacija” je Brkoviću prodata za oko 2,83 milona eura. U aneksu ugovora između stečajnog dužnika i “Vektre Montenegro” iz avgusta 2008. godine piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1,07 milona eura, u skladu sa zaključkom Vlade od 28. decembra 2007. godine.

Radnici su ranije saopštavali kako je nakon uvođenja stečaja, tadašji ministar poljoprivrede Milutin Simović insistirao kod stečajnog upravnika da se prvi oglas o prodaji “Impregnacije” umanji za skoro milion eura, kako bi se, navodno, omogućio kvalitetan socijalni program.

Poslanik Socijalističke narodne aprtije (SNP) Bogdan Božović je krajem juna Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pitao da li “Vlada Crne Gore u narednom periodu planira da preduzme konkretne aktivnosti kako bi obeštetila bivše radnike ‘Impregnacije’”.

On podsjeća da je stečaj u to preduzeće uveden zbog duga od 2.500 eura prema preduzeću iz Valjeva.

“Kupoprodajni ugovor je predviđao da se u roku od tri godine izvrši prekvalifikacija ili da se isplate otpremnine radnicima, međutim ne da samo nijesu dobili novac od otpremnina već su i sredstva koja su isti izdvajali za stambeni fond nepovratno izgubljena. Mnogo od njih nemaju riješeno stambeno pitanje i samim tim smatram da su nadležne institucije dužne da aktuelizuju ovaj slučaj i da učine sve što je u njihovoj moći da pomognu radnicima”, napisao je poslenik SNP-a.

Iz resora na čijem je čelu Vladimir Joković Božovića su obavijestili da to Ministarstvo nije nadležno za rješavanje “obaveza iz radnog odnosa zaposlenih, koji su radili u privrednim društvima koja su bila u stečaju”. Oni su i podsjetili da je zbog neispoštovanih ugovorenih obaveza, stečajni upravnik je raskinuo kupoprodajni ugovor sa “Vektrom Montenegro”.

“Imovina koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora je prodata novom kupcu. Nova kompanija koja je kupila imovinu bivše ‘Impregnacije’, nije imala obavezu socijalnog programa. Privredno društvo ‘Vektra Nord’ osnovano je 27. marta 2008. i poslovala je na kupljenoj imovini ‘Vektre Montenegro’ do otvaranja stečejnog postupka u ‘Vektra Nord’. ‘Vektra Montenegro’ im je dala prostor na korištenje. ‘Vektra Nord’ je samostalno vršila zapošljavanje, između ostalih i dio bivših radnika ‘Impregnacije drveta’ A.D. Kolašin. Potraživanja zaposlenih su bila predmet stečajnog postupka nad dužnikom ‘Vektra Nord’, gdje su zapošljeni u ovoj kompaniji imali mogućnost prijave potraživanja od ovog dužnika. Pošto ‘Vektra Nord’ nije imala svoju imovinu, naplata potraživanja iz stečajne mase nije bila moguća”, objašnjavaju iz Ministarstva.

Otvaranje “Impregnacije” 60-ih godina označilo je kraj investicionog mortatorijuma na području kolašinske opštine.

Bila je to fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektrodistribuciju, jedina fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji, kapaciteta 12.000 kubika drvnog asortimana i sa 140-160 zaposlenih. Po kvalitetu svojih proizvoda, dohotku i broju zaposlenih bila je značajan subjekt kolašinske privrede.

Od prije nekoliko godina, bivši radnici obilježaju godišnjicu privatizacije, skupljajući se ispred kapija preduzeća. Tako će biti i ove godine, sredinom februara, a najavljuju da će performansom podsjetiti na nepravdu koja im je učinjena.

( Dragana Šćepanović )