Solarni paneli: blagostanje ili uništenje

Ljudska civilizacija je u stalnoj trci za što jeftinijim izvorima energije. Pogotovu su interesantni oni izvori energije za koje se kaže da su „čisti“.

Međutim, kao što vrlo često biva u životu, početna razmišljanja i zaključci o nečemu vremenom dobiju drugu formu i značenje.

Trenutno u svijetu vlada ekspanzija proizvodnje i primjene solarnih panela koji se koriste za proizvodnju električne energije. Cijena je već takva da su ekonomski efekti primjene te vrste proizvodnje struje izuzetno dobri.

Pri tom se taj proces proizvodnje električne energije smatra jednim od ekološki najčistijih i najprihvatljivijih načina.

Međutim, da li je baš tako?

Povod za ovo moje pisanje su informacije koje sam čuo ovih dana.

Naime, najtoplija godina od kada se mjeri temperatura atmosfere je bila 2023. godina. Ali, posebno zabrinjavajuće je to da je prema kretanjima veličine zagrijanosti vazduha, ova godina još toplija.

Postavlja se pitanje šta bi mogao da bude razlog za to?

U jezgru naše zvijezde Sunca dešava se nuklearna fuzija. To je proces u kom se dio mase Sunca pretvara u energiju i zračenjem emituje u okolni prostor.

Količina te sunčeve energije koja za godinu dana dospije do površine planete Zemlje, veća je oko 25 puta od ukupne energije koju sadrže rezerve svih fosilnih goriva na Zemlji.

Vidi se da je to ogromna količina energije, ali se ona samo djelimično koristi za zagrijavanje planete.

Izmjereno je da iznad Zemlje i van njenog vazdušnog omotača kroz upravnu površinu od jedan metar kvadratni, u svakoj sekundi prolazi sunčeva energija veličine oko 1353 W.

Sunčevo zračenje koje uđe u atmosferu Zemlje apsorbuje atmosfera, kopnena površina Zemlje i vodene površine na Zemlji.

Sunčevo zračenje koje apsorbuju vodene i kopnene površine održava na njima prosječnu temperaturu od oko 14 stepeni Celzijusa.

Površine čija je površina tamnija pretvaraju veću količini sunčevog zračenja u toplotu. Površine koje su svjetlije se manje zagrijavaju, jer reflektuju nazad u Svemir veću količinu sunčevog zračenja nego što to čine tamnije površine.

Od zagrijanosti površine planete zavisi i veličina zagrijavanja atmosfere.

Kada sunčevo zračenje padne na solarni kolektor za proizvodnju električne energije, onda se površina kolektora zagrije na temperaturu 70-80 stepeni Celzijusa.

Iz predhodne dvije informacije vezane za zagrijavanje površine planete i površine solarnog kolektora izvodimo vrlo važan zaključak: ako na nekom prostoru imamo površinu Zemlje pokrivenu sa velikim brojem solarnih panela, onda će temperatura vazduha iznad njih biti značajno veća nego kada njih ne bi bilo, tj. kada bi sunčeva energija padala direktno na površinu Zemlje.

Ovo je ključni zaključak koji ukazuje da solarni paneli remete uspostavljenu termičku ravnotežu i vrše vanredno zagrijavanje atmosfere.

Smatra se da je na svijetu 2007. godine bilo instalirano oko 2,6 gigavata u solarnim fotonaponskim panelima, dok je već 2010. godine već bilo instalirano 18,2 gigavata.

Količina instaliranih panela je u 2019. godini porasla u odnosu na 2010. godinu za oko 12 puta.

Smatra se da će do 2030. godine solarni sistemi proizvoditi oko 1850. gigavata električne energije, što je u odnosu na 2010. godinu povećanje od oko 101 puta.

Za sličnu količinu će se povećati i količina toplotne energije „proizvedena“ u tim panelima i „ispuštena“ u atmosferu.

Iz predhodno prezentiranih podataka vrlo jasno se zaključuje da su fotonaponski solarni paneli jedan izuzetno veliki grijač vazduha i dominantni razlog za naglo globalno zagrijavanje atmosfere u poslednjim godinama.

Sa povećanjem kapaciteta za proizvodnju električne energije pomoću solarnih panela, povećaće se i količina proizvedene toplotne energije u njima, što će opet usloviti novi drastičan rast temperature atmosfere.

Međutim, postoji način da se taj problem tehnički riješi, pri čemu bi ulaganja bila tolika da ne bi značajno uticala na ukupnu ekonomiju ovog posla.

Ali se to mora uraditi u najskorije vrijeme, jer će u suprotnom svaka naredna godina biti sve toplija i toplija do granica izdržljivosti.

Autor je dipl. ing. maš.

( Zoran Ilinčić )