Udar pogodio samo one koji su priznali

Za sada nema konkretnog odgovora šta će biti sa osuđujućim presudama iz predmeta “državni udar”, donesenim na osnovu sporazuma o priznanju krivice.

Nakon jučerašnje oslobađajuće presude za sve optužene u tom slučaju za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine, postavlja se pitanje šta se dešava sa dogovorima osumnjičenih i tužilaštva koje je podgorički Viši sud prihvatio 8. marta 2017. godine.

Tadašnji predsjednik suda Boris Savić uvažio je sporazume koje je Specijalno državno tužilaštvo zaključilo sa Aleksandrom Čurovićem, Nikolom Đurićem, Sinišom Ćetkovićem, Dejanom Stanojevićem i Ivicom Matićem - da zbog krivičnog djela: stvaranje kriminalne organizacije, budu osuđeni po pet mjeseci zatvora.

Advokat Dražen Medojević rekao je juče “Vijestima” da se tada “došlo do vrlo spornih priznanja krivice”.

“Okrivljeni u tim sudskim postupcima priznavali su krivicu samo da bi pošli kući i izašli iz pritvora. To je suština. Te presude nisu imale zakonski uticaj na ovaj sudski proces ‘državni udar’ i na donošenje ove presude. Okrivljeni su u tim postupcima prije sedam godina i priznali samo svoju krivicu. Poznato je da je tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić primjenjivao golu silu da bi oni priznali krivicu. On je sve te ljude prisiljavao. Vrijeme je sve pokazalo. Priznavali su ono što nijesu uradili da bi išli što prije kući. Ovi koji su ostali principijelni su ostali u pritvoru i na optuženičkoj klupi. Karakteristično je da je okrivljeni Srboljub Đorđević rekao tužiocu, kada su ga pritiskali da prizna svoju krivicu: ‘Greh je lagati’, naveo je advokat Medojević.

On je kazao da smatra da je potrebno uraditi reviziju svih predmeta u kojima je postupao tužilac Katnić.

“Potrebno je da se uradi revizija svih predmeta Milivoja Katnića, da li su njegove radnje bile zakonite i čime se sve služio prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice. Sila, strah i ucjena, to je bio njegov metod rada”, naveo je Medojević.

Advokat Miroje Jovanović u izjavi “Vijestima” navodi da su okrivljeni tada sporazume zaključivali dok su se nalazili u apsolutnoj zabludi.

“Sporazumi o priznanju krivice koji su zaključeni s jednim brojem osoba još u januaru i februaru 2017. godine, zaključeni su u apsolutnoj zabludi. Lažni svjedok saradnik Saša Sinđelić je saslušan tek nakon toga, krajem marta 2017. godine. Podsjećam da je 22. novembra 2016. godine Sinđeliću status svjedoka saradnika dao tadašnji predsednik Višeg suda Boris Savić - pod imenom Aleksandar. Ti ljudi, koji su sporazume zaključili, niti su znali, niti mogli znati da je SDT krio pravi Sinđelićev identitet i kriminalnu prošlost, te crvenu Interpolovu potjernicu. Posebno nisu mogli znati šta se nalazi u Sinđelićevim telefonima, jer je ekstrakcija istih dostavljena odbrani tek u aprilu 2018, pa je onda na predlog odbrane rađena dodatna ekstrakcija, jer je sud ‘zaboravio’ da vještači čak dva Sinđelićeva telefonska aparata. Prema tome, svi osim Mirka Paja Velimirovića su sporazume zaključili u apsolutnoj i neotklonjivoj zabludi, o čemu su neki i javno govorili, a Velimirovićev sporazum je remek-djelo pravničkog neznanja i političkog manevrisanja”, zaključio je advokat Jovanović.

Prihvatajući tada sporazume o priznanju krivice, sudija je u obrazloženju odluke naveo da je priznanje okrivljenih istinito u pogledu krivice.

Petorica okrivljenih, u gotovo identičnim izjavama, priznali da su doputovali u Podgoricu da podrže proteste Demokratskog fronta na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, te da su planirali da se s političarma i narodom, u nastalom metežu, fizički potuku s policijom, probiju kordon i nasilno zauzmu Skupštinu Crne Gore...

NESPRETNI MIRKO

U ponovljenom sudskom postupku, lideri bivšeg Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, ali i ostali okrivljeni, oslobođeni su optužbe da su na dan parlamentarnih izbora prije osam godina namjeravali da naoružani zauzmu državni parlament i proglase pobjedu...

Sadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore i šef poslaničkog kluba Demokratske narodne partije tada su osuđeni na po pet godina zatvora, ali je Apelacioni sud ukinuo tu odluku.

Predsjednik specijalnog vijeća, sudija Zoran Radović kazao je da nisu potvrđeni navodi optužnice da su Rusi Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, stvorili kriminalnu organizaciju, a da su, od sveg naoružanja, u Crnu Goru unesena samo dva mobilna telefona marke “lenovo”...

To je epilog, kako je najavljivano, “suđenja vijeka”, čiji je sudski proces od početka septembra 2017. do 9. maja 2019. godine, kada je izrečena prva, sada ukinuta presuda, praćen direktnim televizijskim prenosom.

Tadašnju osuđujuću presudu, Apelacioni sud je ukinuo i “nacrtao” da se u ponovljenom sudskom procesu, donese oslobađajuća presuda.

To je u obrazloženju presude juče i naglasio sudija Zoran Radović, rekavši da je njegovom vijeću bio olakšan posao, nakon ukidnog rješenja Apelacionog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela, a koje činjenice su kao element bića krivičnog djela navedenim dispozitivom optužnice. Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema, te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo. Put ovom sudu je bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”, kazao je Radović.

Potom se osvrnuo na gotovo ključno pitanje - oružje, koje nikad nije ušlo u Crnu Goru, a koje se ipak nalazilo u iznajmljenoj kući policijskog službenika na Starom aerodromu, što je snimio Mirko Velimirović nakon ulaska u Crnu Goru 12. oktobra 2016. i poslije odlaska u kancelariju specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

“Taj snimak je pregledan u sudnici, a sud, tužioci, okrivljeni, njihova odbrana i javnost su mogli vidjeti groteskne scene kada Mirko Velimirović ulazi u tu prostoriju i pokušava da na jedan nespretan način snimi to oružje, uzeto na revers iz policije. Sa strane su se mogli čuti glasovi pripadnika Specijalnog policijskog odjeljenja koji, njemu tako zbunjenom, sufliraju šta treba da radi. Po nalaženju ovog suda, nije dokazano da je Mirko Velimirović od izvjesne osobe Fadilj na Mokroj Gori kupio oružje i da ga je po prethodnim instrukcijama Katnića rasklopio i bacio u jezero Gazivode. Niti je znao opisati gdje se to jezero nalazi, niti je znao kako je tu radnju izvršio. Mokra Gora je ogromna planina s ogromnom površinom, pa je za sud nevjerovatno da Velimirović tamo nalazi Fadilja bez nekog prethodnog dogovora s nekim i bez telefonske komunikacije. To je kao da tražite iglu u plastu sijena”, kazao je sudija.

Rekao je da je i odlazak svjedoka saradnika Sinđelića u Moskvu 27. septembra 2016. godine, “i te kako zavrijedio” da se objasni.

“Sinđelić daje detaljan opis s nizom najsitnijih detalja koji su karakteristični za naučeni iskaz, pri čemu na pitanje odbrane nije znao opisati zgradu SDT-a. Iz dopisa Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije od 5. septembra 2018. godine u čiju autentičnost nema sumnje, se utvrđuje da je Sinđelić 27. septembra 2016. godine međunarodnim letom iz Beograda doletio na aerodrom Šeremetjevo, kojom prilikom nije prešao državnu carinsku granicu Ruske federacije - odnosno nije prošao ni pasošku ni carinsku kontrolu. Istrog dana je iz tranzita odletio za Beograd. Na pitanje odbrane na jednom pretresu, Sinđelić je dozvolio mogućnost da je sjedio u prostoru koji odgovara tranzitu što je u potpunosti suprotno njegovom iskazu da je proveden, kroz jedan hodnik zaobilaženjem pasoške kontrole.”

8. marta 2017. godine, u podgoričkom Višem sudu prihvaćeno je pet sporazuma o priznanju krivice za pripremanje nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore 16. oktobra 2016. Pet osoba tada je osuđeno na po pet mjeseci zatvora, nakon što su priznali da su planirali da se sa političarima i narodom, potuku sa policijom i zauzmu Skupštinu

Sudija je kazao da je činjenica da je Sinđelić ušao u Rusiju i bio u Moskvi gdje se susreo sa Edvardom Šišmakovim koji ga je kao organizator kriminalne organizacije angžovao da odradi posao u Crnoj Gori i utiče na parlamentarne izbore, ali i dodao da ni oprema koja je trebalo da posluži za ulazak u Skupštinu, nije prenesena u Crnu Goru.

“Dakle, ni oprema ni oružje nijesu unijeti u Crnu Goru... a ono oružje koje je snimljeno u iznajmljenoj kući na Starom aerodromu poslužilo je da sudija za istragu po zahtjevu nadležnog Specijalnog tužilaštva donese naredbu za sprovođenje mjera tajnog nadzora. Iz sporovedenih dokaza je nadalje utvrđeno da su pripadnici Specijalne jedinice, a koja je po optužnici trebalo da preuzme oružje u Crnoj Gori, puca na pripadnike crnogorske policije i uđe i zauzme zgradu Skupštine Crne Gore i ostalih institucija, uhapsi predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, proglasi pobjedu opozicije, a u čemu bi aktivnu ulogu imali optuženi Mandić i Knežević, zapravio su se dan prije i na dan parlamentarnih izbora nalazili u reonu Zlatibora i Čajetine i nije dokazano da je radnja izvršenja pokušaja terorizma na teritoriji Crne Gore otpočela. Da bi se radilo o pokušaju krivičnog djela, a postoji svršeni i nesvršeni pokušaj, radnja izvršenja treba da otpočne, a da posljedica izostane nakon preduzimanja radnji izvršenja ili iz nekog razloga se ne dovrši radnja izvršenja. Sve ove radnje koje su navedene u optužnici su pripremne radnje za terorizam, tako da nije dokazano da je započela radnja izvršenja jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo’”.

Bez dokaza i za Popova, Dikića, Hristić...

Kada govorimo o krivičnom djelu stvaranje kriminalne organizacije u odnosu na Vladimira Popova, kojem se stavlja na teret da je zajedno sa Šišmakovim organizovao kriminalnu organizaciju, pri čemu iz svih provedenih dokaza se utvrđuje da se taj čovjek pojavljuje nekoliko puta, stoji sa strane kao neka vrsta obezbjeđenja, pa apsolutno nije dokazano da je on organizator kriminalne organizacije, obrazložio je juče sudija Radović.

Sjedio sam kod Aleksandra Aleksića, koji mi je rekao da je s njim kontaktirao Mirko Velimirović i predložio da pođemo u Crnu Goru i podržimo Demokratski front. Velimirović mu je rekao da je vlast kriminalna i da treba podržati Srbe u Crnoj Gori, te da treba doći do smjene vlasti i da ćemo da se sukobimo s policijom”, izjava je Aleksandra Lj. Čurovića sa suđenja, kada je priznao krivicu

On je rekao i da je Bratislav Dikić optužen da je trebalo da postupa po nalozima organizatora kriminalne organizacije, ali da s njima nikada nije imao bilo kakav kontakt...

“Iz iskaza Sinđelića i Velimirovića utvrđuje se da Dikić nije znao ni za kakvo oružje niti je imao komunikaciju s bilo kojim pripadnikom ove kriminalne organizacije, a kako je to predstavljeno optužnicom, kao ni s onim ljudima koji su iz Srbije došli u Crnu Goru. S njim je u Crnu Goru došla i njegova emotivna partnerka Kristina Hristić koju je Specijalno tužilaštvo optužilo da je, kao pripadnik kriminalne organizacije, ugovarala sastanke između ostalih članova i da je sa svog mobilnog telefona za potrebe optuženog Dikića ostvarila komunikaciju sa Sinđelićem i Mirkom Velimirovićem. Da bi neko preduzeo ove radnje, on mora imati svijest i volju za to. Očigledno je da iz njene odbrane i Dikića da ona apsolutno nije znala i jednostavno mu je dala telefon tako što je pritisla tipku, a poruka je otišla Mirku Velimiroviću prilikom njihovog putovanja iz Bara u Podgoricu. Ovim se iscrpljuje cijela njena uloga”, rekao je sudija.

( Komnen Radević )