75

1949. godina počela je inauguracijom Harryja Trumana, u veljači iste godine Chaim Weizman postao je prvim predsjednikom Izraela. 1949. osnovano je i Vijeće Europe, položen kamen temeljac za zgradu UN-a na East Riveru, proglašena je Demokratska Republika Njemačka, kao i Narodna Republika Kina pod vodstvom Mao Ce Tunga, a Sovjetski Savez testirao je prvu atomsku bombu. 1949. dogodilo se puno smrtonosnih potresa, oluja, potonuća brodova, padova zrakoplova, ispadanja vlakova iz tračnica, potresa, osnivane su nove države, George Orwell objavio je svoju 1984., a Albert Einstein Opću teoriju gravitacije.

1949. bila je godina osnutka NATO-a, Sjevernoatlantskog saveza. Nakon Drugog svjetskog rata istočnu i zapadnu Europu razdvojile su ideološke i političke podjele. S početkom hladnog rata dvanaest država s obje strane Atlantika osnovalo je NATO kako bi suzbilo rizik pokušaja SSSR-a da proširi svoju kontrolu na druge dijelove europskog kontinenta. Dok su postratnim Marshallovim planom osigurana sredstava za ekonomsku stabilizaciju Zapadne Europe, uloga NATO-a, kao vojnog, ali i političkog saveza sastojala se u osiguravanju kolektivne obrane. Trumanove su riječi: “Marshallov plan i NATO dvije su strane iste medalje”.

Od kraja Drugoga svjetskog rata do danas, geopolitičke okolnosti mijenjale su se dok se svijet okretao oko svoje osi i oko Sunca, hladni rat je završio, Sovjetski se savez raspao, Zapad se uvjeravao da je nastupio kraj povijesti te da će kapitalizam ruku pod ruku s liberalnom demokracijom biti put za ostatak svijeta do kraja te povijesti. Broj ljudi na zemaljskoj kugli je rastao, tehnologija se unaprjeđivala, vodili su se lokalni i regionalni ratovi, okoliš se uništavao, posezalo se za terorizmom u borbi za ideje i ideologije, naoko iste, ali uvijek nove ili drugačije. 75 godina od osnutka Sjevernoatlantskog saveza živimo u svijetu u kojem je Putinova Rusija 21. stoljeća u ratu sa zapadom, ne samo na ukrajinskom frontu, nego i opet u ideološkom, globalnom smislu. Kina je tom istom zapadu strateški rival. Sigurnosni rizici šire se i u pojedinim regijama svijeta u kojima se vježbaju geopolitički mišići, od Arktika do Afrike, južnog europskog susjedstva, demografski i resursima najpotentnijem dijelu svijeta, Indo-Pacifik u fokusu je SAD-a najviše zbog kineskog djelovanja. Sigurnosni rizici šire se i u komunikacijsko-dezinformacijskoj i kibernetičko-tehnološkoj sferi, nuklearnoj prijetnji, a sve više u području svemira.

Summit Sjevernoatlantskog saveza u glavnom gradu SAD-a održao se, četiri mjeseca prije američkih izbora kada ne samo Donald Trump, već svekolika američka i globalna javnost propituje kognitivne sposobnosti i zdravstveno stanje Joea Bidena. Ugostiti takav summit u izbornoj godini ne bi li se postavili temelji koji bi za Savez bili nepovratni tkogod zasjeo u Bijelu kuću, dobar je pokušaj ili barem poruka. U NATO-u je 30 država i drži gotovo pola svjetskog GDP-a.

U Washingtonskoj deklaraciji sa summita saveznici su nakon besanih diplomatskih noći usuglašavanja teksta, napokon upisali kako je put Ukrajine prema članstvu u NATO-u nepovratan. Iako datuma za članstvo nema, a teško je o tome i govoriti dok država pod naletima ruskih napada, nema kontrolu nad dijelovima svog teritorija, NATO saveznici obvezali su se za kontinuiranu vojnu pomoć Kijevu od najmanje 40 milijardi eura godišnje. Reevaluacija obećane pomoći dogodit će se na NATO summitu u Haagu 2025. Tada će Savez kao glavni tajnik već voditi dosadašnji nizozemski premijer Mark Rutte, a mogućnost da se ovakav rat s asertivnim Putinovim režimom protegne još godinu, sada je, čini se, sasvim realna. Za NATO-ov stol direktno iz Moskve sletio je mađarski premijer, čija zemlja trenutno predsjeda Vijećem Europske Unije. Već prva točka deklaracije sa summita kaže kako je NATO vezan zajedničkim vrijednostima – osobnom slobodom, ljudskim pravima, demokracijom i vladavinom prava. Države se, piše u stavku broj jedan, povinuju međunarodnom pravu, principima povelje UN-a i predani su na pravilima baziranom svjetskom poretku. Dok u samim državama članicama Saveza pojedini vlastodršci buše sve navedeno i dok su se međunarodno pravo i pravila koja se spominju, kroz povijest selektivno kršila ili ignorirala, dotle će se režimi poput Putinovog ili Xijevog, moći ponašati onako kako ih u današnjem, ponekad se čini, beznadežnom stanju svijeta, gledamo. Rusija buši zapad ne samo na ukrajinskom frontu, već stalnom nuklearnom prijetnjom pa i onom iz svemira, dezinformacijama, kibernetičkim, hakerskim napadima, uporabom kemijskog naoružanja, geostrateškim okruživanjem u susjedstvu bogatom prirodnim i ljudskim resursima, sistemskim djelovanjem protiv mehanizama demokracije, sustava koji se bazira na pravilima, zakonu, anti-koruptivnim mehanizmima, povjerenju u izbore i institucije. Sve ovo NATO detektira u finalnoj deklaraciji, najavljujući nove incijative od suradnje s EU u borbi za očuvanje demokracije i borbu protiv dezinformacija, preko uspostavljanja centra protiv kibernetičkih napada, do jačanja istraživanja u području kvantne tehnologije, prijetnje ojačane ubrzanim tehnološkim napretkom neće se smanjivati. Iako izdaci za obranu rastu i u ponekim državama premašuje onih dogovorenih dva posto BDP-a, teško mi je ne sjetiti se NATO summita prije šest godina u Bruxellesu, tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, kada je za prvim bilateralnim sastankom s Jensom Stoltenbergom, Trump zagrmio – to moramo dići na četiri posto! Preokretala je očima na tom summitu Angela Merkel, čiji nasljednik Scholz sada najavljuje postavljanje najsuvremenijeg sustava protuzračne obrane u Europi u suradnji s Amerikancima 2026., baš kada će nogometaši svijeta putovati u Ameriku. Nakon finala u Moskvi 2018., Putin je doletio u Helsinki na summit s Trumpom, gdje se tadašnji američki predsjednik ponašao kao dobar trgovac, koji je rusko dvorište, Poljsku, zaštitio LNG-em, Patriot sustavom i novouspostavljenom inicijativom Triju mora. Putin mu je na press konferenciji dobacio nogometnu loptu zaželjevši sve najbolje u domaćinstvu sljedećeg svjetskog prvenstva koji za dvije godine dijele SAD, Kanada i Meksiko. Igralo se finale u Moskvi te četiri godine nakon aneksije Krima i okupacije dijelova Donbasa bez većih problema, da bi se manipulacija Rusije migratornim procesima, zaštita kritične energetske i svake druge strateške infrastrukture, mogući napad na teritorij saveznika, posebno naglašavali u ovoj deklaraciji iz Washingtona 2024. Kina je pak ključna u omogućavanju ruske agresije na Ukrajinu svojim partnerstvom „bez granica“ s Moskvom i kao takva predstavlja sistemski rizik euroatlantskoj sigurnosti, navode saveznici. Redukcija strateškog rizika, ne vidi se ipak na horizontu ni Pekinga, a ni Moskve.

„Svi čekaju studeni“, nekako razočarano izgovorio je ukrajinski predsjednik Zelenski pozvan u Washington. Dok dakle svi čekaju što će se dogoditi na američkim izborima stradala su djeca u bolnici u Kijevu, a mogući daljnji izvori ruske destabilizacije jasno su naznačeni u područjima od Zapadnog Balkana, Moldove do ostatka Crnomorske regije.

Iako mnogi kažu da NATO sada predstavlja prvi ozbiljni obrambeni plan od hladnoga rata te ubrzano radi na hvatanju u koštac s akcelerirajućim sigurnosnim izazovima, od kojih su pri vrhu i klimatske promjene, da se ne zaboravi, pitanje strateške orijentacije s obzirom na moguću promjenu u Bijeloj kući usred ovako velike globalne tenzije jest pitanje svih pitanja. Iako je NATO možda u vrijeme Trumpova mandata bio suvišan ili nepotreban, kako je sam govorio, a Europa je i dalje bila uljuljkana u aranžman vječne američke zaštite utkane u temelje Saveza te 1949., vrijeme se promijenilo. Stari Biden, ali i stari Trump, s ogromnim podjelama unutar same Amerike ne daju puno razloga za „win-win“ scenarij. Jedini „win“, koji je sada potreban za sve koji čine svijet koji i dalje utvara da živi po pravilima vladavine prava i zaštite demokracije, jest onaj u Ukrajini. I iskreno se nadam da ćemo za to u 2025. imati neki suvisliji odgovor na to pitanje, obzirom na neizdrživost globalne napetosti. Do 2049. će se zasigurno još puno toga promijeniti, ono što je 1949. pisao Orwell u svojoj 1984. već gledamo. Hoće li eventualnim povratkom u Bijelu kući Trump pokazati da je stabilni genij u međunarodnim odnosima ili pak samo finalni čavao u lijesu zapada kakvog smo znali?

(N1/Hrvatska)

( Ivana Dragičević )