"Utopija danas" ili kako inteligencija čovjeka ne može učiniti srećnim
Ova predstava je druga od četiri zakazane premijere u okviru ovogodišnjeg izdanja Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”
Pozorišna predstava “Utopija danas”, koja je autorski projekat Marka Grubića i Milene Bogavac, premijerno je izvedena u sinoć u velikoj sali Centra za kulturu Tivat.
Ova predstava je druga od četiri zakazane premijere u okviru ovogodišnjeg izdanja Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”, a rađena je u produkciji Centra za kulturu Tivat, Bitef teatra iz Beograda, Trinidad Novi Sad, SKC Novi Sad i KC Grad Beograd.
Muzička predstava, kako su je nazvali njeni tvorci, “Utopija danas” svojevrsni je distopijski osvrt na moderno kapitalitičko društvo u kome samo nekoliko desetina pojedinaca posjeduje materijalna bogatstva jednaka onim sa kojima raspolaže ostatak od ukupno skoro osam milijardi ljudi na Zemlji.
Komad koji simbolički razara svu suštinsku uzaludnost i ispraznost trke za novcem i materijalnim bogatstvom, a koja je “spiritus movens” kapitalizma, potom prelazi u naučno-fantastičnu sociološku studiju nečega što bi čovječanstvo moglo vrlo lako zadesiti, a što autori predstave nazivaju Velikom Revolucijom i formiranjem tzv. tehno-socijalizma, u kome vještačka inteligencija donosi odluke Globalne Vlade i to savršeno, a svi ljudi žive u materijalniom blagostanju bez potrebe da fizoki rade jer su gotovo sve poslove na svijetu preuzeli AI i mašine.
U takvom, naoko savršenom svijetiu, čovjek se međutim, otuđuje sam od sebe jer puki hedonizam i ljenčarenje koje mu je zadato ovakvim društvenim uređenjem gdje svi dobijaju jednaki tzv. basic income, u suštini degenariše čovjeka kao takvog sputavajući njegovu kretivnost, maštovitost i socijalne kontakte jer se gotovo čitav društveni život seli na virtuelne mreže.
Koliko je ovo potencijalno opasan ishod za čitavo čovječastvo, pokazuje i solucija koju u predstavi AI ultimativno nudi roditeljima prirodno začetog djeteta, a koje pokazuje nešto iznadprosječan nivo inteligencije i empatije u odnosu na ono što se smatra prihvatljivim - lobotomiju.
“Inteligencija nije parametar sreće!”, jedna je od rečenica iz predstave koja ostaje da odzvanja u svijesti publike suočene sa dešavanjima na sceni koja ponekad imaju i obilježja svojevrsnog udara na uši, oči i elementarni razum.
U “Utopiji danas” igrali su Danilo Milovanović, Tamara Radovanović i Aleksa Jovčić.
“Moramo biti više nego zadovoljni jer smo dobili jednu vrlo zanimljivu predstavu, avangardnu, alternativnu i predstavu koja tjera na razmišljanje. Postavljeno je mnogo pitanja, mnogo teza za razmišljanje u kakvom društvenom sistemu živimo , kakav nam je sistem vrijednosti i čemu težimo”, kazao je nakon premijere direktor Centraza kulturu Tivat Goran Božović.
On je izrazio nadu da će se predstava svidjeti publici i van granica regiona i tim najavio njihovu težnju da ovu predstavu vidi i publika širom Evrope.
“Da napravimo jedan ozbiljan iskorak u Evropu sa predstavom koja je više svevremena i savremena", istakao je Božović.
"Zapravo teza ove predstave je da smisao života nije naše glavno pitanje, jer kada bismo riješili jednostavno pitanje zvano 'patnja' ne bi nas bilo briga za smisao života. Ja ovo ne doživljavam kao distopiju, posljednje dvije rečenice u predstavi su zapravo optimističke. Predstava govori o ljudskoj prirodi i postoji realna mogućnost da mi zapravo evoluiramo i to je vrlo optimistički razvoj. Moguće da odemo u neki seting koji je vrlo udobniji od ovoga u kojem smo trenutno“, kaže jedan od autora predstave Marko Grubić.
Glumac Danilo Milovanović ističe da se predstavom pokušava prikazati svijet bliske budućnosti koji se i sad lagano dešava.
"Mi, kao vrsta, mogli bismo da poradimo na sebi jer suštinski ne mijenjamo sebe u onom najljepšem i najboljem smislu. Možemo da dobijemo, kao što se vidi u predstavi, najbolji sistem na svijetu i da naš život ponovo ne funkcioniše“, rekao je Milovanović.
Glumica Tamara Radovanović smatra da novo vrijeme vodi jedinke maltene ka histeriji jer je sve postalo površno.
"Tumačim lik žene kojoj je novo vrijeme omogućilo neki sasvim novi život, sa uslovima koje ranije nije imala. Svaka scena u predstavi pokazuje da smisao života nije ni da čovjek ima baš sve što poželi i da vodi previše lagodan život“, zaključila je Radovanović.
( Siniša Luković )