Stereotipi ne smiju puštati korijenje

Kao ključne institucije u razvoju djece, škole imaju jedinstvenu priliku i odgovornost da promovišu jednaka prava i mogućnosti za sve učenike i učenice, bez obzira na pol.

Da i te kako ima prostora za unapređenje učenja o rodnoj ravnopravnosti u crnogorskom obrazovnom sistemu, smatra pedagoškinja OŠ "Oktoih", Marijana Bošković.

Ona navodi da postoje određene strategije i akcioni planovi koji uključuju građansko obrazovanje i ljudska prava, gdje se teme rodne ravnopravnosti obrađuju u određenoj mjeri.

"U našem društvu postoje brojni rodni stereotipi sa kojima se suočavamo i koji često utiču na djecu i roditelje. Jedan od najčešćih stereotipa jeste da se smatra da su djevojčice emotivnije, nježnije i sklonije izražavanju osjećanja, dok se dječaci ohrabruju da budu snažni, da ne pokazuju emocije. Zatim, imamo i pretpostavke da djevojčice više zanima umjetnost, moda, briga o drugima i kućni poslovi, a od dječaka se očekuje da budu zainteresovani za sport, tehnologiju, automobile… Stereotipi se često prenose kroz porodicu, medije, obrazovni sistem i društvene norme", poručuje Bošković.

Na odgovornost prosvjetnih radnika da osim znanja iz matematike, istorije, hemije, ... djecu uče i o važnost ravnopravnosti u porodici i društvu, uporno poziva učitelj Sava Kovačević. Svjestan da od djece sve počinje, u okviru časova odjeljenske zajednice pokrenuo je projekat "Životne vještine".

"Cilj projekta 'Škola životnih vještina' (peglamo, pravimo palačinke, voćne salate, organizujemo ormar...) jeste da podstičemo ravnopravnost i na neposredan način utičemo na stvaranje zdravih odnosa u porodici, prije svega za razvoj svakog pojedinca pojedinačno, a onda i za razvoj porodice kao zajednice. Kada naučimo da ne posmatramo stvari kroz muške ili ženske prizme, život će nam biti ljepši. Biološke razlike postoje, ali one su nam prednost kako bismo nadopunjavali jedni druge. Koliko je značajna ova tema, shvatio sam prije desetak godina kada je moja učenica željela da igra fudbal i bila 'osuđena' od drugarica i drugara. Čak je jedan od roditelja i komentarisao da fudbal nije za djevojčice. Kao rezultat rada na toj temi za nekoliko godina djevojčica je postala fudbalerka i sada je jedna od uspješnih reprezentativki u ženskoj reprezentaciji Crne Gore", naglasio je Kovačević.

Da škola zato igra ključnu ulogu u promovisanju rodne ravnopravnosti, saglasni su Kovačević i Bošković.

"Budućnost je optimistična i mi je kreiramo. Koliko i kako budemo ulagali u sadašnjost, takva će nam biti budućnost. Ukoliko se samo budemo vodili 'kvotama', a ne istinskim ulaganjem, opet ćemo biti na istome", kaže Kovačević.

Bošković dodaje da je unapređivanje obrazovanja i rada sa djecom i mladima kako bi postali nezavisni, samosvjesni i upoznati sa svojim pravima ključni cilj za stvaranje ravnopravnog i pravednog društva.

"Sve to možemo postići kroz obrazovni program i kurikulum, integracijom tema o rodnoj ravnopravnosti, ljudskim pravima, zatim podsticanjem kritičkog razmišljanja kroz različite aktivnosti (debate, projekte, radionice)… Ovdje nam je veoma važan i profesionalni razvoj - obuke za nastavnike/nastavnice i školsko osoblje o rodnoj ravnopravnosti, prepoznavanju i borbi protiv stereotipa. Dakle, prisustva rodnih stereotipa u društvu smo svi svjesni, ali smo vrlo malo svjesni uloge obrazovnog sistema u njihovoj razgradnji. Škole su mjesta u kojima djeca i mladi provode najveći dio svog formativnog perioda i s toga je potrebno iskoristiti taj potencijal u promociji rodne ravnopravnosti", zaključila je.

Ovaj tekst napisan je u sklopu projekta "Žene kao predvodnice promjena na lokalnom nivou" koji realizuje Mreža za otvoreni dijalog, a finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava

( Nina Marković )