Trka u naoružanju se ubrzava: I Kina se uključuje

Prije četiri decenije, Sjedinjene Američke Države su rasporedile nuklearne krstareće rakete i rakete Pershing II u Evropi kako bi se suprotstavile sovjetskim raketama SS-20 – potez koji je podstakao hladnoratovske tenzije, ali je kroz nekoliko godina doveo do istorijskog sporazuma o razoružanju.

“Možemo biti ponosni što smo zasadili ovu sadnicu, koja bi jednog dana mogla izrasti u moćno drvo mira”, rekao je sovjetski lider Mihail Gorbačov američkom predsjedniku Ronaldu Reganu u decembru 1987. kada su se dogovorili da demontiraju rivalske sisteme prema sporazumu koji je ukinuo sve kopnene nuklearne i konvencionalne rakete kratkog i srednjeg dometa (INF) – one sa dometom između 500 km i 5.500 kilometara.

Sadnica je preživjela do 2019. godine kada je Donald Tramp, tadašnji predsjednik SAD-a, napustio sporazum, navodeći navodne povrede koje je Rusija negirala. Ali rizične implikacije potpunog raspada sporazuma postaju u potpunosti očigledne tek sada, dok obje strane objavljuju svoje planove za nova raspoređivanja raketa.

Predsjednik Vladimir Putin 28. juna javno je rekao da će Rusija nastaviti proizvodnju kopnenih raketa kratkog i srednjeg dometa – nešto za šta Zapad sumnja da je već ionako radila – i donijeti odluke o njihovom postavljanju ako bude potrebno. Stručnjaci za bezbjednost pretpostavljaju da će ove rakete, kao većina ruskih sistema, biti sposobne da nose ili konvencionalne ili nuklearne bojeve glave.

Sjedinjene Američke Države su 10. jula objavile da će od 2026. započeti raspoređivanje oružja u Njemačkoj koje će uključivati SM-6 i Tomahawk rakete, prethodno postavljane uglavnom na brodove, kao i nove hipersonične rakete. Ovo su konvencionalni sistemi, ali neki bi, u teoriji, mogli biti opremljeni nuklearnim bojevim glavama, i stručnjaci za bezbjednost su rekli da bi rusko planiranje moralo uzeti u obzir tu mogućnost.

Čak i ako bi se Rusija i Sjedinjene Američke Države potpuno složile da ‘ovo sve ne pomaže nikome, vratimo se na sporazum’ ili slično, SAD to ne bi mogle učiniti zbog Kine, jer zaista su im potrebni ti sistemi da bi parirali kineskim sposobnostima”, rekao je Baklicki

Odluke, donešene u pozadini akutnih tenzija zbog rata u Ukrajini i onoga što Zapad vidi kao prijeteću nuklearnu retoriku Putina, dodatak su već složenom nizu prijetnji sa obje strane. One takođe čine dio šire trke sa Kinom u naoružavanju raketama kratkog i srednjeg dometa.

“Stvarnost je da i Rusija i Sjedinjene Američke Države preduzimaju korake za koje vjeruju da unapređuju njihovu sigurnost, bez obzira na to dolazi li to na račun druge strane”, kaže Džon Volfstal, direktor za globalne rizike pri Federaciji američkih naučnika.

“I kao rezultat, svaki potez koji SAD ili Rusija naprave vrši pritisak na protivnika da odgovori na neki način, politički ili vojno. To je definicija trke u naoružanju”, rekao je Volfstal, bivši američki zvaničnik za kontrolu naoružanja, u telefonskom intervjuu.

Scenariji napada

Andrej Baklicki, viši istraživač pri Institutu Ujedinjenih nacija za istraživanje razoružanja, rekao je da planirana raspoređivanja stvaraju “više scenarija za direktni vojni sukob između Rusije i NATO zemalja” za koje se sve strane moraju pripremiti.

Hipotetički, rekao je, ovo bi moglo uključivati događaje kao što su ruski napad na poljsku bazu gdje se skladišti zapadno oružje namijenjeno Ukrajini, ili američki napad na ruski radar ili komandni i kontrolni centar.

Rekao je da svaka strana već ima sposobnost da izvede takve napade koristeći rakete lansirane sa mora ili iz vazduha, ali dodavanje kopnenog oružja dalo bi im više opcija za izvođenje napada i otpor odgovoru neprijatelja.

Rizik, kažu stručnjaci, je da ovo pojačava već visoke tenzije i podstiče dalju spiralu eskalacije.

Volfstal je rekao da vidi planirano raspoređivanje američkih raketa u Njemačkoj kao signal uvjeravanja evropskim saveznicima, a ne kao korak koji donosi značajnu vojnu prednost.

“Jedina moja zabrinutost oko raspoređivanja ovih sistema je što možda neće zaista povećati našu vojnu sposobnost, ali će gotovo sigurno povećati rizik da kriza eskalira i izmakne kontroli,” rekao je.

Ulrih Kuen, stručnjak za kontrolu naoružanja pri Institutu za istraživanje mira i bezbjednosne politike u Hamburgu, rekao je u telefonskom intervjuu: “Iz ruske perspektive, ako rasporedite ovakvu vrstu oružja u Evropi, ona mogu stvoriti strateške prijetnje - za ruske komandne centre, za političke centre u Rusiji, za aerodrome, piste gdje su smješteni ruski strateški bombarderi”.

Rusija bi mogla odgovoriti, dodao je, raspoređivanjem više strateških raketa koje su usmjerene na kopno Sjedinjenih Država.

Kako bi Kina mogla odgovoriti?

Svako raspoređivanje ruskih i američkih raketa srednjeg dometa moglo bi takođe podstaći dalju izgradnju arsenala Kine, koja nije bila vezana sovjetsko-američkim sporazumom iz 1987. godine, te je stoga bila slobodna da pojačava svoj arsenal raketa kratkog i srednjeg dometa.

Američko Ministarstvo odbrane je u izvještaju Kongresu 2023. navelo da kineske raketne snage imaju 2.300 raketa sa dometom između 300 km i 3.000 kilometara, i dodatnih 500 koje mogu preći između 3.000 i 5.500 kilometara.

Zabrinutost zbog kineskih raketa bila je važan faktor iza Trampove odluke da napusti sporazum s Rusijom, a SAD su već preduzele početni korak ka postavljanju vlastitog oružja srednjeg dometa u savezničkim zemljama u Aziji. U aprilu su sprovele svoje prvo prekomorsko raspoređivanje prethodno zabranjenih raketa koje se lansiraju sa kopna tokom dvosedmične vojne vježbe na Filipinima.

“Ovo neće biti trka u naoružanju u dvoje, između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika, biće mnogo složenija”, rekao je Kuen, sa potencijalom da uključi Kinu i druge američke saveznike u Aziji kao što su Južna Koreja i Japan.

Sva tri stručnjaka su istakla da su šanse da Rusija i Sjedinjene Američke Države postignu sporazum o kontroli naoružanja kakav su postigli Regan i Gorbačov 1980-ih veoma male.

“Čak i ako bi se Rusija i Sjedinjene Američke Države potpuno složile da ‘ovo sve ne pomaže nikome, vratimo se na sporazum’ ili slično, SAD to ne bi mogle učiniti zbog Kine, jer zaista su im potrebni ti sistemi da bi parirali kineskim sposobnostima,” rekao je Baklicki.

Vjerovatnije je, dodao je, da ćemo “nastaviti da gomilamo te sisteme i usmjeravamo ih jedni prema drugima. Tako da ne izgleda da nas čeka lijep period ispred nas”.

Prevod: S. Strugar

( Reuters )