Počela 68. Bućarska olimpijada: Manifestacija koja sublimira sve tivatske vrijednosti

Pod motom “Đir neće stat`, fešta ide dalje!“ na zogovima Bućarskog kluba “Kalimanjac” u Tivtu sinoć je u prisustvu velikog broja ljubitelja tog sporta svečano otvorena 68. tradicionalna Bućarska olimpijada.

Na ovom takmičen koje je Tivćanima daleko više od same igre ovog drevnog mediteranskog sportra, ove godine učestvuje 61 ekipa od čega osam ženskih. One će se u narednih nešto više od mjesec dana kontrinuirano takmičiti za naslov najboljeg i oscajanje pehara bućarske Olimpijade, a koji se među lokalcima u Tivtu cijeni možda čak više nego dobijanje odličja sa “prave” Olimpijade za koje će se svjetski sportisti boriti ovog ljeta u Parizu.

Bućarska Olimpijada je tradicionalna tivatska ljetnja sportsko-pučka fešta, a od prije par godina je uvrštena u kulturne manifestacije od izuzetnog značaja za Tivat. Naime, žitelji najmanje bokeljske opštine još su davne 1952.godine, kada su nakon Drugog svjetskog rata obnovljene i u Helsinkiju održane ljetnje Olimpijske igre, priredili svoju prvu Olimpijadu u bućanju i nastavili da je kontinuirano održavaju skoro svakog ljeta do danas.

Prva Bućarska Olimpijada održana je na “stadionu Kopište” u Đurđevom brdu, a od tada su se svi lokalni bućarski klubovi u Tivtu više puta izmijenjali u ulozi domaćina ove specifične i omiljene lokalne manifestacija sa izrazitim mediteranskim karakterom i šarmom.

Budući da reprezentuje suštinu svega onoga što je tradicionalni mediteranski i primorski mentalitet i način života, tivatska bućarska Olimpijada istovremeno predstavlja i originalan lokalni turistički brend.

Ovogodišnju Olimpijadu je na zogovima u kalimanju zvanično otvorio Željko Komnenović, predsjednik tivatske Opštine.

“Ako se za ijednu sportsku manifestaciju može kazati da je tivatska, koja sublimira sve tivatske vrijednosti, onda je to bućarska Olimpijada. Manifestacija koja okuplja poklonike bućanja, ovog tradicionalnog sporta, koji svake godine iz Tivta daje nove bućare, nove reprezentativce. Želim vam uspješno takmičenje u narednih mjesec dana i 68. bućarsku Olimpijadu proglašavam otvorenom", rekao je Komnenović.

Prisutne su pozdravili Ilija Pinjatić predsjednik BK “Kalimanjac” i Miro Petković, predsjednik Bućarskog saveza CG. Olimpijsku zastavu na jarbol je podigao najstariji član “Kalimanjca” Milorad Ražnjatović, a olimpijski plamen zapalio najmlađi član kluba Karlo Pinjatić.

Nakon ceremonije svečanog otvaranja, po tradiciji je odigrana je revijalna partija između domaćina 68. Olimpijade “BK Kalimanjac” i prošlogodišnjeg pobjednika, ekipe “Bachusa.” Svečanost na zogovima u Kalimanju uveličali su nastupi Glazbeno-prosvjetmog druđtva “Tivat” i lokalnog ansambla “Toć”.

Inače, tivatska bućarska Olimpijada igra se po starim pravilima ovog drevnog mediteranskog sporta “u 21 punat i dvije dobre”, što će reći da pobjeđuje ona ekipa koja prva stigne do 21 poena i tako dva puta savlada takmace.

Bućanje je i veoma star sport, a istoričari imaju podijeljen stav o porijeklu ove igre: jedni smatraju da je porijeklom iz Baskije, dok drugi smatraju da je postojbina bućanja Italija. Igra se na bućalištu ili zogu –ravnom terenu dužine između 20 i 30 metara, širine od 2,5 do 4 metra, a koji je ograđen, obično daskama visine 20 centimetara. Podlogu obično čini tvrdo utabani pijesak, a igra se bućama- nekada drvenim, a sada metalnim kuglama. Cilj igre je baciti buću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina (male kuglice-markera koja je orijentir za sve igrače). Za svaku buću koja je najbliže bulinu, dobija se bod (punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih. Igra se dok jedna od ekipa ne postigne 21 punat.

Na tivatskoj Bućarskoj Olimpijadi tradicionalno učestvuje veliki broj takmičara, kako domaćih tako i “fureštih” (turista iz unutrašnjosti Crne Gore, Srbije ali posljednjih godina sve više i iz inostranstva). Među ekipama kojih bude nekiliko desetina, ima čisto muških, ženskih ili mješovitih, a posebnu draž ovoj manifestaciji daje to što donosi autentični duh nekih ranijih, prošlih vremena kada su bućališta bila mjesto društvenog okupljanja i lokacije na kojima se, često u šaljivom tonu “pretresao” ozbiljni, redovni život koji se odvijao mimo buća i bulina.

( Siniša Luković )