Od Vašingtonskog konsenzusa do Berlinske deklaracije

Do promjena paradigme u mejnstrim ekonomskom razmišljanju obično dolazi tokom kriza koje zahtijevaju nove odgovore. To se dogodilo nakon početka stagflacije (nizak ekonomski rast i visoka inflacija) u razvijenim zemljama tokom 1970-ih. A to se možda i sada ponovo dešava, dok se liberalne demokratije suočavaju sa talasom nepovjerenja stanovništva u njihovu sposobnost da služe građanima i odgovore na višestruke krize koje prijete našoj budućnosti: klimatske promjene, nepodnošljiva nejednakost, veliki globalni sukobi. (…)

Da bismo se suprotstavili opasnim populističkim politikama koje iskorišćavaju nezadovoljstvo birača i spriječili ozbiljnu štetu za čovječanstvo i planetu, moramo hitno da se pozabavimo osnovnim uzrocima nezadovoljstva građana.

Imajući na umu ovaj imperativ, mnogi vodeći ekonomisti i praktičari okupili su se u Berlinu krajem maja na samitu koji je organizovao Forum za novu ekonomiju. Kao rezultat samita „Povratiti povjerenje građana“, pojavilo se novo razumijevanje koje bi moglo da zamijeni tržišno-liberalni „Vašingtonski konsenzus“, koji je četrdeset godina davao prioritet slobodnoj trgovini i kretanju kapitala, deregulaciji, privatizaciji i drugim tržišnim dogmama.

Berlinsku deklaraciju, objavljenu nakon sastanka, potpisalo je desetine vodećih naučnika, među kojima su nobelovac Angus Diton, Marijana Macukato, Olivije Blanšar, Toma Piketi, Izabela Veber, Branko Milanović i mnogi drugi.

Posljednjih godina „Vašingtonski konsenzus“ je već počeo da se ruši pod poplavom studija koje potvrđuju rast nejednakosti u prihodima i bogatstvu, i navode razloge za taj rast. Pored toga, ove studije su pružile novi uvid u ulogu industrijske politike i strategije klimatskih promjena. Posljednje krize, a da ne govorimo o opasnosti od gubitka bitke za liberalnu demokratiju, podstakle su napore da se sva ova istraživanja iskoriste za razvoj novog opšteg okvira mjera koje će pomoći povratku povjerenja građana.

Berlinska deklaracija naglašava brojne dokaze da je nepovjerenje ljudi u velikoj mjeri vođeno opštim osjećajem stvarnog ili uočenog gubitka kontrole nad njihovim sredstvima za život i putanjom društvenih promjena. Ovaj osjećaj bespomoćnosti podstaknut je šokovima koje su izazvale tehnološke promjene i globalizacija, a koji se pogoršavaju zbog klimatskih promjena, vještačke inteligencije, najnovijeg porasta inflacije i fiskalne štednje.

Takva dijagnoza logično dovodi do jednako jasnog zaključka. Da bi se povratilo povjerenje ljudi, potrebne su politike koje vraćaju vjeru u njihovu i sposobnost njihove vlade da efikasno odgovore na stvarne probleme sa kojima se suočavaju. To znači da politika treba da se fokusira na stvaranje zajedničkog prosperiteta i dobrih poslova, uključujući politike koje se proaktivno bave neposrednim regionalnim poremećajima podržavajući nove industrije i usmjeravajući inovacije ka stvaranju bogatstva za mnoge.

Jednako snažna podrška postoji i za osmišljavanje zdravijeg oblika globalizacije, za koordinaciju klimatskih politika kao i za uspostavljanje nacionalne kontrole nad ključnim strateškim interesima. U osnovi ovih prioriteta je široka saglasnost da se nejednakost u prihodima i bogatstvu mora smanjiti.

Prema tom novom konsenzusu, klimatska politika će morati da kombinuje razumne cijene ugljenika sa snažnim pozitivnim podsticajima i ambicioznim ulaganjima u infrastrukturu. Takođe je široko rasprostranjeno prihvatanje potrebe da se zemljama u razvoju obezbijede finansijski i tehnološki resursi koji su im potrebni za prelazak na klimatsku otpornost.

Da rezimiramo, postoji novo opšte shvatanje da treba pronaći novu ravnotežu između tržišta i kolektivne akcije.

Prije pet godina vjerovatno bi bilo nemoguće dogovoriti se o svim ovim pitanjima. Veliki broj potpisnika deklaracije i različitost pogleda koje zastupaju pokazuju koliko se ekonomska debata promijenila pod uticajem sve većeg broja empirijskih dokaza.

Potpisnici Berlinske deklaracije ne pretenduju na to da znaju sve odgovore. Ne, svrha deklaracije je da se navedu principi koji se jasno razlikuju od prethodne ortodoksije i stvori mandat da se prečiste politički koncepti za praktičnu primjenu. Odgovor na pitanje kako pravilno sprovoditi industrijsku politiku zavisi od uslova u određenoj zemlji i zajedničkih međunarodnih napora. Isto važi i za odgovor na pitanje kako bi vlade mogle da podstaknu klimatski prihvatljivo ponašanje. Ostaju otvorena i pitanja: kako rekonfigurisati globalizaciju i kako najefikasnije smanjiti ekonomsku nejednakost.

Od vitalnog je značaja, međutim, da se postigne konsenzus o principima koji bi trebalo da vode kreatore politike. Prepoznavanje činjenice da tržišta sama po sebi neće zaustaviti klimatske promjene ili smanjiti nejednakost u bogatstvu prvi je korak ka razvoju najboljih politika za efikasan odgovor na stvarne izazove sa kojima se suočavamo. Na ovom frontu je već napravljen značajan napredak.

Sada se suočavamo sa izborom između protekcionističke, reakcionarne politike populista (sa svim sukobima koje to implicira) i novog seta mjera koje odgovaraju na zabrinutost građana. Da bismo preduhitrili populiste, potreban nam je novi politički konsenzus fokusiran na rješavanje uzroka nepovjerenja građana a ne na negov simptome.

Da bi se vratilo povjerenje u sposobnost naših društava da prevaziđu krize i osiguraju bolju budućnost, neophodan je zajednički napor da se građani i njihove vlade vrate na mjesto onog koji upravlja i promoviše dobrobit mnogih. Za povratak povjerenja građana potreban nam je plan za ljude, ništa više i ništa manje.

Berlinsku deklaraciju su potpisali i Adam Tooze, Gabriel Zucman, Jens Südekum, Mark Blyth, Catherine Fieschi, Xavier Ragot, Daniela Schwarzer, Robert Johnson, Dalia Marin, Jean Pisani-Ferry, Barry Eichengreen, Laurence Tubiana, Pascal Lamy, Ann Pettifor, Maja Göpel, Stormy-Annika Mildner, Francesca Bria, Katharina Pistor i još 50 istraživača i praktičara.

D. Rodrik je profesor međunarodne političke ekonomije u Kenedi školi na Harvardu

L. Tyson je profesorka u Haas poslovnoj školi na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju

T. Fricke je direktor Foruma za novu ekonomiju

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)

( Dani Rodrik, Laura Tyson, Thomas Fricke )