LOVAC NA ZMAJEVE
Knez Potemkin i (njegova) Antena
Crna Gora nije velika, posebno ne velika ko Rusija, pa se Potemkinova sela brzo i lako podižu na svakom kraju dežele - kulise su lako prenosive, a kalkulator može da stane i u džep. I kud god se okreneš čeka te po jedan mali knez Potemkin
Svi ste čuli, uključujući i premijera Spajića, za Potemkinova sela a mnogi od vas i znaju šta ona simbolizuju - nešto što u stvarnosti ne postoji, osim kao privid i opsjena.
Da i tom Potemkinu povećamo platu 25 odsto, predložiće Mickey šefu parlamenta Mandiću, uz očekivanje da mu neko od njegovih, Kovačević ili Zogović, postavi poslaničko pitanje na tu temu. Umalo je pukla bruka ali se ipak na vrijeme javio monah Vasilije, iz Hogvortske škole, i objasnio Spajkiju i Mandi da bi priča o Potemkinu mogla da ih učini blesavim i neznavenim. Prosto da ih ismije. Jer taj Potemkin je, priča Vasilije Andriji i Milojku, obični prevarant koji je obmanuo Katarinu II tako što je po novoosvojenim i opustošenim stepama južne Rusije dao sagraditi lažna sela, kulise, sa lažnim seljacima, lažnim pastirima i lažnim stadima, koja su onda premještana po potrebi, duž puta kojim je prolazila ruska carica.
Kada bi se hvalili da smo i Potemkinu digli platu, prvo sa 222 na 450 eura, a sada, sa 450 na 800, jer je visoki oficir i akademac a ne tamo neka pješadija i srednjoškolac, onda bi ispalo da je čitav program Evropa sad 2 neka nova velika prevara - zaključio je Čarapić svoje objašnjenje. Uz zaključak: tako bi premijer Spajić ispao Potemkin 2, a čitav program ES 2 najveće Potemkinovo selo 21. stoljeća.
Ali, gle čuda, nije ovo priča o Spajiću i Mandiću, da ne bi ispalo kako ja lično, a onda i Vijesti, patološki mrzimo sve kulise, sela i kalkulatore koje je pomenuti dvojac, Spajić-Mandić, za kratko vrijeme sagradio čekajući da se car Aleksandar napokon pojavi, makar u Beranama, i aminuje učinjeno.
Pošto Crna Gora nije velika, posebno ne velika ko Rusija, Potemkinova sela se brzo i lako podižu na svakom kraju dežele, jer su kulise lako prenosive a kalkulator može da stane i u džep. Tako su Spajićeva i Mandićeva braća po prividu i opsjeni, ovi iz DPS-a, na čelu sa počasnim predsjednikom MĐ, upriličili parastos Anteni M, paralelno sa premijerovom feštom oko fiskalne strategije. Antena M je inače radio stanica za koju odavno niste čuli, osim možda kada je objavila da je u mafijaškom obračunu u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog hicima iz vatrenog oružja ranjena “izvjesna” O.L. Ili eventualno prije toga kada su ekskluzivno objavili da je brat Veselin Veljović u rekordnom roku rasvijetlio sačekušu na direktora Vijesti ŽI i pohapsio stvarne napadače a ne tamo neke dobrovoljce iz Nikšića i Foče. A ako ne pamtite tu čudesnu radio stanicu po ovim i drugim brojnim dostignućima, onda se sigurno morate sjetiti njenog urednika i jednog od niza neponovljivih intervjua koje je odradio za potrebe DPS pokrovitelja - onog sa Sašom Sinđelićem. Ubjeđujući vas skoro dva sata da je Sinđa ključni čovjek državnog udara, a ne probisvijet i ubica koga potražuju hrvatski državni organi.
Koliko je lažnih kulisa, informacija, pobjeda, i vječnosti naše male domovine konstruisao glavni urednik DPS-ove Antene M, i Potemkin bi mu pozavidio. A tek Miki Spajić.
Eto šta je DPS. I državotvorni lider MĐ. Istina, sada već samo počasni predsjednik, u sjenci. Umjesto istinskog parastosa, jer se obilježava nešto što je davno umrlo, ili ugašeno, što je izgubilo smisao, uticaj i značaj, Milo i stranački drugovi slave privid i opsjenu. Ismijavaju Srbe, Mandića i Kneževića što veličaju poraze od Kosova 1389. do Kosova 1999, sprdaju im se kada najavljuju povratak u Prizren, a oni sami, slične opsjene i poraze slave kao trijumfe. Malo im je bila Publika, pa Republika, Montena, In televizija, Pink i Prva, Tamara i Sonja, onda Beba i Živa istina, Informer i Dnevne novine, CDM i RTCG, Radojka i Raonić, sada i upokojena Pobjeda i Antena M. Sve te kulise od lažnih medija, sa lažnim novinarima, lažnim urednicima, lažnim emisijama, lažnim tekstovima i informacijama, lažnim sagovornicima i analitičarima, svi ti lažni potemkini koji su caru Milu dvije decenije predstavljali Crnu Goru bolje nego bi i sam knez Potemkin - doveli su do avgusta 2020. i onoga što danas gledamo - opustošene, osramoćene, podijeljene i do ponora dovedene države.
Na parastosu su samo falili Medenica, Kata, Lazović, Jovanić, Veljović, Zvicer, Drešaj i brojni drugi junaci Skaja i “crnogorskog sveta” ali su bili spriječeni - neki su u Spužu, drugi u bjekstvu, treći spremaju odbranu…
I onda se DPS čudi što ga i dalje tretiraju kao oboljelog od lepre, što mu je koalicioni kapacitet godinama ravan nuli i što je od počasnog predsjednika MĐ čak i Erdogan digao ruke. Nakon Rame, Vučića, Orbana, Mišela, Eskobara i malog Nikolaidisa. Koji, gle čuda, nije bio na parastosu Anteni valjda zato što je još davno rekao Šefu i posluzi da su na krivom putu! Još 2009. kada je iz Vijesti pobjegao na sigurno kod Ranka, u kabinet, svjestan kakva se pohara sprema. Ili najkasnije 2014. kada je iz istog kabineta prešao kod Mija Boksera, ne zbog mnogo bolje apanaže i nacionalne penzije, već što je Krivokapić ušao u protivprirodni blud sa Vijestima. I počeo da priča o pohari i tamničaru države.
Čudo je Crna Gora - kud god se okreneš čeka te po jedan mali knez Potemkin.
Falio je još samo šef Skupštine Mandić da postavi pitanje glavnom uredniku Antene M, tipa da li ste više ponosni na intervju sa Milom ili onaj sa Sinđom. A da ga dopuni Milan Knežević komentarom kako je Antena M 25 odsto slušanija od RTCG, a da su zajedno 66 odsto gledaniji od TV Vijesti. Kao i Spajkijeve plate u odnosu na Đukanovićeve. Da ipak ne zaboravimo i poslaničko pitanje premijeru, Borisa Bogdanovića - gospodine Spajiću, da li je tačno da Andrija Mandić više voli vas nego predsjednika Vučića, poslanik Knežević - obrnuto, a Milun Zogović - podjednako?!
A što se DPS-a tiče, neka ne kuka nad sudbinom Crne Gore jer najgore tek slijedi, posebno ako oni nastave da baštine Potemkinova sela od evropskih vrijednosti i medijskih sloboda koje simbolizuju okupljeni na parastosu Anteni M. I oni koji zbog ranije pomenutih razloga nijesu mogli doći.
( Željko Ivanović )