Pjesnička riječ izvorom Pive plovi duže od pet decenija
U Plužinama tokom vikenda realizovano 53. izdanje čuvene književne manifestacije
Piva je postala mjesto gdje se, ne samo, čuje pjesnička riječ, već se čuje i riječ o pjesništvu. Postala je svojevrsni mali centar za izučavanje savremene poezije, kazao je dr Jovan Delić tokom 53. “Pjesničkih susreta na izvoru Pive”, književne manifestacije koja je tokom vikenda održana u Plužinama.
Upravo zahvaljujući toj manifestaciji u Pivi decenijama stihovi plove, pjesnici drže slova o pjesništvu, a najuspješnije mlade poete dobijaju nagrade. Jedna od njih je Teodora Čukić iz Berana, dobitnica ovogodišnje književne nagrade “Spasoje Pajo Blagojević”. Tako je odlučio žiri u sastavu: književnik Radomir Uljarević i pjesnikinje, dvije Milice, Kralj i Bakrač, a nagradu je uručio direktor Centra za kulturu Plužine, Milenko Mićanović.
“Kao neko ko se nalazi tek na početku književnog stvaralaštva, svaki oblik prisustva i učestvovanja na ovakvim manifestacijama smatram privilegijom i mogućnošću za daljim napredovanjem. Nagrade i priznanja su satisfakcija za nas mlade, podrška u očuvanju kulture i pravih vrijednosti. Književnost zaslužuje da joj budemo odani i čuvamo njeno mjesto u društvenoj zajednici, bez obzira na digitalizaciju i vrijeme kojem pripadamo. Čvrsto vjerujem da u tome uspjevamo, pa su ovakve manifestacije samo potvrda”, kazala je Čukić i prisutne “častila” stihovima koje će naredne godine Centar za kulturu ukoričiti i štampati.
I Jovana Tomić, učenica Srednje stručne škole “Spasoje Raspopović” iz Podgorice, odana je stihovima, a njen talenat je nagradio žiri koji čine pjesnici - Ranko Mićanović, Nebojša Ćićo Vulanović i Mirko Lale Damjanović i dodijelio joj nagradu “Radule Željko Damjanović”.
“Za mene je velika čast što sam ovogodišnja dobitnica nagrade koja nosi ime po velikom piscu, Radulu Željku Damjanoviću. Veoma mi je drago što imam priliku da ove godine po prvi put učestvujem na ovako velikom festivalu”, kazala je Tomić.
Nagradu joj je uručila sestra pjesnika po kome nagrada nosi ime, pjesnikinja Sofija Simović, koja je podsjetila na Damjanovićevo stvaralaštvo i poželjela dobitnici da nastavi uspješno da “gazi” pjesničkim vodama.
Ovogodišnji susreti ostaće upamćeni i po zborniku “Mladi pjesnici izvoru Pive”.
“Po prvi put ova književna manifestacija ima svoje mlade pjesnike koji joj donose uzdarje. U ovoj knjizi svojom poetskom riječju, različitim senzibilitetima, poetskim znanjima i manirima, sabrana je jedna pjesnička mladost. Njih 19 su svojim izborima, od po pet ili šest pjesama, savremenoj književnosti dali veliki doprinos. Oni su svoje stihove povjerili izvoru Pive - podneblju koje je uvijek rađalo i baštinilo najtemeljniju riječ, najbritkiji stih, nepogrešive i sigurne bujice”, kazala je pjesnikinja Milica Bakrač tokom predstavljanja zbornika.
Istakla je da mladi pjesnici koji nijesu zavičajno vezani za Pivu, već pjesničkom ljubavlju i poštovanjem, darivali su stihove izvoru Pive, kako to stoji u naslovu, izvoru poezije, jezika, izvoru jedne ljepote koja traje.
Pjesnikinja Milena Kulić, koja je priredila zbornik, istakla je da je lijepo što imaju priliku da jedno takvo uzdarje ponude Pivi, pošto je Piva njima dala mnogo toga.
“Iskren odnos prema poeziji, književnosti, prema nauci o književnosti je nešto što karakteriše ljude koji su okupljeni u ovoj knjizi. To su već izgrađeni pjesnici, naučnici i oni koji tek ulaze u svijet književnosti. Knjiga je objavljena iz dva razloga - prvo, da zahvalimo Pivi, da joj damo naš dar u poeziji, a drugo da pokažemo kakvu poeziju mladi ljudi imaju da ponude, na koji način komuniciraju s onim što je dio nas, što je dio naše istorije književnosti, naše poezije. U ovoj knjizi se jasno vidi dijalog između prošlosti i sadašnjosti”, istakla je Kulić.
Tokom Pjesničkih susreta, dvodnevnog mitinga poezije, predstavljen je još jedan zbornik, “Struna bruji”. Riječ je o zborniku radova o Đorđu Nešiću, koji su predstavljeni tokom prošlogodišnjeg simpozijuma kritike njegovog književnog stvaralaštva.
“Radi se o pjesniku koji će imati svoje časno mjesto u srpskoj savremenoj poeziji, o pjesniku koji je već dokazan i koji će se dokazivati. Njegova poezija je u veoma bliskom odnosu sa stvarnošću. Uprkos tome da je poezija autohtona i što ima svoju samostalnost, njenoj autonomiji ništa ne smeta ako je u bliskoj vezi sa životom”, kazao je urednik zbornika, Jovan Delić.
“Svakome ko piše, stalo je do čitalaca i tumača, a ovaj zbornik je dokaz da to što radim nije uzaludno”, poručio je Nešić i podsjetio da je prvi zbornik radova o njegovom stvaralaštvu objavljen 2016. godine.
Tokom prvog dana susreta, po tradiciji, književnik Ranko Mićanović je predstavio najnovija izdanja Pivljana iz Crne Gore i regiona, koji su svoja ostvarenja dostavili plužinskom Centru za kulturu. Riječ je o književnom mozaiku od 15 naslova.
U segmentu zavičajni pjesnici, stihovima su “obojili” veče Mirko Lale Damjanović, Sofija Simović, Slavojka Vojinović i Jovan Glomazić.
Drugog dana pjesničkih susreta održan je simpozijum kritike književnog stvaralaštva Milutina Mićovića, a dvadesetak istaknutih književnih stvaralaca, kritičara, akademika i profesora, predstavilo je bogato Mićovićevo književno djelo - poeziju, prozu, eseje i romanesknu prozu.
“Poezija sama izlazi. Svaku vašu riječ već nosim u sebi kao jednu dodatnu toplotu, impuls i bratski dodir. Doživio sam jedan drugi potres slušajući vaše riječi o mom potresu koji se smiruje”, kazao je Mićović.
Knjiga Pavla Zeljića, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade “Spasoje Pajo Blagojević”, predstavljena je, kako to tradicija susreta nalaže, tokom vožnje brodićem po Pivskom jezeru.
Stvaralaštvo Milana Mihajlovića predstavljeno je u sklopu segmenta pjesnički portret.
“Kad sagledamo cjelokupno stvaralaštvo Milana Mihajlovića, jasno je da je riječ o jednoj opštoj velikoj pjesmi koja je svetosavska, vidovdanska, molitvena, duhovna, ispovjedna, lična, ljubavna, odnosno veliko pjevanje posvećeno velikima i svetima. Za junake svojih pjesama birao je Milan Mihajlović rijetke i dragocjene ljude i za njih ‘skovao’, po ko zna koji put, Nojevu barku, da bi ih sačuvao kad bi se dogodio potop ili nepogoda koja je, čini se, nad nama već vjekovima nadnesena”, istakla je pjesnikinja Milica Bakrač.
Umjesto Zorana Kostića, koji je morao da otkaže gostovanje zbog iznenadnih zdravstvenih problema, publika je imala priliku da se druži sa Miroslavom Aleksićem, pjesnikom koji u poeziji koju piše “spaja tradicionalno i moderno, istoriju i svakodnevicu, biblijske i antičke motive sa savremenim egzistencijalnim dilemama”.
Zavjesu na 53. Pjesničke susrete, kroz koje je publiku i pjesnike znalački vodio Željko Vuksanović, spustio je Ivan Bosiljčić koji se predstavio popularnim filmskim i pozorišnim melodijama.”Nije čudo što nit pjesničke riječi već 53 godine neprekidno nadahnjuje Pivu, njene vrhove, dubine, njenu ljepotu, divne ljude i širinu njihovih srdaca, jer ta pjesnička riječ ovdje se nekako posebno, drugačije čuje”, poručio je Vuksanović. Pjesničke susrete na izvoru Pive organizuje plužinski Centar za kulturu pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Opštine Plužine.
Vječno trajanje Mija Mijuškovića i potopljene Pive
“Mijo je govorio da Piva nije njegov zavičaj, ali jeste zavičaj njegovih skulptura”, kazao je Jovan Delić tokom izložbe skulptura “Piva koje nema”, preminulog vajara Mija Mijuškovića.
Iako je na izložbi prikazan samo mali dio skulptura iz pomenutog ciklusa, to je bilo dovoljno, prema riječima književnika Radomira Uljarevića, da publika u glavi, kroz “grčeviti zagrljaj kamena i drveta, simbol spoja neba i zemlje, jedinstvo živog i neživog”, rekonstruiše potopljenu Pivu.
“U skulpturi je ugrađen korak, pokret ruke, pomjeranje glave, krilo koje održava ravnotežu, peraje, rep. Maestro je svoj svijet oslobodio gravitacije”, kazao je Uljarević.
Izložbu je otvorila Mijuškovićeva supruga Olja koja je istakla da kao što kroz ciklus “Piva koje nema” i dalje postoji potopljena Piva, tako i Mijo, koga fizički nema, i dalje ga “kroz sve ovo ima”.
Petrović - “na makroplanu romansijer, na mikroplanu lirski pjesnik”
Ovogodišnji segment sjećanja na preminule književnike bio je posvećen Goranu Petroviću, književniku čiji su romani i zbirke priča objavljeni u više od 130 izdanja, od čega je 60 izdanja u prevodima na 15 jezika.
“Kritika ga je obasipala priznanjima, a publika čitanjem. I dok se svaki njegov roman čekao s nestrpljenjem, svojim djelima ispisao je istoriju naše književnosti. Pisao je jednako dobro priče i romane, pripovijedao o velikim temama i malim stvarima grada koji je osvojio”, rekao je Željko Vuksanović.
O Petrovićevom liku i djelu govorio je akademik Jovan Delić koji je istakao da je riječ o piscu “planetarne književne vrijednosti, rijetkog pripovjedačkog dara, bogate mašte, široke kulture, nepredvidivih uzleta u fantastiku, majstoru u komponovanju velikih formi, ali i majstoru detalja”.
“Na makroplanu romansijer, na mikroplanu lirski pjesnik. Svojim djelima je, kao i njegovi junaci, lako prelijetao sve četiri strane svijeta. Njegova proza je svojom fantastičnom recepcijom potvrđivala svoju fantastičnu prirodu. Iako ga ne doživljamo kao pripovjedača, jer su njegovi vrhunski romani prekrili svojom sjenkom njegov pripovjedački opus, 20 njegovih pripovjedaka je zastupljeno u antologijama u zemlji i inostranstvu”, kazao je Delić.
( Svetlana Mandić )