Prostor bez zaštite

Uređena građanska država počinje od one tačke kada smo sigurni da će svaka državna institucija i pojedinac koji u njoj radi, učiniti sve da se poštuju Ustav i zakoni i unapređuju prava i slobode građana i kvalitet života ljudi. Da li postoji jedan jedini građanin Crne Gore koji će izjaviti: “ Potpuno sam siguran, i miran, jer svaka državna institucija i pojedinac koji u njoj radi, čini sve da se poštuju Ustav i zakoni i unapređuju prava i slobode građana i kvalitet života ljudi.“ Oni koji će nešto slično javno izjaviti jer ih obavezuje funkcija u vlasti ili vladajućoj partiji, privatno to neće ponoviti - pred ozbiljnim ljudima.

Dakle, tačka od koje počinje uređena građanska pravna država Crna Gora je negdje na horizontu. Znamo da, neminovno, postoji, ali više nijesmo sigurni koliko je daleko. I da li je dostižna do kraja naših dana. Zapravo, javlja se sumnja da se kao društvo i ne krećemo prema toj tački. Kao u djetinstvu kada bi u jednoj od dječijih igara zadatak bio da se vezanih očiju okrećete oko svoje ose, a onda pogodite dobar pravac do zadatog cilja.

Nedavno sam bila dva dana na Durmitoru, radi pripreme za ljetnji „izdig“. Prvi susret, po izlasku iz auta, bio je sa komšijom Minom Šamšalom. Vlasnikom jednog od dva dobro razvijana i posjećena kampa na prostoru Pitomine - Ivan do. Drugi, stariji, kamp je vlasnika Radomira Šibalića. U oba slučaja primjeri kako ljudi, svojim zalaganjem, vizijom, istrajnošću, odricanjem zaista unapređuju prostor . Otvarajući mogućnosti da se stvori prihod za porodicu, opštinu i državu.

Nakon pozdrava, komšija Mina mi pokaza ekipu planera koja je upravo dolazila iz pravca njegovog kampa Mlinski potok. Naravno, prišla sam da se pozdravim sa koleginicom i kolegom koje poznajem, ni oni ni ja obradovani ovim susretom.

Firma kojoj je Ministarstvo održivog razvoja i turizma povjerilo izradu Državne studije lokacije Ivan Do, ista je koja je već radila planski dokument za Ivan Do. U javnoj raspravi u proljeće 2013. dostavljeno je 39 podnesaka sa primjedbama i zahtjevima. Samih primjedbi je bilo preko 50 (pojedini podnesci su sadržali i po destak ozbiljnih primjedbi). Suočeno sa ovom situacijom Ministarstvo je predložilo, a Vlada usvojila sljedeće razrješenje:“ Vlada Crne Gore je na sjednici od 4.12.2014. donijela zaključak da se iz planske dokumentacije (Prostornog plana posebne namjene za durmitorsko područje) izuzme detaljna razrada lokaliteta Ivan Do, kao i da Ministarstvo održivog razvoja i turizma nakon usvajanja PPPN za durmitorsko područje pripremi detaljnu razradu za Ivan do u formi državne studije lokacije.“

Svakom od 39 podnosioca primjedbi i sugestija koje su se odnosile na prostor Ivan Dola, ogovoreno je, umjesto obrazloženja na njegovu primjedbu i sugestiju, ovim zaključkom Vlade. Praktično, time je od strane Ministarstva bilo negativno ocijenjeno to što je planerski tim CAU iz Podgorice ponudio kao nacrt detaljne razrade za zonu Ivan Dola.

Ali, Ministarstvo održivog razvoja nalik je Šumi Striborovoj - tamo se svakojaka čuda događaju. Tako je istom obrađivaču, koji je uradio nacrt plana koji se nije dao „popraviti“, omogućeno da opet radi isti plan. Sada kao Državnu studiju lokacije (sadržaj i metodologija izrade isti su za sve regulacione planove, bez obzira na različite nazive). Neobična odluka! Da li bi iko, pri zdravoj pameti, odabrao da mu posao (nebitno da li je popravka auta, krečenje, izrada urbanističkog plana ili bilo šta) koji je već jedanput urađen nekvalitetno - radi ponovo isti izvođač. Ili važe druga pravila kada se troši novac iz državnog budžeta? Ili postoji neka tajna veza između Ministarstva i dotičnog obrađivača plana (emotivna, poslovna, rodbinska, kumovska, finansijska...)? Priznajem svakome, ne izuzimajući sebe, pravo na iracionalno ponašanje i odluke u tom smislu... ali samo na sopstveni račun, trošak i odgovornost.

Ovdje imamo višestruko zanemarivanje javnog interesa. Prvo, kvalitetno urađen planski dokument je osnov za dobro korišćenje i uređenje prostora. Nekvalitetan dokument je opstruiranje prostornog razvoja. Drugo, kada neko ko je obavezan ugovorom (u ovom slučaju sa državnom institucijom) ne ispuni svoj dio ugovora, dužan je da vrati (eventualni avans i druge uplate), ali i da plati penale zbog neizvršenja ugovora. U Ministarstvu, tj. Šumi Striborovoj takav bude nagrađen novom šansom, a vjerovatno i dodatnim novcem. Budžetskim.

Ono što je potpuno sigurno, ni u ponovljenoj izradi planskog dokumenta nije urađena anketa potreba, biznis i dr. planova i, eventualno, očekivanja korisnika prostora. Takođe ni inventarizacija postojećih objekata. A radi se o oko sedamdeset kuća i dva kampa. Neka domaćinstva imaju uspješno razrađenu turističku djelatnost. Za mnoga se ne zna da li žele da se bave turističkom djelatnošću, a planere ta sitnica nije zanimala. Međutim, najporaznije je da se planeri ni „na popravnom“ nijesu pozabavili ozbiljnom analizom specifičnosti prostora Ivan Dola. Tako se desilo da je glavna planinarska pješačka trasa (koja je istovremeno kolski prilaz do jednog broja kuča i jednog od dva kampa) i u prvom, neuspjelom, pokušaju, a i sada, tretirana kao saobraćajnica sa dvije kolovozne trake i dva uska trotoara. Profil je između 10 i 11 m, a dovoljno je uraditi put širine 4,5 m. Međutim, teško je dokučiti temelje iracionalne planerske odluke - da se pravljenjem ulice od desetak metara širine ošteti prostor , potkopaju kuće, poruše neki objekti, razori kamp Mlinski potok, ošteti dio izvanredno uređenog prostora kampa Ivan do, da bi se takva ulica završila - nigdje. Ali, istini za volju, doći će ta „važna“ ulica do nekih placeva predviđenih za hotele. Ako se ti objekti realizuju, izvjesno će potpuno zagušiti prostor i poremetili formirane građene strukture. Tada možemo predložoti da se Ivan Do, prigodno, preimenuje u Petrovac na Durmitoru. Ali, sve je to - iz Budžeta, kao i ostale štete što, već smo skoro navikli, plaćamo.

Nevolja je, ipak, ovdje trajnija. Doseže do one, još nam nedostižne, tačke na horizontu od koje počininje građanska i pravna država. Jedanput unakažen prostor traje dugo, ponižavajući nas, siromašeći nas i smanjujući prave kriterijume oblikovanja prostora.

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG

( Jelisava Kalezić )