Književni dijalog o nasilju i stvarnosti u romanu "Pakrac"

Trg pjesnika u budvanskom Starom gradu preksinoć je ugostio književnika Vladana Matijevića, nastavljajući književni program XXXVIII festivala Grad teatar. Veče je moderirala književna kritičarka, književna istoričarka i bibliografkinja Vesna Trijić, koja je naglasila da joj je čast i zadovoljstvo razgovarati o Vladanu Matijeviću na tako inspirativnom mjestu.

“Nedaleko od groba Stefana Mitrova Ljubiše, genija naše priče 19. vijeka, možemo razgovarati o Vladanu, koga smatram jednim od naših najbitnijih autora 21. vijeka. Zaista ga poštujem kao književni kritičar i izuzetno vrednujem njegovo djelo; mislim da je napisao nekoliko knjiga bez kojih je nemoguće objasniti posljednjih 25 godina naše književnosti”, rekla je ona.

Matijević je na Trgu pjesnika predstavio svoj roman “Pakrac,” za koji je dobio nagradu “Beogradski pobednik” za 2023. godinu, a koji je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu ove godine. Matijević je laureat NIN-ove nagrade 2004. godine za roman “Pisac izdaleka”.

Govoreći o književnoj kritici, Matijević je istakao da je za njega svaki čitalac kritičar.

“Ja želim da dobijem šansu da me neko pročita. Ako je književni kritičar uzeo da me čita, a da to nije iz zle namjere, to je za mene uspjeh”, kazao je on, dodajući da nije očekivao burne reakcije.

“Dosta mojih knjiga je imalo burne reakcije i polemike, nije mi to strano. Ovdje je tema nasilje u društvu, radnja se događa 2019. godine na Bulevaru kralja Aleksandra. Dakle, nasilje u Beogradu. On govori o ljudima koji su pritisnuti i neprekidno bombardovani crnom hronikom. Godine 2020. sam objavio sličan roman o političkom ubistvu jednog novinara, vrlo angažovan i oslanja se na našu stvarnost, ali je taj roman prećutan od publike i kritike. Čitav tiraž se prodao, ali se dosta ćutalo o njemu. Mislio sam da će to negativnije uticati na “Pakrac” i da će biti prećutan. Tema jeste nasilje u Beogradu, ali i okolnosti koje su dovele do tog nasilja. Jedan od razloga za to nasilje je i rat devedesetih. Svaki rat se ustvari završi s invalidom koji kaže “Sve će to narod pozlatiti”, kao kod Lazarevića, ili s čovjekom kao što je moj glavni junak koji stoji na plavoj hoklici ispred ulaza na pijacu Đeram i uzvikuje parole koje smo hiljadu puta čuli, ali koje ne znače puno kada dolaze od takve osobe”, rekao je Matijević.

Trijić je otkrila da je, dok je čitala “Pakrac,” u glavi imala “Roman o Londonu” Miloša Crnjanskog.

“Mislim da je to zato što smo na početku “Romana o Londonu” svjesni da je knez Rjepnin donio čvrstu odluku da će se na kraju svoje priče ubiti, a ovdje junak u prvoj rečenici otkriva da mora nekoga da ubije. Velika razlika je što je Rjepnin Rus u Londonu, a Matijevićev junak je stranac u rodnom gradu i u svom ludilu otkriva prikriveno ludilo naše stvarnosti”, kazala je ona.

Matijević je dodao da je njegov junak cijelog života gažen, ponižavan i maltretiran, te da želi da se uklopi.

“On želi da osjeti nešto, bilo šta, samo da potisne strah koji neprekidno osjeća, i hoće da ubije nekog ko mu je bitan da bi osjetio barem tugu. Sticajem okolnosti i radnje ovaj roman postaje roman o Beogradu”, kaže autor.

Svako ko je pročitao bilo koju knjigu Vladana Matijevića zna da je svaka slučajnost namjerna i planska, istakla je Trijić.

“Radi se o njegovom poigravanju s različitim idejama o odnosu između književnosti i stvarnosti. On je sve odgovore koje su književna kritika i umjetnost na to dala već parodirao. Njegov junak sopstveno izlaganje šara citatima iz crne hronike, i Matijević koristi postupak koji je Danilo Kiš koristio u “Grobnici za Borisa Davidoviča”, gdje je Kiš koristio Borhesovu kombinaciju stvarnih i izmišljenih dokumenata, ali primijenjen na određene istorijske događaje da bi pomoću književnosti utvrdio neku istorijsku istinu. Matijević, pak, uvijek naglašava da on izobličava stvarnost kako bi je odredio i kako bi otkrio njene aspekte koji su slabije vidljivi i nisu u prvom planu. On tako stupa u eksplicitnu poetičku vezu s našim poznim modernizmom i prozom crnog talasa čiji je reprezentativni autor Miodrag Bulatović”, istakla je Trijić.

Matijević je objasnio da ne razmišlja o tome dok piše.

“Sve što sam pročitao vjerovatno utiče na mene. Kada bih pisao poput nekog, ja bih sebe ograničio. I ovako teško završim knjigu, pitanje je šta bi bilo kad bih se tako ograničio”, prokomentarisao je.

Jedna od velikih tema romana je rat, naglasio je Matijević.

“Imamo različite ljude koji su rat pokušavali da prebrode na različite načine, i svi su prošli loše. Rat je događaj u kojem, šta god da učine, ljudi ne mogu izaći neoštećeni i bez posljedica. Gdje je sistem problematičan, ne postoji recept kojim nećeš nastradati. To sam htio da kažem u vezi s ratom. Glavni junak se od početka pita zašto je pošao u dobrovoljce; svjestan je da nije otišao iz humanih razloga, da pomogne ugroženi živalj. Pokušava cijeli roman da shvati zašto je otišao, a otišao je da se suoči sa samim sobom”, dodao je pisac.

Matijević je naglasio da ne želi da njegove knjige budu uspavljujuća sredstva.

“Želim da nekog uhvatim za ramena i da ga sa svojom knjigom prodrmam. To sam ja, ali apsolutno razumijem i sve pisce koji nisu angažovani i koji pišu lirsku prozu o nebu i cvijeću, to itekako ima smisla ako je kvalitetno i na druge načine pomaže čovjeku i pojedincu danas”, poručio je Matijević koji je tokom večeri pročitao nekoliko odlomaka iz romana “Pakrac,” a na kraju večeri odgovarao na pitanja publike.

( Vuk Lajović )