Akciza na vino ubija Plantaže

Da bi pobjednik ostao na vlasti bio je prinuđen da ponudi nešto! I ponudio je. To je Fiskalna strategija i rekonstrukcija Vlade. I jedno I drugo izaziva jezu kod značajnog dijela kritički-mislećeg stanovništva.

Citat:,,mirna vina” koja predstavljaju alkoholno piće čija upotreba ima negativnu eksternaliju odnosno štetnost po zdravlje..” da se obračuna akciza.,,Procijenjeni fiskalni efekat četiri miliona eura na godišnjem nivou”. Za zdravlje stanovništva veća štetnost je površnost u radu ovako važnog dokumentai i nesagledavanje posljedica.

Obratimo pažnju na detalj: akciza na vino, za koji se vjerovatno očekivalo da će proći nezapaženo jer će veliki potez kao,,reforma” penzionog sistema povući glavninu pažnje. Crna Gora ima 313 registrovanih proizvođača grožđa i 88 vinara i jednog velikog - Plantaže. Procentualno, Plantaže imaju preko 95% i broja čokota loza, proizvodnje vina i prometa. Mali vinogradari će se snaći tako što će dobar dio prometa preseliti u sivu zonu. Dakle, ova se mjera odnosi prije svega na Plantaže.

Zašto Država, ovako ugrožava Plantaže, umjesto da im pomogne. Nije to prvi put ali sada se nešto veće valja iza brda. Kada je prije dvadeset godina donijet zakon o vinu uvedena je akciza na rakiju. Najrentabilniji proizvod Plantaža rakija,,trinaestojulka” je značajno poskupljela i prodaja je pala. Otvorio se prostor za prodaju rakije bez akcize. Grožđe je počelo da se šleperima uvozi iz Makedonije. Svi su počeli da proizvode - peku rakiju, kafandžije i za kuću itd. Država nije dobila ono što je predlagač obećao naprotiv. Govorilo se i pisalo u štampi da je sve to izlobirano u korist Nexana iz Nikšića. To je bio period tzv.,,privatne” države. Ali, zašto sada ugroziti, možda i uništiti, jedinu firmu evropskog značaja i najvećeg izvoznika poljoprivrednih proizvoda ako više nije,,privatna” država. Koji je to sada interes? Možda zato, što Plantaže nijesu samo puki poljoprivredni proizvođač.

Plantaže su primjer kako Crna Gora može da bude samoodrživa. Da uspješno razvija svoju privredu svojim resursima: naslijeđenim biološkim blagom - autohtonim crnogorskim lozama, kamenitom zemljom i južnjačkim suncem. Pameću svojih stručnjaka i naučnika i vrijednim radnicima. Da izvozi svoja vina i da ima autohtoni brend koji mnoge države u okruženju nemaju. Kome to ne odgovara da možemo biti samoodrživi i uspješni. Kojim snagama u okruženju i snagama u zemlji. Što to još imaju Plantaže, osim što su model uspjeha za Crnu Goru. Zemlja - nekolike hiljade hektara vinograda i voćnjaka, može da se pretvori u gradsko građevinsko zemljište. To je kratkoročno isplativije,,investitorima” nego spori, ozbiljni rad u poljoprivredi. To je napad na prostor koji je najveći crnogorski resurs. Posebno što u ovakvoj geopolitičkoj borbi mediteranska zemlja na Jadranu ima neprocjenjiv značaj. Zato što se ispod vinograda nalazi pitka voda.

Ako mi danas nijesmo svjesni važnosti pitke vode, ima ko jeste. Zato što se tu razvio, jedini preostali crnogorski brend VRANAC. Nekadašnji svjetski poznati brend Sveti Stefan uspješno je uništila prethodna vlast. Kao i niz drugih. Ostao je još proslavljeni Vranac. Sa jednom jedinom manom…..što je iz Crne Gore. Ako Plantaže udavimo, akcizama za vino, nakon što je pušteno da se uvoze i gora i skuplja vina. Ako se uvozi grožđe i radi ko što hoće. Ako se ne poštuje i kupuje domaća proizvodnja onda... Neko će zaključiti da Plantaže treba prodati-privatizovati jer su neodržive, neisplative. Tako se taj ogromni resurs, potencijal može izgubiti kao što su nestale brodarske kompanije, fabrike..

Čak, u periodu kad je poslovanje Plantaža počelo da posrće 2015. razvojni dio ove velike firme je radio na istraživanjima autohtonih loza Crne Gore, sa jednim od najreferentnijih svjetskih instituta, iz Španije, Istraženo je i pronađeno, pored poznatih u Crnoj Gori, još 51 sorta loza koje ne postoje nigdje u svijetu. Napravili su nacionalnu kolekciju vinovih loza i sačuvali je za buduće generacije. Obezbijedili su tako budućnost razvoja vinogradarstva Crnoj Gori, za barem, narednih 150 godina i resurse za borbu protiv promjene klime. Pokrenuto je i Istraživanje o porijeklu kratošije koje će se objaviti do kraja godine.

Preliminarni izvještaji indiciraju da je Kratošija porijeklom iz Crne Gore. Kao i da u Statutu Budve prije šesto godina u članu 261. postoji najstariji do sada poznati pisani pomen Kratošije. A radi se o lozi koja je pod nazivom zinfandel jedna od najpopularnijih loza, odnosno vino, u Americi. Taj nalaz treba ba bude planetarna vijest i to je priča o još jednom biseru Crne Gore koji može da je učini još privlačnijom turistima, pravim poslovnim ljudima, koji svojim ulaganjima mogu dopinijeti razvoju i blagostanju u Crnoj Gori. I sada treba, akcizom na vino, ugušiti vinogradarstvo, prepustiti zaboravu milenijumsku tradiciju gajenja vinove loze. Na zemljište pod vinogradima, posaditi solitere, zapustiti nacionalnu kolekciju autohtonih loza dok sama ne izumre. Odustati od razvoja vinogradarstva dok se u okruženju ulažu ogromna sredstva upravo u vinogradarstvo, a vinska kultura osvaja svijet čak i Daleki istok i krajeve koji nijesu znali za lozu i vino.

Što sad treba uraditi. Zaboravite akcizu na vino. Ne otežavajte mukotrpni vinogradarski posao. Propišite odgovarajuće mjere za uvoz vina i grožđa. Popularišite domaću proizvodnju i potrošnju baziranu na autohtonom sortimentu i kontroli kvaliteta. Ovakve poteze, koji ugrožavaju Plantaže i druge značajne firme i institucije povlače oni koji se ne udubljuju u probleme i zato ne znaju. Koji prate trendove, ali ne razumiju suštinu. Onaj ko obećava, plate i penzije koje nijesu proizvod odgovarajućih ekonomskih rezultata pravi ogromnu štetu. Čak i ako je dobronamjeran. Nažalost, ima i onih koji štetu prave svjesno, kako bi svijetu pokazali da smo nefunkcionalna država i nepouzdano društvo.

Autor je vinogradar i član redakcije Stege – Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru

( Vladimir Nikaljević )