Pokušaj pobjede nad samim sobom: Roman “Dok prelaziš rijeku” Zorana Ferića promovisan u Tivtu

Nagrađivani hrvatski pisac Zoran Ferić gostovao je preksinoć u Tivtu u sklopu manifestacije “Tivatsko književno ljeto” i promovisao najnoviji roman “Dok prelaziš rijeku”.

Sa Ferićem je pred publikom, koja se u velikom broju okupila u đardinu tivatskog Muzeja i galerije, razgovarao dr Miomir Abović, urednik izdanja u JU Gradska biblioteka Tivat.

Ferić je tivatskoj ublici kazao da mu je čast kada ljudi čitaju njegove knjige “pa jedan dio svog života utroše na to”.

“Drago mi je što sam konačno u Tivtu gdje je ovo moje književno veče trebalo da se desi još prošle godine i baš sam se veselio tom gostovanju, ali se ispriječila nekakva bolest. 'Dok prelaziš rijeku' je na neki način, što se tiče moga opusa i moje poetike, jedan iskorak. Taj iskorak se dogodio zbog dvije stvari. Prvo, roman se pojavljuje nakon jednog mog porodičnog romana i, da tako kažem dokumentarnog ili neke dokumentarne fikcije, to je ovaj roman ‘Putujuće kazalište’ gdje sam opisao svoju porodicu - djedove i bake, samoga sebe... Roman je baš jedan široki epski zamah jer počinje 1900. godine kada počinje i prošli vijek, s mojim pradjedom i zapravo prabakom, i onda ide sve do mojih dana i sve do devedesetih godina prošlog vijeka. Ovaj najnoviji roman sav u fragmentima, u nekakvim poetskim kratkim poglavljima. On nije u kontinuitetu, dakle, pripovijedanje nije hronološko. On je nastao tako što sam te fragmente bilježio i bacao u kompjuter, a onda ih kasnije slagao kao neke puzle. S druge strane, mogu reći da je ovo najpoetskiji moj roman, a s treće strane postojala je ta potreba da se odmaknem od dugačkih epskih priča u nešto drugo”, istakao je Ferić dodajući da je bio fasciniran romanom Margerit Diras “Ljubavnik”, a koji je tematski blizak njegovom najnovijem ostvarenju o “dvostruko žigosanoj ljubavnoj priči”.

I dok je roman “Dioras” napisan iz ženske perspektive junakinje 15-godišnje Francuksinje koja doživljava ljubavnu avanturu sa dosta starijim muškarcem druge rase, Ferić u svom romanu je sličnu priču pokušao ispričati 100 godina kasnije iz muške perspektive.

“Da se razumijemo, ovo nije autobiografski roman, ali i kad čovjek piše autobiografski ili autofunkciju, on opet stvara lik, pa čak i kad se zove Zoran Ferić, kao u ovoj knjizi. Tako da ovdje to nisam ja, nego je to lik. Spomenuli smo ovaj motiv koji se javlja na početku, radi se o čovjeku 54 godine, 30 godina u braku u nekakvoj krizi. To nije kriza srednjih godina. To je kriza starijih srednjih godina i svakakva kriza i stvaralačka kriza i ovakva i onakva. I prvi put kad spava s djevojkom koja ima 22, on ima osjećaj da se ponovo rodio. I iz tog motiva ponovnog rađanja zapravo proizlazi ovaj roman”, objašnjava autor dodajući da je ovim romanom htio podstaći ili nekako započeti mnoge priče, te je isti “pokušaj pobjede nad samim sobom”.

( Siniša Luković )