"Baklja" je u novim rukama: Da li će Kamala Haris mijenjati američku spoljnu politiku?

U predvečerje Olimpijskih igara u Parizu, dok su organizatori vršili posljednje pripreme za paljenje olimpijske baklje, 6.000 kilometara dalje, u Vašingtonu, predsjednik Sjedinjenih Država, demokrata Džo Bajden, poslije sve glasnijih unutarstranačkih poziva rešio je da preda "političku baklju" mlađoj generaciji i podrži Kamalu Haris, aktuelnu potpredsjednicu, u borbi za mjesto u Bijeloj kući.

Poslije lošeg nastupa u televizijskoj debati protiv republikanca Donalda Trampa, bilo je sve više poziva da se 81-godišnji Bajden povuče, a istraživanja javnog mnjenja pokazuju da Ameriku u novembru svakako čekaju neizvjesni izbori.

Bajdenova primopredaja "baklje" otvorila je određena pitanja o tome da li će Haris unijeti neke promjene kada je riječ o političkom smjeru koji je do sada zastupao predsjednik Sjedinjenih Država, pod uslovom da joj bude potvrđena stranačka nominacija na konvenciji u Čikagu u avgustu i da trijumfuje na izborima.

Jedno od pitanja je i spoljnopolitički pravac, metaforički rečeno, da li će "baklja" da obasjava iste stvari kao do sada, ili će baciti novo svjetlo na neke diplomatske tačke koje su do sada bile u sjenci?

Garet Martin, profesor spoljne politike i globalne bezbjednosti na Američkom univerzitetu u Vašingtonu i Aron Mans iz Centra za međunarodne studije Univerziteta Merilend ocjenjuju za Glas Amerike da, generalno gledano, ne očekuju suštinske promjene u spoljnopolitičkoj orijentaciji Haris u odnosu na Bajdena, osim možda djelimično u retorici.

"Mislim da Haris generalno nastavlja Bajdenovu spoljnu politiku. Pokazala je veće interesovanje za humanitarna pitanja od Bajdena, iako to možda nije sasvim fer, jer je Bajden zapravo povremeno gurao ta pitanja u Obaminoj administraciji. Generalno, kada pogledate njene saradnike i pogledate njene pozicije i porijeklo, nastaviće politiku Bajdenove administracije", kaže Mans za Glas Amerike.

Haris se, veoma brzo po objavljivanju kandidature, našla na meti kritika republikanaca, ne samo zbog toga što kako tvrde, predstavlja "radikalnu ljevicu", već i zato što navodno nije dovoljno "potkovana" kada je u pitanju spoljna politika.

Profesor Garet Martin kaže da bi bilo pretjerano sada reći da je Haris "novajlija" u spoljnoj politici.

"Kada je došla u Bijelu kuću prije četiri godine, mislim da bi to bilo tačno, jer je kroz sopstvenu karijeru i interesovanja više bila fokusirana na unutrašnju politiku. Ali, kada ste četiri godine u Bijeloj kući kao potpredsjednica, vi ste već dio zamršene spoljne politike jer sjedite u Savjetu za nacionalnu bezbjednost, idete na mnogo inostranih putovanja, srećete mnogo sagovornika i šefova država", objašnjava Martin.

On navodi da je jedan od zadataka potpredsjednika SAD i da "savjetuje šefa države o najvažnijim pitanjima".

"Tako sigurno stičete značajno iskustvo, možda niste, da upotrebim košarkaški izraz, glavna zvijezda, ali ste važan timski igrač zbog te četiri godine u Bijeloj kući", slikovit je Martin.

Sukob Izraela i Hamasa

Jedno od glavnih pitanja američke spoljne politike je odnos prema sukobu Izraela i Hamasa u Gazi. I Bajden i Haris su govorili da Izrael ima pravo da se brani, ali da je "važan i način na koji to čini". Takvu politiku pratili su i često napeti odnosi predsjednika SAD i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, kome Bijela kuća zamjera zbog velikog broja civilnih žrtava u Gazi.

"To je oblast u kojoj možda postoji razlika, ali neće biti velika. Ne mislim da je velika promjena politike vjerovatna. Koliko sam shvatio, Bajden je, iako je javno podržavao Izrael, bio kritičan prema njima privatno. To je njegova preferencija, pošto se više od 40 godina bavio i diplomatijom. Haris je bila voljnija da iznosi javne kritike", navodi Mans.

Haris nije prisustvovala Netahjahuovom nedavnom obraćanju u Kongresu, što su pojedini progresivni djelovi američkog političkog spektra tumačili kao najavu nešto drugačije politike prema Izraelu, dok su iz tabora potpredsjednice SAD odsustvo objasnili unapred preuzetim predizbornim obavezama. Republikanci su je optužili da je okrenula leđa decenijskom savezniku, a Haris se dan kasnije sastala sa Netanjahuom u Vašingtonu.

"Ona je dio demokratske spoljnopolitičke zajednice lijevog centra, koja generalno podržava Izrael. Nećemo vidjeti naglu promjenu u odnosima SAD i Izraela. Vidjećemo veći pritisak na Izrael da promijeni konkretne akcije. Ali ako se sukob proširi i Hezbolah se uključi, možete očekivati ogromnu podršku SAD Izraelu. Bio bih zapanjen da se to ne dogodi", ocijenio je Mans.

Haris do sada bila spremnija od Bajdena da javno kritikuje neke postupke Netanjahuove vlade i pokaže empatiju prema stradanju palestinskog stanovištva, ali treba imati na umu kompleksnost američke spoljne politike, napominje profesor Garet Martin.

"To nije samo predsjednik. Morate da imate posla sa Kongresom i sa brojnim drugim 'igračima'".

Rat u Ukrajini

Od početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Bajdenova administracija snažno podržava Kijev, a sagovornici Glasa Amerike očekuju da se to nastavi i u slučaju da Haris pobijedi na izborima. Demokrate su do sada bile znatno snažnije u podršci Ukrajini, dok su Republikanci su tokom prethodnih mjeseci iznosili niz kritika zbog obima novčane pomoći koju SAD izdvajaju za Ukrajinu.

Zbog tih kritika, bilo je usporeno i usvajanje najnovije pomoći za Kijev.

Profesor Aron Mans podsjeća da se Haris više puta sretala sa Volodimirom Zelenskim, predsjednikom Ukrajine, kao i da je dva puta predstavljala SAD na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.

"Valja pomenuti, a ljudi nekad to zanemaruju, ali saradnici su važni. A njen savjetnik za nacionalnu bezbjednost je Filip Gordon, veoma cijenjena ličnost. Bio je pomoćnik državnog sekretara za Evropu u Obaminoj administraciji, kao i direktor Savjeta za nacionalnu bezbjednost za Evropu", ističe Mans.

Garet Martin upravo ističe ulogu Kongresa u obezbjeđivanju pomoći Ukrajini i koliko je to bio izazov za Bajdenovu administraciju.

"Jedno pitanje koje nije sasvim jasno, a i sam Bajden je bio mnogo skeptičniji ili suzdržaniji, jeste ideja o članstvu Ukrajine u NATO-u. To je jedna oblast u kojoj nije sasvim jasno gdje bi se nalazila administracija Kamale Haris", smatra Martin.

NATO

Pitanje odnosa prema ratu u Ukrajini "isprepletano" je sa stavom prema NATO alijansi, kojoj su Bajden i Haris bili čvrsto posvećeni do sada. Bajden je ranije ovog mjeseca bio i domaćin NATO samita u Vašingtonu.

"Ovi pitanje je takođe važno, jer Haris na njemu želi da napravi razliku u odnosu na Trampa, koji je svakako bio kritičniji prema NATO-u i često je pokazivao manje čvrstu posvećenost alijansi, najblaže rečeno. U smislu politike, ali i kampanje, zaista vidim jasnu posvećenost NATO-u u skladu sa pristupom Džoa Bajdena", navodi Martin.

Istovremeno, Tramp nije odbacio postojanje NATO-a kao alijanse, ali je često kritikovao druge države članice da ne izdvajaju dovoljno novca za finansiranje saveza.

Balkan

Odnosi na Zapadnom Balkanu, često protkani napetostima, ni do sada nisu bili u prvom planu, osim u kontekstu sprječavanja sve većeg ruskog i kineskog uticaja u regionu, kažu stručnjaci.

Govoreći o Zapadnom Balkanu, profesor Garet Martin ocjenjuje da je problem što određene oblasti ne dobijaju dovoljno pažnje viših nivoa američke administracije.

"Zabrinut sam da ako se ponovo fokusira na Zapadni Balkan, da će biti više kroz prizmu nadmetanja sa Kinom i suprotstavljanja Rusiji nego nužno zanimanje o tome šta je regionu potrebno u vezi sa sopstvenim ekonomskim i političkim izazovima. Tako da mislim da će biti veoma teško zbog svih tih drugih pitanja kao što su Bliski istok, Ukrajina i Kina, da Balkan dobije dovoljno pažnje", ocjenjuje Martin.

Glavna strategija američke spoljne politike na Balkanu u prethodne tri godine bila je saradnja sa Evropskom unijom na dijalogu i normalizaciji odnosa Beograda i Prištine.

Aron Mans ocjenjuje da će pitanje koliko bi Haris bila posvećena Balkanu biti direktno povezano sa njenim mogućim angažmanom u Evropi i prije svega ratom u Ukrajini, uz podsjećanje da aktuelni savjetnik američke potpredsjednice Filip Gordon ima dovoljno znanja o tome.

"Ipak, oklijevao bih da kažem da će se Balkan, s obzirom na sve probleme sa kojima bi mogla da se suoči, popeti na vrh", dodaje Mans.

Kina

S obzirom na ruski fokus na rat u Ukrajini, glavni spoljnopolitički, a prije svega ekonomski rival Amerike sada je Kina. To je jedna od rijetkih oblasti u američkoj spoljnoj politici gdje u suštini postoji snažan dvopartijski pristup, ocjenjuje Garet Martin.

"Republikanci i demokrate podjednako su prihvatili ideju takmičenja velikih sila sa Kinom. Možda bi moglo da dođe do malih promjena u pogledu metoda i nekih sredstava. Ne mislim da će Haris nametnuti carine od 10 odsto na sav uvoz, što Tramp želi da uradi, Ali u suštini ideja takmičenja sa Kinom koja pokušava da ojača odnose sa drugim indo-pacifičkim partnerima, bilo da su to Indija, Južna Koreja, Japan ili Filipini, naširoko je prihvaćena u političkom spektru u SAD", kaže Martin.

Nije za očekivati da Kamala Haris uđe u neku vrstu "hladnog rata" sa Kinom. Do sada je već bila u posjetama nekim zemljama regiona poput Filipina, predstavljala je SAD na samitu APEK-a, a pritom ima i lične veze sa Azijom zbog svog porijekla, kaže Aron Mans.

"Bajden je pokušavao da bude uporan u nekim stvarima, da pruža ruku drugima. Očekivao bih da i ona učini isto. Jedna stvar koju ću primijetiti je da su SAD dugo bile veliki zagovornik slobodne trgovine. Sporazumi o slobodnoj trgovini bili su centralni deo nacionalne globalne strategije. To se više ne dešava. SAD su bile autor Trans-pacifičkog partnerstva, a zatim su se udaljile od njega. Ne vidim nikakve posebne dokaze da bi Haris to mogla da promijeni", procjenjuje profesor Univerziteta Merilend.

Hairs je rođena u Ouklendu, u saveznoj državi Kaliforniji, od dvoje roditelja imigranata - majke Indijke i oca sa Jamajke.

Poslije razvoda roditelja, Haris je prevashodno odgojila njena samohrana majka, Šjamala Gopalan Haris, istraživačica raka i aktivistkinja za građanska prava.

Iran i Sjeverna Koreja

Među akutnim pitanjima američke spoljne politike su odnosi Bijele kuće prema režimima u Iranu i Sjevernoj Koreji. Decenijama unazad, radikalne islamske vlasti u Teheranu finansiraju i podržavaju ekstremističke grupe na Bliskom istoku poput Hamasa i Hezbolaha, a Iran radi i na razvijanju nuklearnog programa

Haris je podržavala nuklearni sporazum sa Iranom. Ali imajte na umu, kontekst je prilično ograničavajući. Bajden je želio da pokuša da vidi da li je moguće ponovo se pridružiti i popraviti nuklearni sporazum. Ali to se pokazalo veoma teškim. Mislim da će sadašnji stav Irana u kontekstu rata u Gazi otežati američkoj politici da napravi veliki prodor", kaže profesor Američkog univerziteta Garet Martin.

On ističe i dva "važna elementa" kada je u pitanju stav Kamale Haris o regionu Bliskog istoka.

"Haris je kao senatorka podržala Abrahamske sporazume o pokušaju normalizacija između Izraela i arapskih susjeda. To je donekle bila i strategija Bajdenove administracije. Ali ona je bila kritičnija od Bajdena u odnosima sa Saudijskom Arabijom zbog pitanja ljudskih prava", ističe Martin.

Najnovijem sukobu u Gazi prethodio je period postepene normalizacije odnosa, čiji cilj je bio da preraste u istorijsko približavanje arapskih zemalja i Izraela. Ovaj proces počeo je tokom 2020. godine, potpisivanjem niza akata poznatih pod nazivom „Abrahamski sporazumi”. Ti akti su predstavljali mirovnu inicijativu koju je pokrenula administracija tadašnjeg predsjednika Trampa.

Profesor Aron Mans ocjenjuje da bi svaki eventualni pokušaj promjene politike prema Iranu i Sjevernoj Koreji, na čijem čelu se nalazi Kim Džong Un, mogao da ima posljedice po Haris u Americi.

"Ako pokuša da dopre do Irana, koji ima udjela u nasilju širom Bliskog istoka, a možda i šire, da li će joj se to obiti o glavu u Americi? Kad bih stavio 'šešir međunarodnog teoretičara', rekao bih: 'hej, treba da probamo da dopremo do Irana ili Sjeverne Koreje. Ali onda stavite 'unutrašnjepolitički šešir'. Možete li da zamislite šta se dešava kada predsjednik SAD pokuša da napravi pozitivan potez prema tim zemljama?", objasnio je Mans.

Na konvenciji Demokratske stranke u avgustu u Čikagu, trebalo bi da bude nominovan i kandidat za funkciju potpredsjednika države. Kod republikanca je to utvrđeno ranije ovog mjeseca, pa je uz Trampa, kao kandidat za potpredsjednika imenovan senator iz Ohaja Džej Di Vens.

( Glas Amerike )