Živimo smiješni, gorki apsurd
O tome što „Balon“ angažovano i hrabro osvjetljava ova naša društva, naš mentalitet i slabosti, jer smo dopustili da nam se dogode „novi biznismeni“ i moćnici, ali i o tome što je ova priča i svojevrsni omaž glumačkoj profesiji, Matula ističe da stvari u pozorištu počinju biti metafora za sve
Drama „Balon“ Mata Matišića, poznatog i nagrađivanog hrvatskog dramatičara, scenariste, kompozitora, džez muzičara („Bljesak zlatnog zuba“, „Legenda o svetom Muhli“, „Božićna bajka“, „Cinco i Marinko“, „Anđeli Babilona“, „Svećenikova djeca“, Sinovi umiru prvi“, „Žena bez tijela“..., scenariji za filmske hitove „Priča iz Hrvatske“, „Fine mrtve djevojke“, „Nije kraj“, „Svećenikova djeca“..., muzika za filmove „Kako je počeo rat na mom otoku“, „Maršal“, „Svjedoci“, „Infekcija“, „Ta divna splitska noć“...), dovela je ovog ljeta pred budvansku publiku Exit teatar iz Zagreba. Ova pirandelovska smiješno-gorka i poražavajuća priča o našoj apsurdnoj svakodnevici na ovim prostorima, o novim kriminalno-tajkunskim-mafijaškim predstavnicima moći u našim društvima koji mogu sve da urade, suočava nas sa ljudima koji policiju drže u šaci, koji betoniraju žive ljude, zaustavljaju sahrane, postavljaju kardinale i biskupe... O svemu tome Matišić nam govori kroz vizuru i iluziju glumca i glumačke profesiji, a bravurozna ekipa predstave „Balon“ - Vilim Matula, Krešimir Mikić, Branka Trlin i Ana Maras Harmander, očarala je gledalište scene Terase između crkava, i sa Grad teatra ispraćena je višeminutnim ovacijama.
„Počašćen sam što sam ponovo na festivalu u Budvi, bio sam ovdje prethodnih godina i sa pozorištem „Kerempuh“, sa 'Barunom Minhauzenom', sa 'Kvartetom' Hajnera Milera, i uvijek nas je publika prelijepo primala. Osjeća se da ovdje postoji jedna pozorišna tradicija”, kaže prvak hrvatske scene Vilim Matula.
O tome što „Balon“ angažovano i hrabro osvjetljava ova naša društva, naš mentalitet i slabosti, jer smo dopustili da nam se dogode „novi biznismeni“ i moćnici, ali i o tome što je ova priča i svojevrsni omaž glumačkoj profesiji, Matula ističe da stvari u pozorištu počinju biti metafora za sve.
„Kada su obični ljudi u životu prisiljeni da glume, onda su mnogo uvjerljiviji glumci nego mi, profesionalci, a mi, zapravo, pomažemo publici da kroz nas projicira i da gleda svoje predstave koje realno živi, i da se gledaoci u tome prisjećaju sami sebe od jutra do mraka, i sopstvenih gestova. Ljudi, naravno, izvode raznorazne uloge, pogotovu kada su tako uažsna vremena kao sada, vremena koja i dalje prijete na razne načine, kao i cijeli svijet koji je postao trusan. Kriminal, koji je u svemu tome u današnje vrijeme došao na tako važna mjesta i visoke funkcije je najveći problem na ovom našem prostoru”, objašnjava Matula, istučući da je predstava „Balon“ angažovana na mnogo načina.
„Tu vidimo i one stare stereotipe i predrasude, da su za sve probleme u Hrvatskoj i dalje krivi Srbi, Židovi, Romi i homoseksualci, pogotovu u ovom slučaju između Srba i Hrvata. Ono što je u svemu tome najtragičnije jeste revidranje istorije, jer ono što je nacionalizme rješilo u Drugom svjetskom ratu upravo je bilo egzistencijalno i oružano bratstvo prije svega Srba i Hrvata. Ono je izborilo i donijelo pobjedu u tom ratu, a to nam sada nijedni nacionalizmi ne mogu oprostiti - sve to revidiraju i govore o tome da je taj odnos Hrvata i Srba bio protivprirodni blud, a bio je izuzetno vrijedan, zapravo, najvrijedniji”, ističe Vilim Matula.
( Vijesti online )