Nacrti pravilnika za uvođenje video-nadzora u školama: Direktor funkcijom plaća "curenje" snimaka

Ukoliko se na bilo koji način zloupotrijebe snimci sa kamera koje bi uskoro trebalo da budu instalirane u dvorištima i holovima osnovnih i srednjih škola, za to će biti odgovorni direktorima, odnosno osobe koje su oni ovlastili da rukovode zbirkom podataka, što može rezultirati i njihovom smjenom.

To je, saznaju “Vijesti”, jedna od odredbi Nacrta pravilnika o zaštiti ličnih podataka, koji je dostavljen osnovnim i srednjim školama.

Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović početkom juna najavila je mogućnost da đake u septembru dočekaju kamere u školama, kao jedan od načina borbe protiv vršnjačkog nasilja i vandalizma, a iz tog resora nedavno je saopšteno da je “MPNI, u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Agencijom za zaštitu ličnih podataka, preduzelo potrebne korake za ispunjavanje svih zakonskih pretpostavki neophodnih za postavljanje video-nadzora”.

Ekspert za zaštitu podataka Radenko Lacmanović, međutim, tvrdi da je takva najava Ministarstva prosvjetre “priznanje nemoći i potvrda značajnih slabosti u sistemu obrazovanja”.

“Poruka koja se šalje djeci da će ih, ukoliko ne budu dobri, umjesto roditelja i nastavnika disciplinovati ‘veliki brat’, poraz je koji zabrinjava. Ako djeca u tako ranom periodu shvate da su svugdje snimana - u školi, prodavnici, restoranu, parku i ko zna gdje još, šta će da pomisle osim da je i njima dopušteno da se na isti način ponašaju. Ukazujem na to da se video-nadzor može isključivo uvoditi u svrhu obezbeđenja osoba i imovine i to samo kada taj cilj nije moguće ostvariti na drugi način. Nisam siguran da je resor prosvjete uradio sve da do tog cilja dođe bez preduzimanja ovakve mjere”, tvrdi Lacmanović.

Šta piše u dokumentaciji dostavljenoj školama

Škole bi, prema dokumentaciji u koju redakcija ima uvid, trebalo da budu pod stalnim video-nadzorom.

“Obrada ličnih podataka putem video-nadzora može se sprovoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu lica i imovine, ako ne prevladavaju interesi lica koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video-nadzora. Sistem video-nadzora koristi se zbog zaštite sigurnosti učenika, zaposlenih, posjetilaca i imovine škole, a posebno radi zaštite one imovine za koju je zakonom određeno da se trajno čuva, te imovine koja služi za čuvanje i obradu podataka”, navodi se, pored ostalog, u Nacrtu pravilnika o korišćenju sistema video-nadzora.

Ministarstvo prosvjete je, prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, školama dostavilo na upoznavanje više pravilnika i pratećih uputstava, kako bi se na vrijeme pripremili za postavljanje video-nadzora.

“Sistem video-nadzora, uz navedeno u prethodnom stavu ovog člana, koristi se i za sprečavanje i dokazivanje protivpravnih radnji usmjerenih prema školskoj imovini od krađe, oštećenja, uništenja i sl. Video-snimci koji su snimljeni sistemom video-nadzora mogu se isključivo koristiti kako je navedeno u stavu 2. i 3. ovoga člana”, stoji u jednom od dokumenata i precizira da zbirkom podataka rukovodi direktor ustanove, odnosno osoba koju on ovlasti.

“...Uvid u sadržaj koji je nastao korišćenjem video-nadzora moguć je preko monitora, isključivo od strane direktora ili ovlašćenog lica. Pristup video-snimcima odnosno sistemu sa daljine ili putem mobilne aplikacije nije dozvoljen. Takođe, pristup video-snimcima sistema video-nadzora, preko internet kablovske televizije javne kablovske televizije, interneta i drugih sistema za elektronske komunikacije kojima se takvi snimci mogu prenijeti, bilo u trenutku njihovog nastanka ili nakon toga, nije dozvoljen”, naglašava se u Nacrtu pravilnika.

Dokument strogo zabranjuje korišćenje kamera sa mogućnošću zvučnog snimanja, u svim prostorima pod video-nadzorom.

“Video-nadzor je ograničen isključivo na snimanje slike, bez zvuka, kako bi se osigurala privatnost i poštovanje prava svih lica koja borave u nadziranim prostorima. Svako kršenje ove odredbe smatraće se ozbiljnim prekršajem i podložno je disciplinskim mjerama, u skladu sa Pravilnikom o zaštiti podataka o zaštiti ličnih podataka, drugim pravilnicima i važećim zakonima Crne Gore”, naglašeno je.

Video-zapisi ili slike dobijene putem video-nadzora, mogu se čuvati najviše šest mjeseci, a nakon proteka tog vremena, podaci se brišu ili uništavaju na odgovarajući način, osim ako je drugim zakonom propisan duži rok čuvanja ili ako su dokaz u sudskom, upravnom ili drugom postupku.

“U slučajevima počinjenja krivičnog djela, oštećenja ili uništavanja imovine i sl., prikupljeni podaci o takvom događaju mogu se sačuvati kao dokazni materijal te na zahtjev ustupiti pravosudnim i policijskim organima”, stoji u Nacrtu pravilnika.

Lacmanović: Odluka da bude u interesu djece

Video-nadzor je možda lakši, ali to ne znači i kvalitetniji pristup u rješavanju problema koje imaju, tvrdi Lacmanović.

“Zbog par desetina problematičnih đaka, mi se odlučujemo da snimamo sve. Odgovorno tvrdim da se na ovaj način stvara veliki prostor za zloupotrebe, uprkos najavljenim pravilima, uputstvima i sličnim aktima, jer ko će to, kada i kako iskontrolisati, ko, kada, po kom pravnom osnovu i u kom obimu vrši uvid u sistem video-nadzora i da li ga daje na korišćenje trećim licima. Dok sam bio u Agenciji to nismo mogli da utvrdimo ni u vezi sa službenicima Uprave policije koji su u dokolici, u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim časovima, vršljali po zbirkama ličnih podataka. Zbog toga se bojim da se slično može desiti i u školama”, kazao je Lacmanović.

Prema njegovim riječima, kroz sistem video-nadzora učenici se mogu pratiti kad dolaze u školu, na koje časove kasne, ili izostaju, koliko često odlaze u toalete, koliko se tamo zadržavaju, šta jedu na odmorima, sa kime se i na koji način druže...

“Na osnovu tih podataka prilično precizno se može praviti profil njihove ličnosti. Poseban problem su manje sredine i škole sa izuzetno malim brojem učenika, gdje se svi poznaju, pa obrada ličnih podataka na prethodno opisan način može biti jako rizična”, naglasio je Lacmanović.

On je podsjetio na slučaj postavljanja kamera u amfiteatrima Prirodno-matematičkog fakulteta, kada je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio u korist profesora Jovana Mirkovića i Nevenke Antović.

“U slučaju osnovnih i srednjih škola kriterijumi za uvođenje video-nadzora moraju biti stroži nego na fakultetima, jer se radi o osjetljivijoj populaciji. Ova mjera mora da bude izuzetak, a ne pravilo i da se preduzme samo u onim školama za koje se pokaže da je nužna i srazmjerna zacrtanom cilju... Svjestan sam da građani u većini podržavaju ovakvu mjeru, ali kada su u pitanju ljudska prava to ne može i ne smije biti od presudnog značaja. Pogotovo se mora imati u vidu Konvencija o pravima djeteta, a o njoj građani sigurno malo znaju. Zato apelujem na nadležnu Agenciju da ovom pitanju pristupi sa dužnom pažnjom i donese odluku u najboljem interesu djece”, poručio je Lacmanović.

( Tina Popović )