Između tepiha i ćilima

Koliko će se neko dobro udati u Azerbejdžanu je zavisilo od toga koliko dobro će izraditi ćilim.

Tamo se zasigurno nikad ne bih udala, ali ako bi uračunali ljubav prema njima, možda bi mi progledali kroz rese.

Kada sam bila mala imali smo jedan ćilim u dnevnom boravku. Razlog zašto ga i dan danas imamo je moje zagriženo insistiranje.

Kada sam kao odrasla ušla u amfiteatar A1 slušajući jednog od gostujućih profesora koji je život posvetio indonežanskoj umjetnosti, pitala sam se šta to čovjeka navede na takav izbor. Za koju godinu sam dala sebi odgovor.

Inače, tepih je riječ njemačkog porijekla, a ćilim kilim turskog. To me opet ne sprječava da ga redovno nazivam tepihom, onako kako sam prvi put izgovorila baš tu riječ kada sam prvi put govorila i ovaj tekst što sada pišem mi je tada bio zadnji u malom mozgu.

Azerbejdžanci od 1967. godina imaju muzej ćilima u koji nikad nijesam bila, mislim fizički, pa ću ga zato sada opisati onako malo platonski, na sebi svojstven način.

Zgrada je čak savijena u obliku ćilima. Unutra su svi bogati primjerci tada bogato i srećno udatih žena. Unutra su porodice, porodične vrijednosti, porodični albumi, porod, rod, rađanja, i svaki od njih kao tek rođen plod utrobe govori o djevojačkim suzama, prvom blagom osmijehu i izgovorenoj riječi, a tehnika tkanja o rukama, o prstima o svakoj niti i trunci prašine koja se zavukla pod nokat.

Razlikovali su se i po tematici, oslikavali su porodice, ljubavnu i epsku tematiku, poeziju, prirodu i ratne podvige.

U Iranu su specifični oni sa ružama, njihovim simbolom. I danas postoje sela kako u jednoj tako i u drugoj državi u kojima se i dalje njeguje ova gotovo uvijek porodična tradicija. Ovome u prilog govori i činjenica da se u Širazu nalaze primjeri enterijera tadašnjih kuća čiji su i podovi i zidovi ukrašeni ćilimima.

Tu je možda i razlika između ova dva pojma... Za jedne su to tepisi ono što stavljamo pod noge, nekad i cipele, za druge ćilimi, sjedjeljke, ono na šta postavljaju obroke koje dijele i uzimaju rukama, procesi molitvi, tragovi i linije života na dlanovima i tabanima.

Jedna od najpoznatijih vrsta je persijski. Veliki broj ih je nastao od XV do XVII vijeka u provincijama Male Azije. I danas su najpoznatije radionice tkanja upravo u Iranu, tačnije Širazu, Širvanu i Tabrizu.

Interesantno je da ako pitate svjetske stručnjake za ćilime prvo će Vam ukazati na persijski i balkanski. Onako kako je Bliski istok na razmeđu Evrope i Azije, tako je i Balkan na razmeđu Istoka i Zapada. Najpoznatiji su bosanski i pirotski.

I na Balkanu je ovo bila tehnika koju su radile žene, a gotovo uvijek je stajala u prostorijama gdje su muškarci odlučivali o sudbini države i života. Ćilim kao takav prede i estetsku i pisanu i usmenu tradiciju, postaje trodimenzionalan, transcedentan što ga ujedno čini i važnim dijelom umjetničke vizuelne kulture isto koliko je i važan subjekt istorije, tradicije i kulturnog nasljeđa.

Pirotski ćilim

Elaboratom o pirotskim ćilimima zaštićeni su 95 šara i 122 ornamenta. Postoje ćilimi za zdravlje, sreću, čak i posebni za muškarce i žene. Tako recimo Kondićeva šara čuva bogatstvo jednog doba, bilo ono materijalno ili duhovno, gugutka se poklanja porodici koja se useljava u novi dom, princezina ploča put uspješnog i dugog života, Rašićeva šara, kuveri za boljitak posla i onih koji putuju zarad tog boljitka, bombe to jest pariška šara, koja podsjeća na ručnu bombu, tkana za vrijeme ratova, đulovi šara koja utiče na neprolaznu ljepotu duha, prijestolonasljednik koji utiče na mudrost, kornjača dug i srećan život, sovra opet podsticanje mudrosti i retoričkih sposobnosti.

Iz svih ovih primjera jasno je da je ćilim imao i ulogu nekog natprirodnog uticaja, narodnog vjerovanja, pa i same amajlije. U zavisnosti od životnog događaja zavisila je i raznolikost i uloga ćilima.

Bosanski ćilimi specifični su po crvenoj pozadini i plavoj podlozi. Crvena i plava kao boje Vizantije i zlatnog doba islama u Andaluziji, kao dvije najvažnije boje renesanse i Ticijana, kao voda i vatra i nebo i zemlja često se prepliću kroz umjetnost i istoriju i označavaju iste. Bosanski ćilim leži kao razmeđe između istoka i zapada, Male Azije i Balkana kao malog zapada sa ogromnim istočnjačkim uticajem, i obiluje i jednim i drugim motivima. Motivi su bili ili cvjetni ili geometrijski kao i kod persijskih i svaki govori priču za sebe.

Bihorski ćilim

Svi imaju zajedničku tehniku izrade, vunu kao prvobitni element, a u rijetkim momentima se koristila i svila za posebne prilike. Pirotski takođe ponekad ima i dva lica. Nastanak se, pogotovo u našim krajevima, obično veže za sjeverna područja, pa ću se zato na kraju osvrnuti na one meni najbliže i najdraže i priču o ćilimima u Crnoj Gori.

Prošlog avgusta sam prvi put posjetila Petnjicu, poslom, isto sam pisala priču u vezi sa kulturom, ali bez naznaka ćilima. Sjedjela sam sa kolegama među malinama odakle se pružao pogled na džamiju. Znajući da se u njoj nalazi značajna zbirka ćilima nešto me je vuklo da siđem i pogledam o čemu se radi. Kako smo imali malo vremena, a sunce je bilo na izmaku kolege su urgirale da se vraćamo za Podgoricu, bila sam jedan glas protiv svih i od tog zalaska planiram da me u neko od ovih ljetnjih svanuća put opet nanese u Petnjicu.

Tkanje Bihorskog ćilima sjevernog dijela Crne Gore kao što su Gusinje, Plav, Rožaje, Petnjica, Bijelo Polje imalo je magijski značaj, pravougaoni četvorostrani oblik kao četiri strane svijeta i četiri godišnja doba. Boje koje dominiraju su crvena, crna i bijela. Takođe, arhaični nazivi za boje su: zejtuni (maslinasta), mavi (plava), mišova, sigava (siva), golubija (svijetlo siva), kahvali (braon), šećerli (roze), jorgovan (ljubičasta), turundži (narandžasta), kadifli (jarko crvena). I kod ove vrste ćilima šare imaju poruku kako za muža, sina, voljenu osobu itd.

Važno je napomenuti da je ovaj ćilim bio svakodnevica u tadašnjim životima, i da je imao posebno mjesto u kulturnom nasljeđu i kulturnom identitetu bihorskog kraja, te da je kao takav sve do danas ostao rijetka i neizostavna vrsta u svim domaćim, regionalnim i svjetskim istraživanjima. Bihorski ćilim uvršten je u registar nematerijalnog kulturnog nasljeđa Crne Gore.

Ćilim u poeziji

Zahvaljujući svojoj ulozi u epici svakodnevnog života i lirskom poetskom izgledu ćilim je bio tema mnogih bliskoistočnih pjesnika. Na njegovim šarama i resama ugovarani su brakovi i pisana najljepša pisma i stihovi, pa je tako sirijski diplomata i pjesnik Nizar Kabani zapisao:

“Čarobnim ćilimom putujem ka tvojim očima,

i dok pogone me lila i ružičasti oblaci

rotiram se kao zemlja

u njima”

Ćilim kao ono što stoji na zemlji, kao temelj, kao epski pripovijedač koji je čuo sve one sakrivene planove i znakove tajni oduvijek je uspijevao da dosegne visine duhovnosti života i zabilježi sve ono što ostaje zapisano u vrhovima i krovovima. Leteći ćilim zemaljskog života tkan ljudskim rukama koje su time tkale sudbinu.

Autorka je istoričarka i teoretičarka umjetnosti

( Bojana Maraš )