"Čovjek slon" Kokana Mladenovića na Purgatorijama: Istraživanje drugosti i odbačenosti pojedinaca

Pozorišna predstava “Čovjek slon” u koprodukciji Beogradskog dramskog pozorišta i Centra za kulturu Tivat, nakon premijere koja je održana u Beogradu 25. maja, biće prvi put odigrana i pred publikom u Crnoj Gori u sjutra veče ( u srijedu 7.juna) sa početkom u 21 sat na ljetnjoj pozornici u Tivtu, u sklopu međunarodnog Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”.

Po tekstu Dimitrija Kokanova, predstavu je režirao Kokan Mladenović. Pored njih, autorski tim ovog komada čine i kostimografkinja Aleksandra Pecić Mladenović, sceniografkinja Marija Kalabić, kompozitorka Irena Popović Dragović, dok su za scenski pokret odnosno scenski govor zaduženi Andreja Kulešević i Dejan Sredojević. U predstavi igraju Ozren Grabarić, Mirjana Karanović, Jovo Maksić, Jana Milosavljević, Miloš Lazarov, Slađana Vlajović, Aleksandar Jovanović, Milan Kolak, Ivana Nikolić, Ivan Zablaćanski i Bojana Stojković.

Kako su juče na konferenciji za štampu upriličenoj prije crnogorske premijere "Čovjeka slona" poručili organizatori, ovaj projekat se bavi istraživanjem različitih pozicija društvene drugosti, odbačenosti, marginalizovanosti i osude pojedinaca. Polazna tačka u razvoju ovog komada bili su dokumentarni podaci i spisi o slučaju Džona Merika, oboljelog od izuzetno rijetke bolesti i deformiteta, koji je bio poznat kao Čovjek slon. Merikov medicinski fenomen samo je okidač za bavljenje temom diskriminacije različitih medicinskih stanja od strane "zdravog" društva.

Na koje sve načine nečiji izgled, porijeklo, hormonalni status, bolest utiču na poziciju koju ta osoba zauzima u društvu i na koji način društvo zlostavlja one koji se razlikuju od normirane većine - teme su koji tretira najnoviji komad u režiji Kokana Mladenovića.

"Ovo je tema koju sam ja godinama unazad htio da radim. Smatram da ona detektuje fenomene našeg doba, da govori mnogo više o nama danas nego onome što je bilo u Engleskoj 19.vijeka. U predstavi razmatramo fenomene drugačijeg, drugosti, razmatramo odnos prema svemu što je drugačije, upotrebu i zloupotrebu toga. To naše lažno humano lice da nešto štitimo tako što ga ekspoatišemo i uništavamo - u principu mnogo toga u ovoj predstavi govori o nama danas: u što smo se nakon svega pretvorili, društvo bez empatije, društvo željno dnevno potrošnih skandala i eksploatacije svega što ne razumije", kazao je reditelj predstave Kokan Mladenović podvlačeći tragičnu sudbinu glavog lika koji poseže za samoubistvom, jer na kraju shvati da su "njegova fizička nakaznost i devijacije koje se tretiraju kao nakaznost, mnogo manje nego što su nakaznosti društva u kojem živi".

Glavni glumac Ozren Grabarić istakao je da "Čovjek slon" osim dimenzija na koje je ukazao Mladenović, govori i o tome "koliko svaki pojedinac hoće da pripada jednom velikom krdu, jednom plemenu".

"To vjerovatno dolazi iz onog evolucijskog momenta zu kojem svaka životinja postaje svjesna da mimo krda, ima mnogo manje šanse da sama preživi. Tako da svi imamo potrebu da pripadamo nekoj zajednici, društvu. Zanimljivo mi je međutim, kako je glavni lik predstave bio jedno osjećajno i intelektualno jako biće, ali je u trenutku kada je poželio da pripada toj zajednici, on zapravo odustao od svega onoga što je lijepo u njemu iznutra i počeo je da odbacije samog sebe da bi se uklopio u društvo u kojem živi", kazao je Grabarić.

Njegov kolega Jovo Maksić je istakao da je današnje vrijeme još izazovnije jer je kroz opštu mogućnost dostupnosti informacija, "dobilo još jednu nakaradniju dimenziju gdje si ili informisan ili si neinformisan ili si dezinformisan".

"Pokušavamo da probudimo empatiju ljudi prema tim činjenicama koje karakterišu savremeno društvo. Čovjek koji nema svoje 'ja' počinje se ponašati kao krdo. Jako je teško dana imati svoje 'ja' jer je nakaza suštinski ne pojedinac, već čitavo društvo", zaključio je Maksić.

Direktor Centra za kulturu Tivat Goran Božović naglasio je da je "Čovjek slon" prva zajednička koprodukcija te kuće i Beogradskog dramksog pozorišta i istakao da je tema ovog komada važna i sa sociološkog i psihološkog aspekta "jer govori o zlostavljanju, manipulaciji i ekspoataciji ljudi koji su drugačiji". Božović smatra da je napravljena "umjetnički veoma kvalitetna predstava koja će biti uspješna i imati dug pozorišni život".

( Siniša Luković )