Česti sukobi Milatovića i Spajića, sve teža kohabitacija: Ko brine o izborima, ko o državi

Kohabitacija koja je postojala od 2020. do 2023. godine između bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i tadašnjih izvršnih vlasti, bila je izraz političkog i partijskog animoziteta i suprotstavljenih interesa, dok su tokom aktuelne, između šefa države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića, više u igri lična netrpeljivost i borba za prevlast.

Tako docentkinja na Univerzitetu “Donja Gorica” (UDG) Nikoleta Đukanović odgovara na pitanje “Vijesti” da li joj, s obzirom na sve češće sukobe predsjednika i Vlade, odnosno Milatovića i Spajića, izgleda da oni koriste državne funkcije koje obavljaju za partijska prepucavanja.

Kohabitacija je politička situacija u kojoj šef države i premijer pripadaju različitim taborima. Milatović i Spajić u njoj se formalno nalaze od kraja februara, kad je predsjednik napustio Pokret Evropa sad (PES), koji je prije dvije godine osnovao sa šefom izvršne vlasti.

Od tada se njih dvojica sve češće politički sukobljavaju, što direktno, što indirektno, a posljednja neslaganja dogodila su se zbog neodržavanja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, ekonomskog programa Vlade “Evropa sad 2” i neproglašavanja zakona koje je ona predložila.

Đukanović ocjenjuje da nije sporno da crnogorski političari koriste pozicije vlasti da bi prikupili što više povoljnosti za svoju partiju i sljedeći izborni ciklus, ali da to u posljednje vrijeme postaje vrlo očigledno i neobično na relaciji predsjednik - premijer.

“Kohabitacija koja postoji i formalno od momenta Milatovićevog napuštanja PES-a, sve više ukazuje na primarni cilj političara, ali i na veliku razjedinjenost unutar PES-a i očiglednu manjkavost procesa osnivanja te partije”, rekla je ona.

Sagovornica navodi da česta kritika Vladinih i premijerovih odluka, vraćanje zakona i lični animozitet, govore u prilog činjenici da Milatović pokušava da se sve češće “politički obračuna i odmjeri sa Spajićem”, ali i da ukazuje na “svojevrstan žal zbog formiranja tadašnjeg zajedničkog pokreta...”

Spajić i Milatović ušli su u politiku nakon izbora 2020. kao ministri u Vladi Zdravka Krivokapića. Milatović je bio ministar ekonomskog razvoja, a Spajić finansija. PES su osnovali u junu 2022, i on je od tada pobijedio na predsjedničkim i parlamentarnim izborima i preuzeo vlast u nekoliko gradova, uključujući i Podgoricu.

Đukanović kaže da svaka kohabitacija otežava proces demokratske konsolidacije i stabilizacije, ali da u Crnoj Gori, u kojoj postoji vrlo razjedinjena politička scena i fragmentisan parlament, ona predstavlja otežavajuću okolnost za političku stabilnost.

Iz Milatovićevog kabineta “Vijestima” su na pitanja zašto se predsjednik sve češće oglašava o potezima Vlade i da li na taj način koristi državnu funkciju za politički obračun s nekadašnjom partijom, odgovorili da ne stoje ocjene da je riječ o političkom obračunu sa bilo kim, “već o odgovornosti da se sa najviše državne adrese ukaže na propuste tamo gdje oni postoje, i na taj način poboljšaju javne politike u različitim oblastima”.

Iz Spajićevog kabineta izostao je odgovor na upit “Vijesti” da li sukobljavanja s Milatovićem imaju veze s državnim funkcijama koje obavljaju ili je to nastavak nekadašnjeg unutarpartijskog obračuna.

Posljednji primjer njihovog sukobljavanja datira od prije nekoliko dana, kad je došlo do polemike o pitanju datuma održavanja sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost. To tijelo nije zasjedao od 1. februara, zbog čega su se Milatovićev i Spajićev kabinet međusobno optuživali.

Spajić je 30. jula predložio da se sjednica Savjeta održi 2. avgusta, ali je predsjednikov savjetnik za odbranu i bezbjednost Dejan Vukšić odgovorio da je nadležnost šefa države da saziva sjednice i da je on (Milatović) inicirao zakazivanje sjednice za ovu sedmicu.

“Vijestima” je ranije iz kancelarije šefa države saopšteno da kao glavnog krivca za neodržavanje sjednica vide premijera, dok su iz njegovog kabineta odbacili te tvrdnje, poručujući da se o terminima sjednica komplikovano dogovoriti zbog rasporeda članova Savjeta, te da je neke sjednice otkazao Milatović.

Jedan od primjera sve teže kohabitacije odnosi se na to što je predsjednik prije tri dana vratio Skupštini na ponovno odlučivanje dva zakona koje je predložila Vlada - o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijskom nadzoru i o izmjenama i dopunama Zakona kojima su propisane odredbe o inspekcijskom nadzoru. Iz kabineta predsjednika tada su saopštili da je u zakonima sporno to što se gasi Uprava za inspekcijske poslove, a inspekcije vraćaju u sastav resornih ministarstava.

“Imajući u vidu činjenicu da će najveći broj inspekcija, shodno usvojenom rješenju, organizaciono biti pozicioniran u okviru ministarstava nadležnih za pojedine upravne oblasti i da su ministri nesumnjivo politički izabrana lica, postoji visok stepen rizika od dodatne politizacije tog izuzetno važnog segmenta rada državne uprave”, obrazložio je predsjednik svoju odluku.

Zakone koje je vratio Milatović, šef Skupštine stavlja na dnevni red prve naredne sjednice plenuma. Ako ih parlament ponovo izglasa, predsjednik je dužan da ih proglasi.

To se desilo i u junu, nakon što je Milatović vratio zakonodavnom domu Zakon o nacionalnom javnom emiteru - Javnom medijskom servisu Crne Gore i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama.

Sukobljavanja se mogu vidjeti i na primjeru programa “Evropa sad 2”, koji je predsjednik kritikovao saopštivši da je populistički. Iz PES-a su mu odgovorili da “mu nije bio populizam kad je ubjeđivao građane u održivost ‘Evrope sad 1’”.

“Predsjednik u obavezi da upozna građane s državnim politikama”

Iz Milatovićeve kancelarije za odnose s javnošću kazali su “Vijestima” da se predsjednik države jedini bira na neposrednim izborima, te da je na onima održanim 2023. Milatović osvojio 220 hiljada glasova, “što je skoro 60 odsto izašlih birača”.

“Kao osoba s najvećim političkim legitimitetom u zemlji, predsjednik Milatović je od početka zauzimao i zauzima stavove zasnovane na principima zakonitosti i najboljeg interesa za građane i državu, što je do sada pokazao u više navrata. Stoga ne stoje ocjene iz vašeg pitanja da je riječ o političkom obračunu s bilo kim, već o odgovornosti da se s najviše državne adrese ukaže na propuste tamo gdje oni postoje, i na taj način poboljšaju javne politike u različitim oblastima”, navode oni.

Kažu da predsjednikova obaveza da prati stanje u svim društvenim oblastima, predstavlja preduslov za uspješno vršenje njegovog ustavnog ovlašćenja koje se tiče korektivne uloge u zakonodavnom procesu, kroz mogućnost vraćanja usvojenih zakona Skupštini na ponovno odlučivanje.

“U tom kontekstu, kako ste naveli ‘sve češće oglašavanje o potezima Vlade’, odnosi se na potrebu da se građani do kraja upoznaju sa državnim politikama, na šta predsjednik države ima ne pravo, već obavezu”, poručuju iz Milatovićeve kancelarije.

Dodaju da Ustav garantuje slobodu misli i izražavanja svakom pojedincu u Crnoj Gori, pa da ni predsjednik države ne smije biti izuzetak.

“Takođe, kao što je javnosti poznato, u više navrata je djelovanje predsjednika u vršenju ustavnih ovlašćenja bilo predmet komentarisanja nosilaca javnih funkcija iz Vlade i drugih državnih organa, što je sa strane predsjednika doživljavano kao dodatna afirmacija pluralizma i javne debate”, rečeno je “Vijestima”.

Đukanović vraćao zakone, odbijao da opozove i imenuje ambasadore...

Izazova u kohabitaciji bilo je i za vrijeme kad je predsjednik države bio Milo Đukanović, a premijeri Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović.

Đukanović je, između ostalog, više puta vraćao zakone na ponovno usvajanje, odbijao da odobri odluke o opozivu crnogorskih ambasadora, ali i da aminuje postavljenja nekih kandidata za ambasadore.

Između ostalog, odbio je da potpiše sve zakone koje je Skupština usvojila u decembru 2020. godine, uključujući izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Odbijao je da potpiše predlog o razrješenju načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Dragutina Dakića i prestanku službe general-majora Rajka Pešića.

Đukanović je 2022. vratio Skupštini Zakon o predsjedniku na ponovno odlučivanje, čije izmjene su previđale da parlamentarna većina preuzme ustavne nadležnosti šefa države u oblasti predlaganja mandatara za sastav vlade.

Iste godine odbio je da potpiše izmijenjeni Zakon o lokalnoj samoupravi, kojim su odgađani lokalni izbori. Skupština je nakandno usvajala akte koje joj je Đukanović vraćao na ponovno odlučivanje.

( Željka Vučinić )