Pljevlja: Ćehotina raj za mladicu

Populacija mladice u rijeci Ćehotini, ima iznenađujuće dobru brojnost, i ova rijeka je jedna od najboljih ako ne i najbolja za ovu krovnu vrstu u čitavom drinskom podslivu.

Ovako je u Studiji robolovna osnova sliva rijeke Ćehotine, koji su uradili stručnjaci sa Prirodno matematičkog fakulteta u Podgorici, opisano prisustvo ove vrste ribe u najvećoj pljevaljskoj rijeci.

Ćehotina se smatra jednom od najzagađenijih rijeka u Crnoj Gori.

I potočna pastrmka kao i lipljen su takođe pokazali zadovoljavajuće stanje svojih populacija “što ukazuje na dobro gazdovanje ribljim populacijama u ovim vodama”.

“Populacija mladice u Ćehotini je na zadovoljavajućem nivou i ova rijeka predstavlja jedno od posljednjih mjesta na Balkanu gdje je ulov mladice sa odgovarajućim varaličarskim ribolovnim alatom sasvim izvjestan. Ovo čini vode rijeke Ćehotine veoma atraktivnim, a pokazuje se da je skoro petogodišnji zabran na lov ove vrste, na vodama rijeke Ćehotine dao svoj puni rezultat usled, dobre kontrole i striktnog pridržavanja propisanih pravila”, navodi se u Studiji.

Kako bi se stanje populacije ove vrste još više popravilo autori ovog dokumenta predlažu da se uvede dodatni dvogodišnji zabran na ovu vrstu, a nakon isteka ovog perioda dozvoliti lov uz odnošenje iz vode samo najkrupnijih jedinki čija ukupna dužina premašuje 90 cm,

“Nakon pet godina od uvođenja ovog prvobitnog zabrana a tri godine nakon propisivanja najmanje veličine od 90 cm za ribu koju je dozvoljeno uzeti iz rijeke, smanjiti ovu veličinu na 80 cm”, navodi se u dokumentu.

I stanje sa potočnom pastrmkom, lipljenom i skobaljom unutar sliva rijeke Ćehotine je skoro odlično.

Jedini problem je uočen na najuzvodnijem dijelu rijeke Ćehotine, u dijelu koji prolazi kroz selo Vrulja, gdje je brojnost ove vrste dosta niža u poređenju sa ostalim djelovima ove rijeke i njenog sliva. Ovo je, konstatuje se u Studiji, dijelom posledica činjenice da u gornjim djelovima rijeka Ćehotina ljeti presušuje, ali i lošijeg gazdovanja u jednom manjem dijelu ove rijeke.

Kako bi se stanje sa ovom vrstom zadržalo i kako bi se popravilo, stručnjaci predlažu poribljavanje potočnom pastrmkom a u dijelu rijeke kroz selo Vrulja i cijelom uzvodnom dijelu rijeke Ćehotine pojačati aktivnost ribočuvarske službe.

Kod riba u pljevaljskim rijekama nije konstatovana nijedna opasna zarazna bolest, a na svim lokalitetima riba je bila zdrava i bez prisustva parazita.

“Ovo ne znači da su ribe bile u potpunosti bez parazita već da je njihova frekvencija pronalaženja bila zanemarljiva”

Autori studije konstatuju da je trenutno važeći sistem koji uređuje oblast slatkovodnog ribarstva pokazao niz nedostataka, a EU ne daje jasne i nedvosmislene okvire i pravce za uređenja ove oblasti, osim za jegulju za koju postoji posebna direktiva.

Navodi se i da je većina Sportsko ribolovnih društava u Crnoj Gori neodrživa, de da postoje veliki problemi prilikom sprječavanja krivolova jer ribočuvari ne nose oružje, nemaju policijsko-taktičku obučenost, a često dospijevaju u delikatne situacije jer su krivolovci prilično nasilni

“I dalje se na krivolov od strane naših sudova gleda kao na neki “dječiji” prestup pa dosta često dolazi do zastare predmeta ili do oslobađajućih presuda usled čisto procesnih i tehničkih razloga. Krivolov na slatkim vodama je uzeo toliko maha u Crnoj Gori da zahtijeva najširu moguću društvenu reakciju i svakako ovako slabašno organizovana sportsko ribolovna društva nijesu u stanju da se samostalno izbore sa ovom pošasti. Kako se SRD dominantno finansiraju od strane prodatih dozvola to je veoma teško očekivati da su u stanju da uvedu restrikcije tipa dozvoljenog broja ribolovaca, broja ribolovnih dana ili potpunih zabrana jer na taj način u potpunosti gube bilo kakvu mogućnost da mogu biti finansijski odživi”, navodi se u Studiji.

( Goran Malidžan )