Umjetnost i nauka u iste svrhe - otvoren Rubix festival

Spektakl sam po sebi - Izabela Roselini. Njena monodrama “Darvinov osmijeh” najavljena je kao spoj nauke i umjetnosti, a upravo je tako i bilo prilikom izvedbe, čemu svjedoči publika prve večeri Rubix festivala u Tivtu.

Čuvena Izabela iz još čuvenije porodice, kćerka velikog Roberta Roselinija i neprikosnovene Ingrid Bergman svojom pojavom je lako preuzela fokus prisutnih na sceni Sinhro i još na početku pokazala moćnu i promišljenu harizmu koju definitivno nosi u genima.

Prožeta elementima “stručnog vođenja” kroz svoj život, isprepletana sa Darvinovom teorijom evolucije koju glumica pojednostavljuje i približava, referišući i na segmente iz Biblije i konfrontirajući pojedine tvrdnje, Izabela istovremeno glumi i drži čas - predavanje iz etologije, glume, ali i besjede.

Istina je da pažnja pojedinaca u publici ponekad i odluta, možda usljed kompleksnosti tema koje monodrama objedinjuje, no, Roselini je uprkos svemu pokazala sopstvenu moć da vlada scenom i djelom, te da povrati i nanovo uvuče u priču svaku indidviduu iz publike. Da posjeduje veliko znanje nauke, ponajviše etologije koja proučava ponašanje životinja koju je i magistrirala, pokazala je samim tim što je vješto i lako predstavila naizgled komplikovane stvari, one koje se svode na čovjeka i majmuna ili čovjeka i Boga, odnosno se predstavljaju kao teorije ili vjerovanja - mnogima oboje (jednako) apstraktno.

Predstavom koju prate minimalistička scenografija sa jednom važnom kamerom, različita svjetla, te velika platna sa video zapisima, glumica je govorila i o svojim težnjama (ranije i čežnjama) da poveže nauku i umjetnost postavljajući hipotezu da “glumci mogu da pomognu naučnicima da razumiju, istraže i objasne svijet”.

Podsjećajući da nekada ne postoje riječi koje objašnjavaju sve ono što se dešava u prirodi, čovjeku, majmunu, paunu ili pak pužu, Izabela Roselini je naglasila važnost nauke, ali i predstavila kontradiktornosti istih riječi izgovorenih na različite načine.

“I love you and I want to be with you for the rest of my life”. Ili: “Volim te i želim da budem sa tobom do kraja života”...

Koliko drugačije može da zvuči jedna rečenica, baš ova, prezentovala je Izabela Roselini publici Rubiksa u više navrata.

Pored teorije evolucije, priče o Nojevoj barki, fenomenu fotografije i filma, prožimala su se kroz monodramu i sjećanja na njeno djetinjstvo, želje djeteta, privatni arhivski snimci i fotografije, podvig upisivanja fakulteta i implikacija na značaj obrazovanja, preko anegdota sa snimanja filma “Kazablanka” koje joj je majka pričala, do interakcije sa publikom i obznanjivanja da i glumci, jednako kao publika, nakon izvedbe komentarišu “kako je bilo”, mada ne sebe - već gledaoce...

Govorila je i podučavala i o sugestivnoj moći filma, kompleksnosti glume, a sve vodeći do zaključka da umjetnost i nauka zaista korespondiraju i mogu da se nadopunjuju i potpomažu, samo je bitno kako ih koristite, baš kao i riječi, što ona planira da dokaže, možda i potencijalnom doktorskom tezom...

Sve to jedno za drugim, iako naizgled nepovezano, zaokružilo je suštinu i izgradilo snažnu spoznaju o važnosti empatije, ali i tome da “ljepota ne postoji bez emocija”, te da umjetnost i nauka itekako mogu da služe istoj svrsi. Svakako, sigurno je da će svako pronaći svoje viđenje ovog jedinstvenog djela koje je nesumnjivo bilo privilegija vidjeti...

I tako, ponavljajući, a onda i zaključivši riječima: “I love you and I want to be with you for the rest of my life”, reklo bi se simbolično upućeno publici (širom svijeta), Izabela Roselini je privela svoju monodramu “Darvinov osmijeh” kraju, u svakom smislu opravdavajući naslov... Publika ju je pozdravila glasnim aplauzom i vratila na poklon.

Kompozicije inspirisane morem, putovanjima i Petrom Radulović

Da je stvorena za svjetsku scenu jednako kao i Izabela Roselini, pokazala je crnogorska umjetnica, sopran Petra Radulović. Ona je na scenu Sinhro, nakon formalnog otvaranja festivala, stupila zajedno sa kvartetom “New Era” i zajedno sa njima kupila pažnju i simpatije, ali i darivala umjetnost i ljepotu prisutnima.

Malo je reći da je njihov koncert bio savršena muzička uvertira za nastavak noći, jer je njihov nastup bio dovoljan sam po sebi, zaokružen, sofisticiran, raskošan, autentičan. Uz suptilnu, ali snažnu interakciju sa publikom, muzika koju je kvartet proizvodio i glas Petre Radulović širili su se i obuzimali prostor festivala. Šarmantna Kotoranka Radulović je, najavljujući koncert, otkrila prisutnima da su, specijalno za tu priliku nastale tri pjesme koje su bile prve na repertoaru.

“Roko Radovan je napisao tekst i muziku za mene i kvartet, a oboje inspirisano mnome, morem i mojom ličnom pričom i putovanjima širom svijeta. Nakon te prve tri pjesme, čućete još kompozicija koje, sigurna sam, već veoma dobro znate, a sve će biti zaokruženo arijama na kraju”, rekla je ona, a zatim očarala publiku svojim glasom.

Tekstovi njenih pjesama bili su upravo onakvi kako ih je i najavila, prožeti morem i jedinstvenim primorskim mentalitetom budili su duh Mediterana, Jadrana, Boke, kulturnog nasljeđa i ljepote života, ali i izazova modernog vremena.

Kvartet je nastavio da gradi fantastičnu atmosferu, upravo uz mnoge poznate melodije, a kompletan koncert bio je jednako energičan i melanholičan, snen i snažan, pitak i kompleksan, što je publika prepoznala i više puta nagradila aplauzima.

Nakon ovog sastava i Izabele Roselini, u nastavku večeri za atmosferu se pobrinuo berlinski kompozitor i producent David August čiji će nastup publika pamtiti po muzičko-plesno-vizuelnom performansu.

Umjetnost nije samo refleksija svijeta, već i alat za njegovo preoblikovanje

Kao prostor inspiracije i povezanosti, kreativnosti i kulturne razmjene, ali i zabave, ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović vidi Rubix festival koji tokom tri dana posjetiocima u Tivtu nudi vrijeme ispunjeno muzikom, umjetnošću, tehnologijom, kreativnim industrijama, spajajući razne vrste umjetnosti i inspiracije...

Ona je to kazala otvarajući drugo izdanje festivala Rubix koje je, sa oko pola sata zakašnjenja, počelo u četvrtak veče pred malobrojnom publikom na sceni Sinhro.

“Umjetničko djelovanje je traganje za lijepim, a Rubix Festival je platforma koja okuplja svjetski priznate umjetnike i talente iz različitih oblasti, stvarajući jedinstvenu fuziju klasične, elektronske i eksperimentalne muzike, pozorišnih predstava, umjetničkih instalacija i tehnoloških inovacija, što je potraga u iskustvu stvaranja i oblikovanja ideje koja vodi ka otvorenosti svijetu”, rekla je ministarka Vujović.

Iako je svečana ceremonija najavljena za 20.30 časova, tek oko 21 sat su se sa bine čule riječi dobrodošlice, uz pređašnje pozivanje prisutnih da zauzmu svoja mjesta. David Margason, generalni direktor Porto Montenegra koji je zajedno sa NVO Fešta organizator festivala prvi se obratio publici. On je kazao da je vizija da festival Rubix bude svojevrsna “banja za um i dušu”, koja će, prateći osnovnu ideju Rubiksa, duh i sadržaj onoga što događaji donose, postacviti temelj za razvoj ovog kraja i kreativnog kvarta u okviru Porto Montenegra.

“Svaki umjetnik umače svoj kist u sopstvenu dušu i slika svoju prirodu u svoje slike. Dakle, kojim god oblikom umjetnosti da se bavite, koji god oblik kreativnosti da pratite, mislim da je važno reći hvala na posvećenosti svim onim ljudima koji su dovoljno hrabri da svoj život i svoj talenat posvete potrazi za kreativnim performansom i kreativnim ispunjenjem drugih”, rekao je Margason osvrćući se na važnost umjetnosti, kreativnog procesa i onoga što publika dobija.

On je istakao i da se već raduje narednom izdanju festivala. Scenu je nakon njega preuzela Vujović koja je primijetila da je onaj “umjetnički duh koji se afirmiše kroz pobunu protiv nametnutih normi..., vajldovski rečeno spekulativni duh inovacije”, insinuirajući na fuziju umjetnosti koju Rubix donosi.

“Razumijevanje novih formi umjetnosti nije samo akademski ili intelektualni poduhvat, već način na koji možemo proširiti naše shvatanje svijeta i nas samih. Duh umjetnosti univerzalizuje pojedinačnu egzistenciju dajući joj potencijalnu snagu da stremi neotkrivenim, nadolazećim vidicima. Takvo shvatanje iskustva umjetnosti omogućeno nam je prvenstveno posredstvom individualnog usavršavanja, traganja za vječno lijepim, moralno ispravnim i cjelovitim principom. U modernom kontekstu, nove forme umjetnosti osvjetljavaju nova pitanja i ideje koje su relevantne za savremeno društvo gdje umjetnost nije samo refleksija našeg svijeta, već i alat za njegovo preoblikovanje”, poručila je Vujović i zvanično otvorila festival.

( Jelena Kontić )