Posljedice druge bitke kod Kurska će nadživjeti Putina

"Upravo kada sam pomislio da sam izašao, ponovo su me povukli unutra", izgovorio je vjerovatno ovih dana predsjednik Vladimir Putin, oponašajući čuvenu rečenicu Majkla Korleonea iz filma "Kum III". Do prije nedjelju dana rat u Ukrajini je išao dobro za ruskog lidera: njegove trupe su ostvarivale male, ali stalne teritorijalne dobitke, Zapad je počeo da se umara od rata, a nepopustljivo odbijanje Kijeva da pregovara o okončanju sukoba je popuštalo. A onda, 6. avgusta, ukrajinska vojska je pokrenula ofanzivu u Kurskoj oblasti Rusije.

Teško je zamisliti veće poniženje za Putina i njegove generale od toga da ukrajinska vojska zauzme oko 800 kvadratnih kilometara ruske teritorije baš u toj oblasti. Za većinu Rusa samo pominjanje Kurska budi sjećanje na bitku iz jula - avgusta 1943. godine. U sovjetskoj i ruskoj istoriografiji, pobjeda sovjetske vojske u toj epskoj borbi otvorila je put za, kako je Putin rekao, "neposredan i neizbježan slom" nacističke Njemačke. Posvećeni su joj brojni članci u ruskim vojnim publikacijama i generacije sovjetskih i ruskih vojnih oficira učile su lekcije o njoj. Bitka kod Kurska se dugo smatrala vrhunskim dostignućem umijeća ratovanja u sovjetskoj i ruskoj vojnoj nauci. Putin je 23. avgusta 2023. godine lično otišao na staro bojno polje da obilježi osamdesetu godišnjicu te pobjede, otkrije spomenik Bitke kod Kurska i dodijeli nagrade vojnicima koji su se istakli u "specijalnoj vojnoj operaciji" protiv Ukrajine.

Kakvu razliku pravi samo jedna godina! Na fotografijama koje je Kremlj objavio s Putinovog sastanka 12. avgusta s bezbjednosnim šefovima radi razgovora o ukrajinskoj ofanzivi, oni ne djeluju nimalo veselo. Druga bitka kod Kurska - ako će tako biti nazvana ukrajinska ofanziva u Rusiji - svjedoči i o ukrajinskoj hrabrosti i odlučnosti, i o istorijskoj grešci koju je Putin napravio kada je prije dvije i po godine pokrenuo invaziju na Ukrajinu.

Nijedna druga oblast Rusije ne evocira ikonografske slike srca zemlje više od Kurske i obližnjih Orlovske i Tulske oblasti. Spaskoje-Lutovinovo, imanje Ivana Turgenjeva, jednog od klasika ruske književnosti, nalazi se sjeverno u Orlovskoj oblasti, dok je Jasna Poljana, imanje Lava Tolstoja, još sjevernije, na putu za Moskvu. Obje su sada muzeji i kulturna svetilišta koje podržava ruska država. Obje su pale pod njemačku okupaciju tokom Drugog svjetskog rata - što je nasljeđe koje je Putin pomenuo 2022. godine kao opravdanje za napad na Ukrajinu. Rusija, rekao je 24. februara 2022. godine, kada su njegove trupe krenule u Ukrajinu, "ne može se osjećati bezbjedno, razvijati se i postojati dok se suočava sa stalnom prijetnjom s teritorije današnje Ukrajine", koju je optužio da je pod vlašću nacističkog režima.

Za zemlju poput Rusije koja je dugo poistovjećivala svoju bezbjednost sa sticanjem teritorije i strateškom dubinom, pojava Ukrajine - zahvaljujući Putinovoj grešci - kao nepopustljivog protivnika nadomak središta Rusije, je trajna bezbjednosna prijetnja koja će dugo nadživjeti Putina

U kategoriji samoispunjavajućih proročanstava Putin je invazijom na Ukrajinu stvorio "stalnu prijetnju" ruskom središtu gdje ona nije postojala prije njegove zločinačke greške. Ukrajina nije predstavljala nikakvu vojnu prijetnju za Rusiju prije februara 2022. godine. Čak i nakon što je Rusija ilegalno pripojila Krim 2014. godine, ukrajinska javnost bila je podijeljena po pitanju pridruživanja NATO-u. U novembru 2021. godine, kada je Rusija nagomilala trupe na granici s Ukrajinom, pridruživanje Alijansi podržavalo je 54 procenta Ukrajinaca, dok je 28 procenata bilo protiv, a ostali su bili neopredijeljeni. Još uvijek značajna manjina Ukrajinaca - 21 procenat - takođe je podržavala pridruživanje carinskoj uniji predvođenoj Rusijom. Samo tri procenta Ukrajinaca smatralo je aneksiju Krima od strane Rusije važnim pitanjem. Dvadeset procenata, značajna manjina, ali daleko ispod pitanja kao što su korupcija i troškovi života, vidjelo je kao prioritet sukob u Donbasu uz podršku Rusije. U februaru 2024. godine, dvije godine od početka potpune ruske invazije, 77 procenata je podržavalo pridruživanje NATO-u, samo pet procenata se protivilo tome, a 46 procenata je vidjelo Rusiju kao najveću prijetnju Ukrajini (ispred nje je bila vladina korupcija sa 51 odsto).

Bez obzira na to kako se završi, Druga bitka kod Kurska je uvod u ono o čemu će se ruski nacionalni bezbjednosni aparat morati da brine u neodređenoj budućnosti. Na svom jugozapadnom boku Rusija će se suočiti sa zemljom pogođenom osjećajem tuge, traume, istorijske nepravde i želje za osvetom. Ukrajina će imati vojsku koja se oprobala u bitkama, motivisanu i opremljenu najnovijim naoružanjem iz svoje rastuće odbrambene industrije i svojih NATO partnera. Čak i ako se rat završi tako što će Rusija zadržati teritorije koje je okupirala, to će zaista biti Pirova pobjeda. Za zemlju poput Rusije koja je dugo poistovjećivala svoju bezbjednost sa sticanjem teritorije i strateškom dubinom, pojava Ukrajine - zahvaljujući Putinovoj grešci - kao nepopustljivog protivnika nadomak središta Rusije, je trajna bezbjednosna prijetnja koja će dugo nadživjeti Putina.

Ruski lider će vjerovatno dodatno pojačati svoj rat, s namjerom da se osveti, i Ukrajina će ponovo platiti visoku cijenu. S obzirom na to da elita i javnost stoje uz Putina, svaka vođena sopstvenom logikom, ko ili šta će ga zaustaviti?

Međutim, malo je vjerovatno da će ovo poniženje uzdrmati Putinovu vlast. Čitav ruski politički i vojni establišment je saučesnik u njegovom ratu i odgovoran za ovu katastrofu. Svi oni su Putinovi poslušnici čiji politički i vjerovatno fizički opstanak zavisi od njega: Sergej Šojgu, Putinov drug u ribolovu i planinarenju koji je bio ministar odbrane više od decenije i tek nedavno je premješten na uglavnom ceremonijalnu funkciju sekretara Savjeta bezbjednosti, dok Ministarstvo odbrane potresaju beskonačna otkrića korupcije i hapšenje visokih oficira; Aleksandar Bortnikov, dugogodišnji šef FSB-a - Federalne službe bezbjednosti - koji je Putinu davao ružičaste prognoze o kratkom, pobjedničkom ratu; i načelnik Generalštaba general Valerij Gerasimov, čije je ime postalo sinonim za vojnu nesposobnost. Nakon pokušaja puča Jevgenija Prigožina prije godinu dana, kada ih je "Putinov kuvar" optužio za nesposobnost i zaprijetio njihovom opstanku, oni su se još više podvukli pod Putinove skute.

Ruska javnost, zadojena propagandom koja joj se stalno servira preko TV-a, i dalje u velikoj mjeri podržava rat. U anketi koju je u julu sproveo Levada centar, jedna od rijetkih preostalih nezavisnih ruskih organizacija za istraživanje javnog mnjenja, 75 procenata ispitanika odobrava rat. A na osnovu izvještavanja ruskih medija, od kojih je dio bio iznenađujuće informativan, ukrajinski upad u Kursku oblast pojačava podršku ruske javnosti. Naizgled ravnodušni ili možda loše informisani o uništavanju ukrajinskih gradova i sela od strane ruskih trupa, ruski stanovnici Kurske oblasti koji su pogođeni borbama šokirani su prizorom oštećenih zgrada i zapaljenih vozila, konfuzijom koja vlada među ruskim hitnim službama i naređenjem za evakuaciju koje pogađa oko 120.000 ljudi.

U njihovim očima ukrajinski napad je dokaz da je rat opravdan. U mjeri u kojoj ga kritikuju, slično kao Prigožin, oni usmjeravaju svoju ljutnju na Putinove generale, a ne na Putina. "U Ministarstvu odbrane postoji samo luda korupcija", rekao je jedan evakuisani novinaru iz ruskog dnevnika Kommersant. "Svi će biti poslati u zatvor, dok obični ljudi gledaju i pitaju se, 'Želite li da pobijedite u ratu s takvim ljudima?'... 2022. godine, svi smo se iskreno osjećali patriotski. Sve za front, sve za pobjedu... Ali onda smo vidjeli da ne ide sve kao što je planirano. I počeli smo da mislimo - ko je napravio te planove?... Možda nije imalo smisla marširati na Kijev? Možda je prvo trebalo da oslobodimo Donbas? Zašto su se (pogrdni izraz za Ukrajince) pripremali deset godina (za rat), dok smo mi pregovarali sa Zapadom deset godina? Oni (Zapad) su pokazali svoje pravo lice na Olimpijadi (u Parizu) svi obožavaoci Satane i pedofili."

U mjeri u kojoj je postojala nada za pauzu putem pregovora ili završetak rata prije ukrajinskog upada - a malo je naznaka da je takva nada postojala - ofanziva kod Kurska je stavila tačku na to u doglednoj budućnosti. Ovaj hrabar potez je doveo Putina u nezgodan položaj i ponizio ga. Ruski lider nije neko ko se povlači u takvim okolnostima. U legendi o pacovu u Putinovoj autobiografiji, životinja postaje još agresivnija kada je satjerana u ćošak. Ruski lider će vjerovatno dodatno pojačati svoj rat, s namjerom da se osveti, i Ukrajina će ponovo platiti visoku cijenu. S obzirom na to da elita i javnost stoje uz Putina, svaka vođena sopstvenom logikom, ko ili šta će ga zaustaviti?

Autor je direktor Programa za Rusiju i Evroaziju u Karnegi fondaciji

Prevela i priredila: A. Šofranac

( Judžin Rumer )