Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u Baru: Krov nad glavom za bijeg od terora

Veliki broj žena za manje od mjesec obratio se nevladinom udruženju koje je na tajnoj lokaciji u Baru otvorilo sklonište za žene i djecu žrtve nasilja.

To je “Vijestima” kazala rukovoditeljka NVU “Lea Bar” Emilija Jukić, ocijenivši da i to svjedoči o potrebi da Bar i primorje dobiju sigurnu kuću.

Menadžerka Sigurne ženske kuće u Podgorici, Jovana Mirković, na zvaničnom otvaranju saopštila je da su za 25 godina zbrinuli više od 15.000 žena i djece, a da je 20 odsto njih bilo sa primorja.

Sklonište je krajem prošlog mjeseca počelo sa radom, a prevashodno ženama nudi bezbjedan smještaj, pravnu i psihološku pomoć i niz drugih usluga koje će im pomoći da što bezbolnije izađu iz nasilnog okruženja.

Jukić je kazala da je ideja za otvaranjem skloništa proistekla iz želje za sveobuhvatnom podrškom ženama i djeci koji trpe porodično nasilje, a kojih je, kako upozorava, sve više.

Ozbiljan društveni problem

Svjedočimo alarmantnim podacima koji govore da je nasilje u porodici u velikom porastu, ocijenila je ona i kazala da je razloga za otvaranje skloništa mnogo.

“Prvi je visoka stopa nasilja, pa statistike u mnogim zajednicama, uključujući i Bar, pokazuju da je nasilje nad ženama i djecom ozbiljan društveni problem. Mnoge žrtve nemaju gde da potraže sigurno utočište i zaštitu, posebno ako su ekonomski zavisne od nasilnika”, poručila je ona.

Drugi je nedostatak podrške jer u mnogim mjestima nedostaju specijalizovane ustanove i usluge koje mogu da pruže hitnu pomoć i podršku žrtvama nasilja.

Prevencija daljeg nasilja je treći razlog, pa osnivanje skloništa omogućava žrtvama da se sklone iz opasnog okruženja i time spriječi dalji ciklus nasilja. Na taj način, skloništa igraju ključnu ulogu u zaštiti žrtava i njihovoj rehabilitaciji.

“Podizanje svijesti. Postojanje skloništa doprinosi većoj vidljivosti problema nasilja u porodici, čime se podiže svijest o potrebi za njegovim suzbijanjem. To može motivisati i druge žrtve da potraže pomoć i ohrabriti društvo da aktivnije reaguje na problem”, istakla je Jukić.

Ona navodi i pravno obavezivanje, budući da je Crna Gora potpisnica međunarodnih konvencija, kao što je Istanbulska, pa je obavezna da obezbijedi zaštitu i podršku za žrtve nasilja. Otvaranje skloništa predstavlja konkretan korak u ispunjavanju tih obaveza na lokalnom i na državnom nivou, smatra Jukić.

“U kontekstu Bara, otvaranje takvog skloništa može biti odgovor na specifične potrebe zajednice i doprinijeti sveukupnom poboljšanju sigurnosti i kvaliteta života žena i djece”, naglasila je.

Ispričala je da je njihov glavni cilj bio otvaranje konkretne usluge, a po svim preporukama broj potrebnih mjesta prema minimalnim standardima Savjeta Evrope za usluge podrške žrtvama nasilja nad ženama i Istambulskoj konvenciji je jedno sklonište na 10.000 stanovnika.

“Skloništa za žene smatraju se osnovnim uslugama za žene i djecu koja traže zaštitu od nasilja u porodici. Nasilje nad ženama nije nasumično nasilje, to je specifičan oblik nasilja koji nesrazmjerno više pogađa žene i djevojke. Istambulska konvencija definiše ‘rodno zasnovano nasilje’...”.

Aktivnosti u skladu s pravilnikom

Proces samog otvaranja skloništa, tačnije licenciranja usluge, potrajao je nekoliko mjeseci. Postoje procedure koje se moraju ispuniti prije mogućnosti otvaranja skloništa, a odnose se na stručne, organizacione, tehničke i ostale uslove, koji moraju biti ispunjeni da bi se ušlo u sam postupak dobijanja licence.

Sklonište u Baru, za sada, može da primi osam korisnica. U njemu mogu da boraviti žene i djeca sa teritorije cijele Crne Gore. Usluga skloništa namijenjena je ženama i njihovoj djeci u situacijama porodičnog nasilja, a prijem korisnica je moguć 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. Usluga smještaja u skloništu pruža se korisnicima kojima su ugroženi bezbjednost, život i zdravlje.

“Aktivnosti usluge smještaja u skloništu kreirane su u skladu sa standardizacijom koja je propisana Pravilnikom. Usmjerene su na održavanju i unapređenju kvaliteta života korisnika, realizuju se radi postizanja što veće osposobljenosti korisnika za samostalan život u prirodnom okruženju, a obuhvataju jednu ili više aktivnosti”, kazala je Jukić.

Neke od njih su podrška u preuzimanju kontrole nad sopstvenim životom, podrška u ostvarivanju kontakata sa porodicom i drugim licima važnim za korisnika, radno-okupacione i slične aktivnosti.

Pored toga, u skloništu će se redovno sprovoditi i podrška u izgradnji i održavanju i prepoznavanju pozitivnih odnosa sa odraslima i djecom, organizovanje radno-okupacionih, odnosno edukativnih aktivnosti, koje podstiču razvoj novih znanja i vještina, organizovanje slobodnog vremena u skladu sa potrebama i interesovanjima korisnika, razvoj vještina za prepoznavanje i rješavanje problema, razvoj komunikacionih i vještina za samozaštitu i vještina i znanja potrebnih za život u zajednici.

“Jedino što možemo da istaknemo jeste da nam se, od otvaranja skloništa, obratio veliki broj žena, koje traže savjet, koje žele da ih uputimo šta treba da rade i kome i kako da se obrate. Veliki broj žena ističe da im je pomoć neophodna. U skloništu će se, pored savjetovanja, pružati i psihološka i pravna pomoć”.

Istakla je da imaju jako dobru saradnju sa nadležnim institucijama, sa ranijim Ministarstvom rada i socijalnog staranja prilikom licenciranja, da imaju podršku Opštine Bar ali i zdravstvenih i drugih institucija.

“Imamo i veliku podršku NVO sektora, sa teritorije cijele Crne Gore, a što nam je izuzetno značajno. Takođe, otvoreni smo i za svaki vid saradnje, sa drugim nama slicnim organizacijama, koji ima za cilj promociju prava na zivot bez nasilja i promovisanje porodičnih vrijednosti”, istakla je Jukić.

Cilj je dugoročna održivost

Ciljeva u radu koji su nedavno započeli je puno, a Jukić posebno ističe dugoročnu održivost skloništa, što znači da žele da šire svoj tim, kako sa zaposlenima, tako i volonterima i svima onima koji imaju želju da se bore protiv svih oblika nasilja u društvu.

Najveći izazovi za sada su nedostatak finansijskih sredstava, s obzirom na to da se većinski finansiraju iz sopstvenih izvora.

“Međutim, ni to nas neće spriječiti da ispunimo naš glavni cilj, da zaživi naša vizija o životu bez nasilja. Osim skloništa, i cjelokupne podrške, od septembra ćemo aktivno početi i sa mnogim aktivnostima i seminarima iz ove oblasti. Trudićemo se da ispred našeg udruženja, dovedemo i najbolje strucnjake iz regiona od kojih ćemo svi moći da učimo nove tehnike, koje ćemo implementirati, prilagoditi i primjeniti u radu”.

Trenutno je u izradi veb sajt, ali postoji Instagram nalog kao i broj telefona preko kojeg ih mogu kontaktirati bilo kada.

“Želimo da žrtvama nasilja omogućimo bolju socijalnu zaštitu, adekvatan psihološki tretman i uključivanje u društveni život, a kroz pružanje usluga individualnog savjetovanja, medijaciju u kontaktu sa institucijama, kao i pravnu pomoć i podršku u ostvarivanju zakonskih prava, kao i siguran smještaj”, poručila je Jukić.

Statistika opominje

Podaci Centra za ženska prava pokazuju da je za samo pet godina u slučajevima porodičnog nasilja život izgubilo 12 osoba.

Statistika Uprave policije za 2023. pokazuje da su tokom prošle godine izvršena 422 krivična djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, a registrovano je i 46 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici.

Po tom osnovu je podnijeto 446 krivičnih prijava. Ta krivična djela prošle godine počinilo je 450 osoba, od kojih su 409 muškarci i 32 žene.

Podaci Vlade govore da u Crnoj Gori postoji pet licenciranih skloništa za žrtve nasilja i jedan privremeni smještaj do sedam dana, i to u Bijelom Polju, Nikšiću, Danilovgradu, Podgorici i Baru.

U skladu sa standardima Istanbulske konvencije, Crna Gora mora imati najmanje 62 smještajne jedinice, a otvaranjem skloništa u Baru, sada ima 70.

( Marija Pešić )