Filip Par za "Vijesti": Šekspir uvijek ima šta da kaže

Priznati pozorišni reditelj i producent Filip Par najpoznatiji je po svom radu na Šekspirovim predstavama. On je umjetnički direktor Međunarodnog Šekspirovog festivala u Jorku, događaja koji privlači globalnu publiku i izvođače kako bi proslavili djela Vilijama Šekspira. Par ima bogatu pozadinu u klasičnom teatru i režirao je brojne predstave kako u Velikoj Britaniji, tako i na međunarodnom nivou. Njegov inovativni pristup često uključuje savremene interpretacije klasičnih komada, čineći ih pristupačnim i angažovanim za savremenu publiku. Pod njegovim vođstvom Međunarodni Šekspirov festival u Jorku stekao je značaj, predstavljajući raznolike performanse, radionice i obrazovne programe. Osim svog rada na festivalu, Par je takođe uključen u različite pozorišne projekte i sarađuje s umjetnicima i institucijama kako bi promovisao kulturnu razmjenu i scenske umjetnosti. Njegova posvećenost umjetnosti i kreativna vizija značajno su doprinijeli teatarskoj zajednici, što mu je donijelo poštovanje i priznanje unutar industrije. Na XXXVIII festivalu Grad teatar u produkciji Međunarodnog Šekspirovog festivala iz Jorka odigrane su tri Šekspirove predstave: “Bogojavljenska noć”, “Kako vam drago” i “Magbet”.

O Šekspiru, njegovim djelima i kako danas utiču na publiku Par priča za “Vijesti”....

Možete li nam pružiti pregled Međunarodnog Šekspirovog festivala u Jorku i njegovih glavnih ciljeva?

Međunarodni Šekspirov festival u Jorku osnovala je grupa kolega u Jorku 2015. godine. Ideja je bila da, iako se Šekspir često izvodi u Velikoj Britaniji, to je obično samo na engleskom jeziku. Publika često nije svjesna da je Šekspir veliki međunarodni dramaturg čija se djela izvode na više jezika, reinterpretiraju i koriste na različite načine. Njegova djela imaju ogromnu političku važnost u drugim zemljama, na način na koji to nikada ne može biti kada su na engleskom jeziku, posebno u Velikoj Britaniji. Željeli smo osigurati da se najbolje, najzanimljivije i najeksperimentalnije produkcije nekako dovedu u Veliku Britaniju. Ranije je postojao Šekspirov festival u Batu do otprilike 2006. godine, koji sam vodio, i želio sam da pokrenem nešto novo kako bih nastavio saradnju koju sam imao s evropskim kolegama. Cilj nam je bio da donesemo ta djela britanskoj publici kako bi shvatili da predstave nisu samo jednodimenzionalne, kako se često vide u okviru tradicije engleskog jezika.

Kako je došlo do saradnje s Grad teatrom Budva za ovogodišnje predstave?

Prošle godine sam otišao na sastanak koji je organizovala EFA, Evropska festivalska asocijacija, u Sarajevu i upoznao mnogo fascinantnih ljudi. Milena (Lubarda Marojević) i ja smo tada počeli razgovarati o prirodi pozorišta. Jedna od stvari koje moja kompanija, Parabola, radi je pravljenje pozorišta s ljudima iz zajednice, ne nužno s glumcima, kako bismo im pomogli da ispričaju svoje priče. Radili smo to širom svijeta. Takođe smo razvijali načine kako da demokratizujemo Šekspira, posebno u mjestima gdje nema snažne tradicije amaterskog pozorišta. Često se Šekspir doživljava kao težak ili nezgodan zbog jezika. Međutim, učešće u predstavi može promijeniti tu percepciju. Kada ljudi izgovore replike u predstavi, počinju shvatati da Šekspir pripada njima. Ovaj proces uključuje pravljenje velikih zajedničkih Šekspirovih predstava s glumačkom postavom od 100 ljudi, kako bi se svima pokazalo da Šekspir nije samo nešto što se gleda, već nešto što se posjeduje iznutra kroz izvođenje. Milena i ja smo razgovarali o tome da li bi se takav projekat mogao raditi ovdje i počeli smo planirati potencijalni projekat za 2025. godinu. U međuvremenu, Milena nas je pozvala da donesemo nešto ove godine, i evo nas ovdje.

Zašto su odabrane ove tri predstave?

Zamoljen sam da napravim tri predstave za Međunarodni Šekspirov festival u Krajovi, Rumunija, kao centralni dio Šekspirovog sela, vanjskog prostora za izvođenje koji odražava elemente elizabetanskog života. Odlučio sam postaviti “Bogojavljensku noć”, “Kako vam drago” i “Magbeta”. Izvodimo dvije dnevno, u vrlo autentičnom stilu fokusiranom na glumce i tekst. Ove predstave su bile spremne, i s obzirom na kontekst festivala i vrste dostupnih prostora, činile su se savršenim. Doveli smo malu glumačku postavu koja je sposobna izvesti sve ove komade.

Kako Međunarodni Šekspirov festival nastoji održati Šekspirova djela relevantnim i privlačnim za savremenu publiku?

Tražimo interpretacije i produkcije od strane pozorišnih stvaralaca koji razumiju da Šekspir ima nešto da kaže sada. Šekspirove predstave se bave univerzalnim temama kao što su ljubav, politički sukob, tuga i smrt, koje ostaju relevantne. Šekspir je živio u sličnim problemima i, iako ne nudi rješenja, potiče nas da razmišljamo, donosimo odluke, zauzmemo stav i otvorimo debatu. Na primjer, “Romeo i Julija” ne sugeriše da je jedini način da mladi ljubavnici budu sretni kroz samoubistvo, ali odražava svijet toliko teškim da je takav tragičan ishod moguć. Savremena publika može pronaći različita rješenja, ali emocije i situacije koje je Šekspir prikazao ostaju relevantne, i zato nastavljamo izvoditi njegova djela.

Koji su bili ključni izazovi pri dovođenju ove produkcije u Grad teatar Budva, posebno s obzirom na kulturne ili logističke razlike?

Nije bilo mnogo poteškoća. Dizajnirali smo ove produkcije tako da budu turnejske, i cijeli šou stane u pet velikih kofera. Produkcije su centrirane na glumce, omogućavajući im da preuzmu vlasništvo nad performansom i prilagode se prostoru u kojem se nalaze. Ova fleksibilnost znači da glumci mogu kreativno koristiti prostor, čineći svaku predstavu jedinstvenom. Turneja ovdje je bila logistički užitak, i bili smo dobro zbrinuti.

Kako birate kreativni tim i glumačku postavu za produkcije festivala?

Često radim s ljudima koje poznajem iz prethodnih projekata. U ovoj postavi, radio sam sa svakim glumcem na nekom drugom projektu, iako mnogi nisu ranije radili zajedno. Intenzivno smo vježbali sve tri predstave tokom dvije i po sedmice kako bismo izgradili kohezivan ansambl. Probe su bile usmjerene na usavršavanje specifičnih elemenata, kao što su muzika i ples na kraju svake predstave, dok su druge oblasti ostavljene fleksibilne. Glumci imaju slobodu da donose odluke u trenutku, stvarajući dinamičan i evolutivan performans. Ova metoda je stvorila snažan ansambl, s mnogim glumcima koji dolaze iz Jorka ili obližnjih mjesta, i nekoliko iz Londona i Mančestera. Cilj nam je bio da infuziramo sjevernjački, jorkširski osjećaj u predstave, posebno u “Kako vam drago,” koja je smještena na selu.

Koliko je važna kulturna razmjena u vašem radu? Koji su neki od ispunjavajućih aspekata donošenja međunarodnih Šekspirovih produkcija u različite zemlje?

Kulturna razmjena je oduvijek bila integralni dio mog rada. Od mojih ranih dana u operi, shvatio sam važnost međunarodne saradnje. Tokom posljednjih 30 godina bavljenja teatrom i rada sa zajednicama, toliko sam naučio od drugih ljudi. Produkcije koje nisu na engleskom jeziku su mi otvorile oči za različite interpretacije Šekspira. Ove razmjene su oslobodile moju kreativnost i obogatile moje razumijevanje pozorišta. Rad u različitim mjestima i s drugim festivalima mi je pomogao da razumijem šta kultura, pozorište, muzika i umjetnosti znače za različite zajednice. Ova iskustva su me učinila boljim umjetnikom i poboljšala rad koji radim.

Šta vas je lično privuklo svijetu Šekspira i pozorišta?

Počeo sam u operi i radio širom svijeta prije nego što sam prešao u pozorište. Nakon što sam vodio kamernu operu u Londonu, pozvan sam da režiram zajedničku predstavu, što me dovelo u pozorište. Počeo sam voditi festivale, uključujući Međunarodni Šekspirov festival u Batu, što me uvelo u Šekspirov svijet. Do Šekspira sam došao kroz međunarodni i radikalni rad, što me natjeralo da shvatim globalnu važnost njegovih predstava. Moj put se od tada fokusira na njegovanje ovih razmjena i pružanje takvih prilika, posebno u Velikoj Britaniji i Jorku.

Koja vam je omiljena Šekspirova predstava i zašto vam je posebno značajna?

Nemam omiljenu Šekspirovu predstavu, ali posebno volim njegove posljednje četiri predstave: “Simbelin”, “Zimska bajka”, “Perikle” i “Bura.” Ove predstave odražavaju Šekspirovu zrelost kao dramaturga, s temama pomirenja i gubitka. Na primjer, “Zimska bajka” se bavi ljubomorom i pomirenjem jedne porodice, ali takođe uključuje i tragičan gubitak djeteta. Ove predstave demonstriraju sofisticirano razumijevanje ljudskog iskustva, kombinujući srećne završetke s dubokim učenjem i rastom. Za mene, one predstavljaju vrhunac Šekspirovog umjetničkog dostignuća.

Koji su neki od budućih planova ili nadolazećih projekata za Međunarodni Šekspirov festival u Jorku?

Trenutno radimo na programu za narednu godinu, sarađujemo s različitim umjetnicima i planiramo projekte, uključujući značajan potencijalni projekat ovdje. Takođe radimo s njemačkim izvođačem na interpretaciji “Ričarda III” koja uključuje refleksije sa “Alexa” uređajem. Cilj nam je da ponovo obradimo i preispitamo kako se ove predstave uklapaju u savremeni kontekst. Pored toga, istražujemo predstave savremenika Šekspira iz drugih regiona. Na primjer, preveli smo i izveli djela hrvatskog pisca Marina Držića i savremene predstave jednog rumunskog pisca. Naredne godine ćemo predstaviti rad holandskog savremenika Šekspira, ističući da on nije bio jedini dramaturg svog vremena. Uključeni smo u različite projekte širom svijeta, neprestano tražeći nove saradnje i razmjene.

Kakve povratne informacije ste dobili od publike i kako one utiču na smjer festivala?

Naš festival je vrlo vođen publikom. Iako je najmanji festival u Mreži evropskih Šekspirovih festivala po budžetu i veličini, osiguravamo da naša publika u Jorku i oni koji posjećuju festival dožive jedinstvene performanse koje ne mogu vidjeti nigdje drugdje u Velikoj Britaniji. Povratne informacije publike usmjeravaju vrste predstava koje prikazujemo, uključujući engleske prevode predstava koje nikada ranije nisu izvedene u Velikoj Britaniji i reinterpretacije poznatih Šekspirovih djela. Ove godine, na primjer, predstavili smo “Postajući Otelo”, snažan komad Debore Eb Bird, koji je dobro prihvaćen i duboko odjeknuo među publikom. To su priče i ponovna promišljanja koja našu publiku smatraju privlačnim i koje vode našu programsku politiku.

Kako vidite budućnost Šekspira u teatru, posebno u digitalnom dobu?

Šekspir nikada neće nestati, i neprestano ponovo obrađujemo njegove predstave kako bi ih održali relevantnim. Nedavno sam prisustvovao Šekspirovom festivalu u Gdanjsku u Poljskoj, koji uključuje inovativne projekte za nove pozorišne stvaraoce. Ove inicijative prikazuju radikalne reinterpretacije Šekspira koristeći digitalne alate kao što su video mapiranje i projekcija. Na primjer, bilo je rearanžiranje “Magbeta” koje je integrisalo elemente šumske granice između Bjelorusije i Poljske, donoseći jedinstveni kulturni i ekološki kontekst u predstavu. Takvi projekti pokazuju kako se Šekspir može prilagoditi savremenoj publici koristeći modernu tehnologiju i svježe perspektive.

( Vuk Lajović )