Stranačka tapija na nacionalni osjećaj - mogu li partije i njihovi lideri biti "autentični predstavnici" nekog naroda

Cilj partija koje tvrde da su “autentični predstavnici” nekog naroda nije borba za interese tih etničkih grupa već za jačanje sopstvenih političkih pozicija manipulisanjem intimnim osjećanjima tih ljudi.

Tako sociolog i programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović tumači to što, u Crnoj Gori koja je Ustavom ustrojena kao građanska država, dio stranaka i njihovih lidera pledira da bude “autentični zastupnik” nekog naroda, iako i poređenje rezultata popisa stanovništva i izbora pokazuje da članovi tih grupa ne glasaju isključivo te partije. Odnosno, da u nekim slučajevima postoji značajna razlika između broja pripadnika nekog naroda i glasova koje dobijaju njegovi “autentični predstavnici”.

Da imaju “ekskluzivno” pravo da zastupaju srpski narod godinama tvrde iz Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, isti “monopol” u slučaju predstavljanja bošnjačkog naroda za sebe je prigrabila Bošnjačka stranka (BS) Ervina Ibrahimovića, dok je u slučaju albanskog naroda to učinilo više albanskih partija.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine (rezultati popisa održanog krajem 2023. se čekaju) u Crnoj Gori je bilo 28,73 odsto Srba, 8,65 odsto Bošnjaka, te 4,91 odsto Albanaca. Međutim, na posljednjim parlamentarnim izborima, održanim u junu prošle godine, Mandićeve i Kneževićeve stranke osvojile su 14,74 odsto glasova, Ibrahimovićeva 7,08 odsto, a dvije albanske koalicije - Albanski forum i Albanska alijansa 1,91, odnosno 1,49 odsto glasova. Iz toga nedvosmisleno proizilazi da te partije ne glasaju svi pripadnici njihovih naroda.

Tako je i u slučaju Crnogoraca za koje su predstavnici Demokratske partije socijalista (DPS) više puta u protekle četiri godine govorili da ih nema u vladi, iako su se neki od onih koji su u izvršnoj vlasti javno izjasnili da pripadaju toj naciji.

Petar Đukanović ocjenjuje za “Vijesti” da tvrdnje nacionalnih partija da su “autentični predstavnici” svojih naroda nisu tačne ni iz razloga jer se, kaže, mnoge potrebe koje građani imaju nalaze izvan granica koje određuje etnička dimenzija. On navodi da među građanima postoji pluralizam političkih i ideoloških stavova, tako da se, dodaje, ne može tvrditi da bilo koja nacionalna partija ima “monopol” na određenu zajednicu.

Sagovornik kaže da je naglašavanje etničke autentičnosti osnov političke strategije kojom ove partije pokušavaju da se legitimizuju i da mobilišu podršku unutar etničkih zajednica, “kao neki vid svoje sigurnosti”.

“Ovakvim pristupom partije poručuju da će se boriti za interese baš te određene etničke grupe, kao da su oni jedini koji ih zaista razumiiu i mogu da ih zaštite. Cilj je, naravno, pridobijanje podrške, odnosno što više glasova da bi se osigurala i zadržala politička moć koja se, kako iskustvo pokazuje, koristi samo za interese partije, a ne etničke zajednice, niti društva u cjelini, jer je ovakav pristup suštinski razoran za potrebnu demokratsku konsolidaciju društva i države”, poručuje Đukanović.

O tome da li postoje “autentični predstavnici” naroda i ako postoje - ko su, posljednji put se polemisalo prošle sedmice u crnogorskom parlamentu, na sjednici na kojoj su usvojene izmjene Poslovnika Skupštine, čime je omogućen izbor poslanika BS-a Mirsada Nurkovića za četvrtog potpredsjednika najvišeg zakonodavnog doma.

Potpredsjednik parlamenta Nikola Camaj (Albanski forum) naveo je da je, iako je Ustav usvojen 2006, za potpredsjednika iz reda manjinski naroda neko prvi put izabran 2018. i da to govori o odnosu prema manjinama “u prošlosti”.

Na to je reagovao poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša rekavši da je Camaj napravio grešku i da je potpredsjednik parlamenta prije 2018. bio Rifat Rastoder, pokojni funkcioner Socijaldemokratske partije (SDP). Mugoša je poručio da manjinske stranke “nemaju ekskluzivitet da zastupaju bilo koji narod”.

“To su opasne izjave koje vode ka klasičnoj etnofederalizaciji Crne Gore. Građansko i nacionalno ne isključuje jedno drugo. Nikad nisam protivnik nacionalne pripadnosti i isticanja toga, zato što je to iskonska ljudska stvar koju svi osjećamo. Ali građansko i nacionalističko - to je pakao za ovu državu. Zato vas sve molim da vodimo računa i dobro vagamo svoje riječi”, naveo je.

Camaj je odgovorio da nekadašnji potpredsjednik parlamenta nije bio predstavnik nacionalnih manjina i da su to, na osnovu Ustava i zakona, “samo autentični zastupnici koji mogu zastupati i doći do izražaja samo preko nacionalnih stranaka”.

Mugoša je nakon toga na društvenoj mreži “Iks” napisao da su teme nacionalnosti pogonsko gorivo određenim političarima i organizacijama “za razne manipulacije osjećanjima ljudi” i da ne vode ka onome što je neophodno, “a to je vrijednosna stabilnost”.

“Sugerisao sam i kolegi Camaju (a ranije i nekim drugim kolegama) da niti jedna partija nema ekskluzivno pravo na bilo koji narod u Crnoj Gori… Takvi narativi samo doprinose ‘bosnizaciji’ (etnofederalizaciji) Crne Gore i uvijek ću se protiv toga boriti…”, poručio je.

“Vijestima” iz partija Mandića i Kneževića nisu odgovorili po čemu se, imajući u vidu da njih dvojica tvrde da su autentični predstavnici srpskog naroda, a da svi Srbi ne glasaju za njih, razlikuju oni što im daju podršku od onih koji to ne čine.

Na takvo pitanje upućeno BS-u, iz te stranke nisu direktno odgovorili, već su rekli da su autentični predstavnici bošnjačkog naroda i da takav stav baziraju “na nekoliko činjenica”.

“Kao prvo, BS je na proteklim parlamentarnim izborima u junu 2023. podržalo 7,08 odsto građana. To govori da su, pod pretpostavkom približno jednake izlaznosti svih građana u Crnoj Gori, Bošnjaci, kojih po zadnjem popisu ima 8, 65 odsto, više nego dominantno glasali BS i time mu dali veoma visok legitimitet da autentično predstavlja Bošnjake i štiti interese Bošnjaka. U tom smislu, s veoma visokim procentom glasova među glasačima bošnjačke nacionalnosti, mi u BS-u imamo apsolutno pravo da sebe smatramo autentičnim i dominantnim političkim predstavnicima Bošnjaka”, kažu iz te partije.

Druga, prema njihovim riječima, “mnogo važna razlika između BS-a i ostalih partija” su - programski ciljevi. BS, navode, dominantno glasaju Bošnjaci i na takav način opredjeljuju politiku te stranke.

“Programski ciljevi su klasifikovani u opšte i posebne. Opšti su usmjereni na opštu političku situaciju u državi, gdje se zalažemo za pravnu državu, unapređenje životnog standarda, demokratskog društva, EU integracije. Posebni ciljevi su definisani kao zaštita manjinskih prava, unapređenje infrastrukture u sredinama u kojima Bošnjaci dominantno žive, promocija kulture i identiteta i integracija Bošnjaka u društvo bez asimilacije. Ostale partije koje dijelom dobijaju glasove Bošnjaka, nemaju ovakva i slična usmjerenja... To opredjeljuje našu tvrdnju da smo autentičan i vjerodostojan predstavnik našeg naroda”, poručuju iz Ibrahimovićeve partije.

Petar Đukanović kaže da je cilj narativa o “autentičnosti” da se zadrži ili poveća politička, a s njom i povezana ekonomska moć, koristeći osećaj pripadnosti i zaštite interesa svog naroda kroz manipulaciju tim intimnim osjećanjima. Partije, prema njegovim riječima, neodgovorno igraju na kartu identitetske povezanosti i razvijanju straha i nesigurnosti od stvarnih ili imaginarnih neprijatelja, koji taj identitet mogu da ugroze. U to, kako kaže, emocionalno magnovenje, “uskaču kao ‘zaštitnici’ kojima treba povjeriti moć, obećavajući da će samo oni obezbijediti sigurnost i prosperitet za datu etničku zajednicu”.

“Posljedica narativa o autentičnim predstavnicima naroda je da se politički život i djelovanje svode na sukob među etničkim zajednicama, umjesto na univerzalne političke i ekonomske teme”, ocjenjuje sagovornik.

"Autentičnost" potežu kad krene priča o foteljama

Priča o “autentičnim predstavnicima” nekog naroda u posljednje vrijeme uglavnom se potezala u kontekstu pregovora o formiranju vlade, tj. ulaska u nju.

Tako je šef NSD-a i Skupštine Mandić u julu prošle godine, kad su počeli razgovori o konstituisanju vlasti, govorio da se koalicija “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG), čiji je NSD bio dio, samo bori za prava Srba i da su oni “autentični srpski predstavnici”.

Njegov kolega Knežević izjavio je u septembru 2023, kad je izgledalo da ZBCG neće ući u kabinet premijera Milojka Spajića, da ih ne žele u vladi jer imaju “jasne stavove oko Kosova” i jer su se “sve vrijeme borili za odbranu interesa srpskog naroda u Crnoj Gori”.

“Istinski predstavnici Srba nisu oni koji misle da su oni najgori na Balkanu. Imam pravo da kažem da sam ja autentični predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori”, poručivao je.

O “autentičnim predstavnicima” govorio je krajem jula i potpredsjednik Vlade šef BS-a Ibrahimović, kad je njegova partija ušla u izvršnu vlast. On je tada kazao da se, na osnovu rezultata koje je BS osvojio na izborima i podataka s popisa, vidi ko je “autentični predstavnik” Bošnjaka.

“Autentične predstavnike” pominjao je i potpredsjednik Vlade i lider Albanske alternative Nik Đeljošaj koji je u novembru prošle godine, nakon što je Faruk Resulbegović izabran za sudiju Ustavnog suda, poručio da mu je drago da su “svi autentični predstavnici Albanaca i Hrvata glasali za predstavnika manjina u Ustavnom sudu...”.

Đukanović: Etnička pitanja u službi podjele plijena

Petar Đukanović kaže da naglašavanje etničkih razlika i predstavljanje političkih pitanja kroz prizmu “mi protiv njih” uvećava rizik od etničke distance, pa i sukoba u multietničkim društvima jer podstiče ekstremističke stavove.

S druge strane navodi da se etničkim pitanjima manipuliše i trguje u raspodjeli moći, funkcija, “jer mi sad imamo princip da postvaljenja na funkcije moraju biti po nacionalnom ključu, umjesto da budu po principima meritokratije”. Podvlači da se funkcije podijeljene na ovaj način koriste za podmirivanje interesa partije, “pa svako radi za sebe umjesto u javnom interesu”.

“Ovakav pristup ne čini društvo istinski interkulturalnom, građanskom i demokratskom zajednicom, već samo produbljuje postojeće podjele i cementira nepovjerenje. Fokusiranjem na etničke teme, kojima je sklon najveći dio partija, skreće se pažnja od ključnih razvojnih politika, kao što su ekonomski razvoj, borba protiv korupcije, unapređenje obrazovanja i zdravstva. Sve dok ovo budu prioritetne teme, društvo neće moći da ide naprijed”, zaključuje Đukanović.

( Biljana Matijašević, Nikola Dragaš )