Da li je Libija na ivici novog građanskog rata?

Odnedavno stižu alarmantna upozorenja različitih međunarodnih organizacija. Misija Ujedinjenih nacija za podršku Libiji (UNSMIL) saopštila je da sa „zabrinutošću prati nedavnu mobilizaciju vojnih snaga u različitim djelovima zemlje“. UNSMIL je pozvao „sve strane da pokažu maksimalnu uzdržanost i izbjegnu bilo kakve provokativne vojne akcije“.

Sličnu zabrinutost izrazila je i Delegacija Evropske unije u Libiji : „Upotreba sile ugrozila bi stabilnost u Libiji i ponovo prouzrokovala ljudsku patnju. Treba je izbjeći po svaku cijenu“, navodi se u izjavi.

Iskusni poznavaoci prilika u toj zemlji su direktniji. Oni upozoravaju da bi, nakon četiri godine relativnog mira u zemlji, građanski rat ponovo mogao da se razbukta.

Sva ta upozorenja usijedila su nakon velike mobilizacije paravojnih snaga jedne od dvaju suparničkih vlada u Libiji. Ta zemlja je, naime, od 2014. podijeljena na dva dijela, sa suprotstavljenim vladama na istoku i zapadu Libije.

Vlada nacionalnog jedinstva (GNU), koju prihvataju Ujedinjene nacije, ima svoje sjedište na zapadu zemlje, u Tripoliju. Suparnička vlada pod imenom Predstavnički dom smještena je na istoku, u Tobruku.

U različitim periodima tokom prošle decenije, one su jedna drugu pokušavale da nadjačaju i preuzmu kontrolu nad čitavom zemljom – ali u tome nisu uspijevale.

Haftarove snage odlučne da preuzmu kontrolu nad Tripolijem

Vlada u istočnoj Libiji ima podršku bivšeg generala vojske Kalife Haftara, koji je u međuvremenu postao političar i koji kontroliše različite naoružane grupe. Upravo su Haftarove snage početkom mjeseca krenule ka Tripoliju. Haftar je inače još 2019. godine krenuo u pohod na taj grad, ali je na kraju 2020. bio prisiljen da potpiše primirje.

On je izjavio da su trupe pod komandom njegovog sina Sadata, krenule kako bi osigurale libijske granice, kako bi se borile protiv trgovine drogom i ljudima, ali i suzbile terorizam. Vojni analitičari, međutim, smatraju da iza tog pokreta njegove vojske stoje drugi planovi.

Haftarove snage već neko vreme žele da preuzmu kontrolu nad aerodromom u gradu Gadamesu, ali i nad okolinom, rekao je za francuski list „Le Mond“ Džalel Harčaui, stručnjak za Sjevernu Afriku iz britanskog trusta mozgova Royal United Services Institute. Kontrola nad Gadamesom „značajno bi poboljšala njegov teritorijalni status u odnosu na Alžir, Tunis i Niger“, kaže, a to bi ujedno i blokiralo pristup suparničkoj vladi.

Ako Haftarove trupe zauzmu Gadames, to bi „zvanično označilo kolaps primirja iz 2020. godine“, napisao je u objavi na Iksu Tarek Megerisi, stručnjak za Libiju pri berlinskom trustu mozgova Evropski savjet za spoljne odnose.

Kao odgovor na kretanje trupa, razne druge milicije koje podržavaju vladu iz Tripolija na zapadu zemlje, dobile su naređenje da povećaju svoju borbenu gotovost.

Da li će doći do novog građanskog rata u Libiji? Dan nakon što je uočena mobilizacija Haftarovih trupa, došlo je do sukoba između dvije milicije u priobalnom pojasu nedaleko od Tripolija, pri čemu je najmanje devet osoba poginulo. Lokalni mediji kasnije su izvjestili da je do toga došlo zbog pokušaja ubistva jednog od vođa milicije.

Nakon toga se, kako se čini, situacija u Libiji ponovo smirila. Ali, opasnost od izbijanja sukoba i dalje je tu, kažu poznavaoci prilika za DW.

Emadedin Badi, viši saradnik Atlantskog savjeta koji se fokusira na Libiju, ocjenjuje da su posljednji Haftarovovi potezi „igranje s vatrom“. „Mnogi akteri u Libiji angažovani su da provjere dokle mogu da idu u izazivanju, marginalizaciji ili podrivanju svojih protivnika“, kaže Badi. Suprotstavljene strane u Libiji vjeruju da jedna od njih mora na kraju da bude ta koja će da vodi čitavu zemlju – umjesto da zajedno rade na jedinstvu, kaže stručnjak Atlantskog savjeta.

"Libija se i dalje tiho raspada, a suparničke vlade ponovo okupljaju i mobilišu snage za nešto veliko", ocijenio je u kolumni za Juronjuz Hafed al Gvel, izvršni direktor Inicijative za Severnu Afriku pri Institutu za spoljnu politiku Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu. S raznim paravojskama, Libija je u opasnosti da postane "mafijaška država", dodao je.

Strano uplitanje sprječava Libiju da dođe do ponora?

Svaku od dvije libijske vlade podržava niz stranih sila. Vladu na zapadu podržava Turska, a onu na istoku Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Rusija. Ranije su UN i drugi zagovarali povlačenje raznih zemalja koje daju podršku jednoj ili drugoj vladi, odnosno njihovih vojnika iz zemlje.

Međutim, kako objašnjava Badi, prisustvo stranih zemlja u stvari sprječava nasilje u Libiji. „Ironično, jedina stvar koja je tu zaista spriječila povratak u potpuni rat jeste strani uticaj u zemlji“, kaže on za DW. „Vlada ravnoteža snaga između Turske i Rusije, kao i drugih zemalja, ali i geopolitički rezon da ne treba ulaziti u novi sukob u punom obimu.“

Pokušaji da se dva dijela zemlje ujedine održavanjem nacionalnih izbora, ujedinjenjem snaga bezbjednosti, administrativnih funkcija i nacionalnim budžetom, ili formiranjem privremene vlade jedinstva – nisu uspjeli. Zapravo, međunarodna zajednica se navikla na saradnju s dvije administracije kada radi s Libijom na pitanjima kao što su snabdijevanje naftom ili migracije.

Međutim, analitičari poput Badija, Al Gvela i Megerisija smatraju da jednostavno prihvatanje statusa kvo u Libiji više ne funkcioniše.

„Akteri u Libiji su ohrabreni nekažnjivošću koju im je omogućila međunarodna zajednica“, ukazuje Emadedin Badi.

„Libija je uglavnom bila zanemarena od strane međunarodne zajednice od 2021. godine, a mnogi su se zavarali misleći da bi ta zemlja mogla dugoročno da ostane stabilna, bilo s ovim statusom kvo, bilo olakšavanjem dogovora između frakcija i snaga koje su podelile zemlju postupajući u skladu sa sopstvenim interesima. Ali, takva politika pretvaranja da se sukob može zadržati pod kontrolom, ne funkcioniše“, kaže Badi i zaključuje: „Sada se i ta fatamorgana – da je Libija dobro i da je stabilna – polako urušava.“

( Deutsche Welle )