NEKO DRUGI
Hrvatski turizam na prekretnici
U ovom trenutku Hrvatska je na svojevrsnoj razdjelnici kada mora odlučiti kakav turizam želi u budućnosti. Jer postojeći model dovodi neke dijelove zemlje do pucanja infrastrukture koja naprosto ne može podnijeti toliki broj turista. Mala zemlja za veliki odmor mora naći neke nove formule
Od Istre pa do juga Dalmacije državni su inspektori otkrili 132 slučaja neprijavljenog iznajmljivanja apartmana. Neki su otkrili sami inspektori, na neke su im ukazale lokalne turističke zajednice, a do nekih su došli na osnovu anonimnih prijava građana. U velikoj većini najvjerojatnije onih koji na legalan način iznajmljuju apartmane. Privatni iznajmljivači, i legalni i nelegalni, često su meta kritika zbog previsokih cijena, neadekvatnih uvjeta smještaja, ali jako često i zbog zavisti susjeda koji imaju manje apartmana od njih ili ih uopće nemaju. S druge strane veliki turistički igrači najčešće su pošteđeni gnjeva javnosti, možda ponajviše jer su često daleko preskupi za većinu ljudi pa onda oni ni nemaju nikakav uvid u njihov rad. Pa ih shodno tome onda ne mogu ni gaditi.
Privatni iznajmljivači imaju jednu veliku prednost nad većinom svojih velikih konkurenata u vidu luksuznih resorta i hotelskih naselja. A taj je da najveći dio, odnosno gotovo cijela njihova zarada ostaje u hrvatskom gospodarskom sustavu. Naravno, neki od onih koji imaju apartmane si tijekom zime priušte kakvo egzotično putovanje, bilo u toplije krajeve bilo na skijanje u Italiju ili Austriju. Ali ipak bez obzira na to najveći se dio para zarađenih tijekom ljetne turističke sezone ipak troši u Hrvatskoj. S druge pak strane veliko je pitanje koliko Hrvatska stvarno ima dugoročne koristi od velikih hotelskih naselja.
Naime, ako je vlasnik stranac, svejedno pravna ili fizička osoba, on može potpuno legalno dobit iznijeti iz zemlje. Taj novac formalno ulazi u hrvatski BDP, ali on se u realnom životu troši negdje drugdje, u nečijem tuđem gospodarskom sustavu. Ali svakako ne hrvatskom. Osim toga često su hrana, piće i sve što uz to ide stranog podrijetla, što znači da domaća prehrambena industrija ne može preko turizma izvoziti svoje proizvode. Takozvani unutarnji izvoz često ide prilično teško. A kada se tome pridoda da je i radna snaga sve više strana, kako iz Hrvatskoj susjednih zemalja tako i iz dalekog istoka, i te zarade završavaju negdje drugdje. Naravno, lokalna samouprava je imala i još uvijek ima velike koristi od izgradnje takvih objekata, ali ovakva vrsta turističke ponude ipak ima svoja ograničenja kada je u pitanju sveukupni gospodarski učinak.
Puno veći, u ovom trenutku samo potencijalni problem što se tiče privatnog smještaja jest da je on još uvijek privlačan način zarađivanja novca. Svatko tko je ovog ljeta, kao uostalom i svakog prijašnjeg, prošao hrvatskom obalom mogao je vidjeti da se i dalje nemilice gradi. Takozvane bloketare niču kao gljive poslije kiše. Svake se godine gradi veliki broj novih objekata bez ikakve svijesti da bi se jednog trenutka moglo dogoditi da je ponuda smještaja postala puno veća od potražnje. Da bi dio objekata čak i u solidnoj turističkoj sezoni mogao zjapiti prazan. A ljudi su često podizali velike kredite koji naravno imaju i svoje kolaterale. Problem bi veliki mogao nastati ako dođe do prevelike ponude ili ako potražnja zbog neke više sile ili razloga naglo padne. U tom bi slučaju moglo doći do velikog problema jer iznajmljivači koji imaju velike kredite neće ih biti sposobni vraćati.
Naravno, sustav naplate poreza trebalo bi dotjerati. Sada se plaća paušalni porez po broju kreveta, što zaista nije neki preveliki teret, pa je neprijavljivati ovu djelatnost zaista tražiti kruga preko pogače. Solidan problem u svemu ovome predstavlja činjenica da je sve veći broj objekata u vlasništvu stranih državljana kojima često ljeti iz njihovih matičnih država na tjedan ili dva dolaze »prijatelji«. A vlasnik naravno nije prijavio nikakvu turističku djelatnost. Trebat će pronaći dodatna sredstva za rad inspektora. Hrvatski je turizam jedna prilično kaotična djelatnost u kojoj se previše toga prepušta stihiji i kaosu. U ovom trenutku Hrvatska je na svojevrsnoj razdjelnici kada mora odlučiti kakav turizam želi u budućnosti. Jer postojeći model dovodi neke dijelove zemlje do pucanja infrastrukture koja naprosto ne može podnijeti toliki broj turista. Mala zemlja za veliki odmor mora naći neke nove formule. U kojoj mora biti mjesta za privatne iznajmljivače, ali s jasnim i pravednim pravilima igre.
( Zlatko Crnčec )