Spoljna politika - tačka razdora u Sjedinjenim Državama

Dok se demokrate okupljaju ove nedjelje u Čikagu na svojoj četvorogodišnjoj konvenciji, raspoloženje je primjetno drugačije nego prije samo mjesec. U to vrijeme, predsjednički kandidat stranke je bilježio pad u anketama nakon katastrofalnog nastupa u debati i suočavao se sa mogućnošću poraza. Sada, njihova kandidatkinja uživa talas entuzijazma, poboljšava rezultate u anketama i gotovo da osjeća miris pobjede u novembru.

Međutim, iako je odluka predsjednika Džoa Bajdena da odustane od trke i podrži potpredsjednicu Kamalu Haris fundamentalno promijenila izborni kontekst, mnogo toga ostaje isto. Ovo je i dalje tijesna trka u kojoj će nekoliko hiljada glasova u nekoliko ključnih država vjerovatno odrediti ishod, a sama zemlja ostaje duboko podijeljena i polarizovana.

Ova podjela ne tiče se samo preferencija po pitanju partija i njihovih kandidata, već i ključnih pitanja kao što su spoljna i bezbjednosna politika - oblasti koje su dugo bile predmet mnogo većeg konsenzusa širom političkog spektra.

Promjena je posebno očigledna među republikanskim glasačima. Stavovi Reganovih republikanaca, koji su favorizovali snažne saveze, slobodna tržišta i podržavali demokratiju i slobodu u inostranstvu, sada su sve rjeđi među pristalicama stranke. A najnovije godišnje istraživanje Čikaškog savjeta za globalna pitanja, sprovedeno krajem juna, potvrđuje ovaj primjetni jaz u pogledu na svijet između republikanaca i demokrata.

Pitanje iz ankete koje najbolje pokazuje ovu podjelu, da li će “za budućnost zemlje biti bolje ako aktivno učestvujemo u svjetskim dešavanjima ili ako se povučemo iz njih”, pokazuje da se jedva većina republikanaca (54 posto) trenutno zalaže za aktivnu ulogu, u poređenju s dvije trećine (68 posto) demokrata. Iako je došlo do poboljšanja u odnosu na prošlu godinu, podrška republikanaca za aktivnu ulogu SAD bila je druga najniža u posljednjih 50 godina, za 20 odsto niža nego 2004. godine i 18 odsto niža nego 1974. godine.

U skladu s ovom promjenom, samo 13 odsto republikanaca vjeruje da kao najjača i najbogatija zemlja, SAD “ima odgovornost da preuzme vodeću ulogu u svjetskim dešavanjima”, dok 57 odsto misli da bi “trebalo da smanji svoje učešće u svjetskim dešavanjima” jer zemlja ima ograničene resurse i sopstvene probleme kod kuće. Nasuprot tome, 65 odsto demokrata je stava da bi SAD trebalo da preuzme vodeću ulogu na svjetskoj sceni dok istovremeno rješava domaće probleme.

Republikanci sada favorizuju manje angažovanje u svjetskim dešavanjima nego demokrate - što je oštra promjena u odnosu na Reganovu eru. Na primjer, samo jedan od pet republikanaca koji su učestvovali u našoj anketi smatra da je veoma važno zaštititi slabije nacije od agresije ili promovisati i braniti ljudska prava u drugoj zemlji. I samo jedan od sedam smatra da je veoma važno ograničiti klimatske promjene.

Poređenja radi, 44 odsto demokrata smatra da je veoma važno zaštititi slabije nacije, 47 posto podržava promovisanje ljudskih prava, 57 odsto smatra da je jačanje UN-a veoma važno, a 74 odsto vidi ograničavanje klimatskih promjena kao veoma važan cilj američke spoljne politike.

Što se tiče saveza koji su dugo bili kamen temeljac američke spoljne politike, republikanci sve više gube povjerenje u bezbjednosne obaveze. Četiri od deset vjeruje da savezi “uglavnom koriste našim saveznicima”, najviše zbog toga što saveznici ne plaćaju svoj pravični udio, dok tri četvrtine demokrata vjeruje da savezi ili koriste SAD (16 odsto) najviše, ili koriste i SAD i saveznicima (56 posto).

Konačno, dok je podrška slobodnoj trgovini dugo bila zaštitni znak republikanizma, danas većina (55 odsto) zapravo favorizuje smanjenje trgovine i traži “veću samodovoljnost u svim oblastima”. Samo 20 odsto republikanaca preferira globalno slobodnu trgovinu, a samo 21 odsto preferira stvaranje trgovinskog bloka sa prijateljima i partnerima. Zanimljivo je da slobodna trgovina trenutno ima mnogo jaču podršku među demokratama, sa dvije trećine koji favorizuju ili globalnu trgovinu (43 odsto) ili trgovinski blok s prijateljima (24 odsto).

Ove različite perspektive o globalnoj ulozi Amerike i obimu njenog angažmana u ostatku svijeta prirodno rezultiraju izraženim razlikama u pogledu na to kako bi SAD trebalo da pristupi glavnim tekućim ratovima u Ukrajini i Izraelu.

Danas, mala većina (51 odsto) republikanaca se protivi daljoj ekonomskoj i vojnoj pomoći Ukrajini, dok oko jedna trećina preferira održavanje trenutnog nivoa ukupne podrške (37 odsto), a sličan broj (33 odsto) podržava potpuno povlačenje pomoći. S druge strane, demokrate ostaju mnogo više podržavajuće, sa gotovo tri četvrtine koje favorizuju ekonomsku pomoć (72 odsto) i slanje dodatnih vojnih zaliha (71 odsto). Sve u svemu, to znači da više od osam od deset demokrata favorizuje ili održavanje trenutnog nivoa pomoći (56 odsto) ili direktno intervenisanje sa saveznicima kako bi se osigurao povoljan ishod rata (26 posto).

Zatim, tu je Bliski istok, gdje republikanci daleko više podržavaju Izrael i američko angažovanje nego demokrate. Kao dio našeg istraživanja, otkrili smo da 53 odsto republikanaca smatra da su izraelske vojne akcije opravdane, dok polovina demokrata (51 odsto) misli da je ta zemlja otišla predaleko. Dakle, dok gotovo šest od deset demokrata favorizuje vršenje diplomatskog pritiska (19 odsto) ili smanjenje vojne pomoći Izraelu (38 odsto), polovina republikanaca (49 odsto) misli da bi SAD trebalo da pusti Izrael da sprovodi bilo koju politiku koju smatra najboljom.

Ovaj jaz između demokrata i republikanaca po pitanju spoljne politike i uloge Amerike u svijetu postepeno se širio tokom protekle decenije. To je preokret koja odražava fundamentalnu promjenu unutar Republikanske stranke, koja je uglavnom napustila Reganov uticaj i vratila se svojim izolacionističkim korijenima iz perioda prije Drugog svjetskog rata. I ta promjena je sada očigledna na vrhu republikanske liste, sa bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i njegovim potpredsjedničkim kandidatom Vensom, u čijim stavovima odjekuje uski nacionalizam njihovih prethodnika od prije gotovo jednog vijeka.

Međutim, sada kada su glasači stranke takođe prihvatili ovu perspektivu, rasprava o pravcu američke spoljne politike vjerovatno će se nastaviti i poslije novembra.

Ivo Dalder, bivši američki ambasador pri NATO-u, izvršni je direktor Čikaškog savjeta za globalna pitanja i domaćin sedmičnog potkasta “World Review with Ivo Daalder”. Članak je preuzet iz Politika.

prevod: S. STRUGAR

( Ivo Dalder )