Iz Udruženja crnogorskih vodovoda navode da se nalaze u teškoj situaciji: Lanjski rast plata diže cijenu vode

Cijene vode biće veće naredne godine zbog toga što će u regularno dozvoljeni trošak biti uračunato povećanje zarada zaposlenih nastalo usljed izmjena Granskog kolektivnog ugovora. Vodovodna i kanalizaciona mreža u Crnoj Gori je generalno na lošem nivou i da bi se dovela u prihvatljivo stanje potrebno je više stotina miliona eura.

To su saopštili “Vijestima” iz Udruženja za unapređenje vodosnabdijevanja, tretmana i odvođenja otpadnih voda Crne Gore, čiji su članovi sva opštinska preduzeća za vodosnabdijevanje i tretman otpadnih voda.

Granski kolektivni ugovor (GKU) za komunalne djelatnosti potpisan je prošle godine između Vlade i reprezentativnog sindikata. Njime su povećanje zarade zaposlenih i u preduzećima za vodovod i kanalizaciju, a time i rashodi tih kompanija.

Cijene vode zakonski utvrđuje Agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), i one nisu povećane u ovoj godini zbog čega značajan broj ovih preduzeća ima veće rashode od prihoda.

Trošak za plate u metodologiji

“Primjena Granskog kolektivnog ugovora zbog nepostojanja korektivnog faktoru u metodologiji REGAGEN-a nije uključena u cijenu usluge za 2024. godinu, a kako će se cijena usluge za 2025. definisati do polovine tekuće, odnosno 2024. u cijenu će se uključiti rashodna promjena koju je izazvala primjena GKU. Precizan iznos nemamo jer se on razlikuje od preduzeća do preduzeća u zavisnosti od povećanja troškova zarada zaposlenih u skladu sa GKU. Moramo napomenuti da REGAGEN u ovom trenutku ne brine kako će primjenom obaveza iz GKU društva ‘preživjeti’ 2024. godinu, čak i ona sa najboljim performansama”, naveli su “Vijestima” iz ovog udruženja.

Ova Agencije je nedavno poslala Skupštini Izvještaj o aktivnostima u vezi sa regulisanjem komunalne djelatnosti u 2023. godini, u kojem je između ostalog navedeno da preduzeća za vodosnabdijevanje i odvođenje komunalnih otpadnih voda imaju viška radnika, da nisu nezavisna od politike, da imaju ogromne gubitke jer se oko 60 odsto vode izgubi u mreži ili ne naplati, da je od 24 preduzeća 11 prošle godine poslovalo negativno...

Na netačnim podacima zasnivaju razvojne projekte

Iz udruženja vodovoda su odgovorili da je za ovakvo stanje u značajnoj mjeri kriv REGAGEN, njegova metodologija i nesnalaženje u oblasti regulisanja njihove djelatnosti. “Vijesti” su ih pitale zbog čega smatraju da je Agencija pokazala nesnalaženje i šta je konkretno sporno u njihovom radu i metodologiji za određivanje cijena.

“Metodologija REGAGEN-a je pripremljena u skladu sa standardima mnogo razvijenijih zemalja, mnogo sređenijih sistema (ne smijemo zaključiti da je prepisana), a kao takva nije primjenjiva u Crnoj Gori. Obaveza naših preduzeća je dostavljanje podataka Agenciji, na osnovu kojih se dobijaju indikatori i na kraju indeks poslovanja, nakon čega Agencija priprema godišnji Izvještaj, a činjenica je da izvještaji pripremljeni na takav način ne prezentuju pravu ili realnu sliku stvarnog stanja na terenu, imajući u vidu da, sa jedne strane, neka preduzeća korišćenjem savremenih softverskih rešenja, mjerne i opreme za monitoring, opreme za detekciju gubitaka, adekvatno obučenog kadra, itd. dostavljaju pouzdane podatke, dok sa druge strane, neka preduzeća u nedostatku adekvatne opreme dostavljaju paušalne podatke. Ono što je zabrinjavajuće je da na osnovu ovako dobijenih podataka država se nalazi u situaciji da priprema mnoge projekte čijom implementacijom se godinama vraćamo po korak u nazad, odnosno nema nikakvog unapređenja, a sve u trenutku kada se naša država nalazi na vratima EU”, naveli su iz ovog udruženja.

Opštine ne daju dovoljno novca

Oni navode i da Agencija ili njihova metodologija ne poznaju ranija dugovanja, da cijene koje usvaja pokrivaju samo tekuće obaveze, da ne dozvoljava ostvarivanje prihoda, da jedinice lokalnih samouprava često ne izdvajaju novac za investiciono održavanje, pa se, kako kažu, “postavlja pitanje, na koji način se mogu obezbijediti uslovi za obavljanje osnovne djelatnosti preduzeća i pružiti kvalitetna usluga”.

“Prema navedenom, može se zaključiti da metodologija koja se koristi za poređenje indikatora između preduzeća u ovom slučaju nema nikakvog smisla, dok za rad Agencije, koja je kreirala takvu metodologiju, naša preduzeća izdvajaju novac u iznosu od preko 200.000 na godišnjem nivou”, navode iz ovog udruženja.

Na papiru višak, na terenu manjak radnika

“Vijesti” su pitale i da li u preduzećima za vodovod i kanalizaciju zaista postoji višak zaposlenih, kako tvrde u Agenciji, i na koji način planiraju da ga smanje.

“Višak zaposlenih u skladu sa EU standardima definitivno postoji, ali kako su sistemi u Crnoj Gori dotrajali, odnosno zastarjeli, a iste nije moguće mijenjati u skladu sa potrebama, ponekad se desi da je i trenutni broj zaposlenih nedovoljan kako bi se adekvatno, u skladu sa trendovima i u najkraćem roku odgovorilo na sve zadatke (planirane i neplanirane) koje se u svakodnevnom radu dešavaju. Takođe, posebno je zabrinjavajuće da je sve manje i manje usko-stručnog kadra između ostalog zbog fluktuacije koja se konstantno dešava, pa zaposleni sa višegodišnjim iskustvom zbog npr. boljih uslova na tržištu rada, napuštaju radna mjesta, a time i znanje koje treba nadoknaditi odlazi iz naših preduzeća”, navode iz crnogorskih vodovoda.

Iz ovog Udruženja kažu da će i dalje raditi na edukaciji zaposlenih kroz obuke, treninge, radionice... kako bi dobili obučenu radna snaga koja će biti u mogućnosti da na efikasan i efektivan način odgovori na sve izazove sa kojima se u svakodnevnim radnim zadacima suočavaju.

“Što se tiče racionalizacija i optimizacije organizacione strukture, značajnije promjene se mogu očekivati u trenutku kada se za preduzeća obezbijede uslovi za adekvatnu i redovnu zamjenu, rekonstrukciju, rehabilitaciju sistema i uvođenje savremenih tehnologija koje se koriste u svijetu”, naveli su iz udruženja.

Gubitke mogu smanjiti milionske investicije

Oni priznaju da postoje gubici vode u vodovodnim mreža i od preko 70 odsto, ali kažu da su za njihovo smanjenje potrebne investicije od više miliona eura, koje se moraju naći kroz opštinske budžete ili metodologiju utvrđivanja cijena za potrošače.

“U najvećem broju preduzeća zbog trenutnog stanja nemoguće je kontinuirano i po protokolima pratiti stanje sistema i ukupne imovine, što za posljedicu ima da vrijednost vodovodnog i kanalizacionog sistema vremenom opada, stari i njegovo stanje se pogoršava. Tu nastaju problemi, troškovi rada se povećavaju kako starost imovine raste. Preduzeća iz sopstvenih prihoda samostalno ne mogu pokriti ove troškove, a na to posebno utiče metodologija određivanja cijena. Upravljanje neprihodovanom vodom NRW (gubicima) je kompleksan proces koji obuhvata, organizaciju, osposobljavanje zaposlenih, zoniranje u vodovodnom sistemu, mjerenja, daljinski nadzor, aktivnu kontrolu curenja, regulaciju pritiska, kontrolu podataka, strategiju izmjene cjevovoda, upravljanje i održavanje, analizu troškova i uštede. NRW je organizovana aktivnost koja se u vodovodnom društvu mora sprovoditi kontinuirano, u skladu sa usvojenim i ažuriranim akcionim planom. Za efikasno upravljanje neprihodovanom vodom neophodno je obučeno i motivisano osoblje, oprema za mjerenje, monitoring i detekciju gubitaka, te izolovane mjerne zone koje se prate kontinuirano”, navode iz crnogorskih vodovoda.

Oni kažu da su ti gubici izgubljeni novac koji bi se mogao iskoristiti za infrastrukturna ulaganja, nabavku vozila i mašina, mjerne i opreme za monitoring, primanja zaposlenih, edukaciju...

“Za sve navedeno su potrebna ogromna ulaganja, više stotina miliona, kako bi se stanje u vodnom sektoru približno dovelo u poziciju regulacije ove oblasti, imajući u vidu da su naša preduzeća u ovom trenutku previše daleko od mogućnosti da na adekvatan način odgovore zahtjevima REGAGEN-a i na ovaj način definisanoj metodologiji koja u ovakvom stanju sistema nema apsolutno nikakvog smisla. Tekuće održavanje vodovodne mreže pripada preduzećima, ali investiciono održavanje sistema je zakonska obaveza lokalnih samouprava, što se u praksi često ne primjenjuje”, upozoravaju iz crnogorskih vodovoda.

Norme EU neprimjenljive zbog razlike u razvoju

Oni navode da su kao udruženje u saradnji sa patnerskim organizacijama uradili analizu na osnovu koje su nedvosmisleno zaključili, da su u državama EU, regiona i Crnoj Gori razlikuju norme i da se zakonski okvir priprema u skladu sa potrebama i primjenjivosti u praksi.

“To se od države do države razlikuje, pa npr. jedinstvena tarifa, regulacija, transformacija preduzeća iz javnih u privredna društva, kao i mnogo drugih aktivnosti koje se planiraju u Crnoj Gori, ne smijemo prihvatati kao obavezu u preporukama koje dobijamo, već kao mogućnosti koje možemo, ali i ne moramo koristiti, ukoliko one nijesu primjenjive u okruženju ili ambijentu kakav je on danas u Crnoj Gori. Takođe, prilikom priprema zakonskog okvira, često se nezvanično može čuti da iste pripremamo koristeći iskustva iz nekih mnogo razvijenijih država, pritom ne koristeći naše Udruženje kojem se možda nadležno ministarstvo formalno ne mora obratiti, ali suštinski, Udruženje treba da bude prva adresa sa kojom treba sarađivati kad su ovakve aktivnosti u pitanju, imajući u vidi da okuplja sva preduzeća koja pružaju usluge vodosnabdijevanja, regionalnog vodosnabdijevanja odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda i Vodacoma, a samim time, da struku koja se nalazi na jednom mjestu treba iskoristiti, ne samo po pitanju pripreme primjenjivog zakonskog okvira, već i za planiranje projekata koji će za rezultat zaista imati unapređenje u vodnom sektoru Crne Gore na zadovoljstvo svih zainteresovanih strana koje djeluju u ovoj oblasti što bi značajno uticalo i na poboljšanje kvaliteta životnog standarda građanki i građana Crne Gore čemu, nadamo se, svi težimo kao zajedničkom cilju”, naveli su iz ovog udruženja.

Za zamjenu azbestno-cementnih cijevi treba sto miliona

Iz Udruženja navode da je zahvaljujući njihovim aktivnostima obezbijeđeno finansiranje za izradu projekta zamjene starih azbestno-cementnih cijevi.

“U cilju smanjenja gubitaka Udruženje je prepoznalo izazov sa azbestno-cementnim cijevima, čija starost se procjenjuje na više od 50 godina, koji često uzrokuju velike gubitke, pa je u cilju rješavanja ovog izazova pokrenulo inicijativu za pripremu projekta njihove zamjene tako što su obezbijedili finansiranje, odnosno angažovanje konsultanta od strane UNDP koji je u saradnji sa nama izradio projektne zadatke. Taj projekat se kasnije našao na jedinstvenoj listi državnih infrastrukturnih projekata. Informacija sa kojom raspolažemo u ovom trenutku je da je izrađena studija izvodljivosti, Udruženje je bilo dio radne grupe koja je radila na izradi, a za više informacija se možete obratiti Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera koji su preuzeli projekat od nas, imajući u vidu da iznos realizacije prelazi sto miliona eura”, kazali su iz ovog udruženja.

Deset gradova prečišćava otpadne vode, šta sa muljem ne piše ni u zakonu

Regulatorna agencija je navela da nije zadovoljna ni stanjem u dijelu prerade otpadnih voda, i iz Udruženja kažu da ono nije na zadovoljavajućem nivou.

Od 24 grada u Crnoj Gori, svega deset ima uređaje za prečišćavanje otpadnih voda, to su Podgorica (staro postrojenje), Pljevlja, Žabljak, Nikšić, Mojkovac, Berane, Budva, Herceg Novi i zajedničko za Tivat i Kotor

“Kako i sa novoizgrađenim objektima za prečišćavanje otpadnih voda na samom početku faze upravljanja i održavanja postoje veliki izazovi, stanje i u ovom segmentu, nažalost, nije na zadovaljavajućem nivou. Ono što posebno brine je i dio koji se odnosi sa odlaganjem mulja koji kod nas nije baš najbolje definisan Zakonom ili nije uopšte. Danas u svijetu imamo postrojenja na kojima se nalaze parkovi, dječija igrališta, postrojenja koja se nalaze u centrima gradova, a čija izgradnja i održavanje se mjeri višestruko nižim cijenama, u odnosu na tehnologije koje se koriste kod nas. Takođe, širenje neprijatnih mirisa je svedeno na minimum, sa čime mi i nakon izgradnje novog postrojenja imamo izazova. Kada je riječ o mulju, u regionu, Evropi i šire, mulj je našao široku primjenu u poljoprivredi, građevinarstvu, proizvodnji energije, itd..”, naveli su iz udruženja.

( Goran Kapor )