Geopolitika olimpijskih medalja

Zašto određene zemlje dominiraju na Olimpijskim igrama? Odgovor je možda u korelaciji između sportskih uspjeha i BDP-a. Olimpijske igre 2024. u Parizu bile su pravi primjer za to: sedam zemalja koje su osvojile najviše medalja - Sjedinjene Američke Države, Kina, Japan, Australija, Francuska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo - spadaju u 20 najvećih svjetskih ekonomija.

To se djelimično može objasniti demografijom: što je populacija veća, to je veći i broj sportskih talenata od kojih se onda može praviti selekcija. Što je zemlja brojnija i razvijenija, to je vjerovatnije da će osvajati olimpijske medalje.

Ovakav zaključak može se emprijski potkrijepiti. Ponderisanjem ukupnog broja medalja koje je svaka zemlja osvojila po vrijednosti - tri boda za zlato, dva za srebro i jednu za bronzu - postaje očigledno da su svih 12 zemalja sa najvećim brojem medalja osvojenih u Parizu - iz reda razvijenih ekonomija. Zemlje G7, koje čine 43,5% globalnog BDP-a, osvojile su 33,8% od svih medalja. Afrika, sa udjelom od 3% u svjetskoj ekonomiji, osvojila je 3,7% ukupnog broja medalja. A Latinska Amerika, koja predstavlja 7,3% globalnog BDP-a, uzela je nešto manje od 6% medalja, od čega je skoro trećina pripala njenoj najvećoj ekonomiji, Brazilu.

Iako je korelacija između BDP-a i olimpijskih rezultata snažna, ona nije apsolutna. Uzmimo, na primjer, Evropsku uniju: iako čine 17,5% globalnog BDP-a, zemlje EU su u Parizu osvojile skoro 30% medalja. Ovo ukazuje na to da dominacija evropskih zemalja dijelom proizlazi iz njihovih efikasnih nacionalnih sportskih politika i duboko ukorijenjenih sportskih tradicija. Naravno, Evropa ima koristi i zbog toga što su mnogi olimpijski sportovi tamo i izmišljeni.

Azija je, sa svoje strane, previše politički i kulturno heterogena da bi se njen olimpijski učinak mogao svesti na jedno objašnjenje. Dok su Kina, Japan i Australija tri glavne sportske sile u Aziji i Okeaniji, indijski potkontinent ima relativno skroman olimpijski učinak.

Zapravo, Indija je možda najupečatljiviji primjer kako BDP može biti slab indikator olimpijskog uspjeha. Uprkos populaciji od 1,4 milijarde ljudi i ekonomiji koja čini 7,9% globalnog BDP-a (u smislu pariteta kupovne moći), Indija je na Olimpijadi 2024. godine zauzela 71. mjesto na listi zemalja koje su osvojile medalje. A Australija, koja ima samo 26 miliona stanovnika, osvojila je 5% medalja i zauzela 4. mjesto.

Sjedinjene Američke Države i Kina su, očekivano, predvodile trku na Olimpijadi 2024. godine, osvojivši 12% odnosno 10% svih medalja. To se umnogome može objasniti njihovom ekonomskom snagom i veličinom populacije. Ipak, broj osvojenih medalja u Americi bio je znatno niži nego što bi se očekivalo s obzirom na njenu ekonomsku moć - oko 20% globalnog BDP-a.

Tačno, ekonomski razvoj i demografija sami po sebi nisu dovoljni da garantuju olimpijski uspjeh. “Otključavanje” sportskog potencijala jedne zemlje zahtijeva efikasne politike i adekvatnu infrastrukturu. Upravo zbog toga rijetko naseljene ali visoko razvijene zemlje, poput Australije, često nadmašuju očekivanja, dok one gusto naseljene, poput Nigerije, praktično ne osvajaju medalje.

Sportska kultura takođe igra važnu ulogu. Afričke zemlje, na primjer, briljiraju u atletici, posebno u trčanju na srednje i duge staze, i to uglavnom zahvaljujući tradiciji treniranja na velikim nadmorskim visinama u istočnoj Africi. Treba reći i da trčanje na duge staze ne zahtijeva sofisticiranu infrastrukturu ili pristup sportskim objektima visokog nivoa, kao što je to slučaj sa drugim olimpijskim sportovima poput plivanja, mačevanja i gimnastike, u kojima i dalje dominiraju bogate zapadne zemlje i Kina. Na primjer, francuska plivačka senzacija Leon Maršan, koji je u Parizu osvojio četiri zlatne medalje, trenira u Sjedinjenim Državama. Isto tako, osvajačica zlata, alžirska gimnastičarka Kajlija Nemur trenira u Francuskoj.

Razlike u broju osvojenih olimpijskih medalja nude dragocjene, iako nijansirane, geopolitičke uvide. Na prvi pogled, broj osvojenih medalja na Olimpijadi 2024. godine djeluje kao odraz našeg sve multipolarnijeg svijeta. Od 206 zemalja i teritorija koje su na igrama učestvovale, 92 su osvojile medalje i zato su Olimpijske igre u Parizu dokaz da je globalni pejzaž sve otvoreniji i konkurentniji.

Ali činjenica da je 50% medalja koncentrisano među zemljama G7 i Kinom, koje zajedno čine 60% globalnog BDP-a, pokazuje da je put naprijed i dalje dug. Iako se i sport i svjetska ekonomija kreću ka većoj multipolarnosti, tempo tih promjena mogao bi biti sporiji i ograničeniji nego što mnogi očekuju.

Autor je profesor na Sciences Po; bio je specijalni savjetnik visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)

( Zaki Laidi )