Pet razloga zašto će filmski festival u Veneciji biti sjajan

Crveni tepih se u Veneciji postavlja po 81. put i tu će biti od 28. avgusta do 7. septembra 2024. Festival želi da pokaže zašto će to biti najveći i najvažniji filmski festival ove godine. Ovo su razlozi:

1. Zvijezde se vraćaju i to u velikom broju

Štrajk glumaca, zbog kojeg je crveni tepih prošle godine ostao prazan, sada je stvar prošlosti. Ove godine na crvenom tepihu u Veneciji biće velika gužvu, njime će prošetati mnoge holivudske superzvijezde. Svoj dolazak su, recimo, najavili Bred Pit i Džorž Kluni, kako bi predstavili svoju najnoviju akcionu komediju „Vukovi“, reditelja Džona Votsa.

Očekuju se i Tilda Svinton i Džulijan Mur, deo glumačke postavke novog filma Pedra Almodovara „Soba pored vrata“. Dolaze i Lejdi Gaga i Hoakin Finiks, zbog promocije filma „Joker: Folie à Deux“. Riječ je o nastavku filma „Džoker“ Toda Filipsa koji je takođe premijerno prikazan u Veneciji 2019, kada je osvojio i Zlatnog lava za najbolji film.

Sada već bivši Džems Bond, Danijel Krejg, dolazi zbog prilično netipične uloge u filmu „Kvir“ Luke Gvadanjina, dok Anđelina Džoli dolazi kao glavna glumica filma „Marija“ Pabla Larena. Nikol Kidman i Antonio Banderas predstavljaju „Babygirl“ holandske rediteljke Haline Reijn. Glumačka postavka filma koji otvara festival, „Bitlđus, Bitlđus“ (Beetlejuice Beetlejuice), Tima Bartona, nastavka filma „Bitlđus“ iz 1988, takođe blista zvijezdama kao što su Majk Kiton, Ketrin O’Hara i Vinona Rajder, ali i Vilem Dafo, Monika Beluči i Dženi Ortega.

Sve u svemu, dovoljno selebritija da sruše Instagram. „Čini se da će ovo biti najprometniji crveni tepih u poslednjih deset godina“, kaže direktor festivala Alberto Barbera.

2. Parada kandidata za Oskara

Venecija je odavno zamijenila Kan kao lansirna rampa za oskarovce, a Barbera zna da odabere filmove koji oduševljavaju i Američku filmsku akademiju koja odlučuje o zlatnim kipovima.

Mnogi dobitnici Oskara poslednjih godina premijerno su predstavljeni upravo u Veneciji: „Čovjek ptica“ (Birdman), „Zemlja nomada“ (Nomadland), „Miljenica“ (The Favourite), „Dina“ (Dune), „Jadna stvorenja“ (Poor Things) i mnogi drugi.

Da li će Anđelina Džoli pogoditi visoke tonove kao legenda opere Marija Kalas u filmu „Marija“ u kojem ona zaista pjeva? I da li se gubi čarolija Almodovarovih Oskarom nagrađenih filmova na španskom u njegovom dugometražnom prvencu na engleskom jeziku „Soba pored vrata“? A tu je i pitanje da li će Hoakin Finiks, koji je 2020. osvojio Oskara za najboljeg glumca za „Džokera“, ponovo impresionirati Akademiju u ulozi klovna, Princa zločina? Sve će se znati u januaru 2025. kad budu objavljene nominacije za Oskara.

3. Politički, aktuelan, kontroverzan

Ali Lido, kako se zove ostrvce pored Venecije na kojem se festival održava, nije samo glamur i sjaj. U venecijanskom programu su i neki od politički najrelevantnijih filmova i dokumentaraca godine.

U njih spada i „Peti septembar“ (September 5), dokumentarna drama njemačkog reditelja Tima Felbauma koja rekonstruiše terorističke napade na Olimpijske igre 1972. u Minhenu, tokom kojih su palestinski teroristi izraelske sportiste uzeli za taoce i koji su dijelom pobijeni ili poginuli u pokušaju oslobađanja. Film donosi priču iz perspektive američkih sportskih novinara koji su u to vrijeme izvještavali sa Igara u Minhenu.

Andreas Fajel, jedan od najpoznatijih njemačkih dokumentarista, bavi se njemačkom rediteljkom Leni Rifenštal, autorkom nacionalsocijalističkih propagandnih filmova „Trijumf volje“ i „Olimpija“. Rifenštal, koja je umrla 2003. kada je imala 101 godinu, uvijek je poricala da je znala za Hitlerove koncentracione logore i Holokaust. Fajel, međutim, koji je prvi put imao pristup njenoj ličnoj arhivi, pronašao je dokaze da je Rifenštal bila uvjerena nacionalsocijalistkinja. Fajel u filmu „Rifenštal“ vidi primjer za „zavođenja na fašizam“, koji je zastrašujuće relevantan s obzirom na porast desnog ekstremizma širom Evrope.

Poznati britanski reditelj Džo Rajt takođe preispituje istoriju i porijeklo fašizma u TV-seriji „M. Son of the Century“ koja prati uspon italijanskog diktatora Benita Musolinija. S obzirom na to da je aktuelna italijanska vlast „najdesnija“ još od Dučea, serija će sigurno podići prašinu.

4. Erotske igre na ekranu

Osim političkih teškaša, na najstarijem filmskom festivalu na svijetu očekuje se i „prilično vruća atmosfera“, kako obećava glumac Dru Starki. Starki je ljubavnik Danijela Krejga u filmu „Kvir“, adaptaciji prilično eksplicitnog romana Vilijema S. Barouza o američkim vojnicima u Meksiku 1950-ih.

Nikol Kidman i Heris Dikinson razmjenjuju strasti u filmu „Babygirl“, za koji rediteljka Halina Reijn kaže da je inspirisan erotskim trilerima iz osamdesetih i devedesetih kao što su „Niske strasti“ (Basic Instinct), „Fatalna privlačnost“ (Fatal Attraction) i „Devet i po nedjelja“ (9 1/2 Weeks). Kidman glumi visokorangiranu izvršnu direktorku koja rizikuje karijeru i porodicu kako bi se upustila u burnu aferu sa svojim mnogo mlađim pripravnikom.

A film „Ljubav“ (Kjærlighet), norveškog reditelja Daga Johana Haugeruda, govori o samcima koji traže spontanu intimnost preko Tinder-kontakata na trajektu za Oslo.

Za ljubitelje filma koji više vole erotski naelektrisanu atmosferu na platnu nego Diznijeve porodične filmove, premijere u Veneciji mogle bi da budu dobar povod za odlazak u bioskop.

5. Neizbježni skandali

A šta bi bio jedan filmski festival bez tračeva? Ova 2024. godina obećava i na tom planu. Prije svega, tu je susret Breda Pita i Anđeline Džoli koji već godinama vode žestok brakorazvodni rat.

Hoakin Finiks vjerovatno će morati da se suoči sa još neugodnih pitanja tokom pres-konferencije za nastavak „Džokera“. On je naime ispao iz gej-drame Toda Hajnesa samo nekoliko dana prije početka snimanja u avgustu. Finiks je trebalo da odigra scene s „eksplicitnim seksualnim sadržajem“ sa kolegom glumcem Denijem Ramirezom u ljubavnoj priči iz 1930-ih. Njegov iznenadni odlazak prouzrokovao je propast projekta, koji će sada navodno da košta milione i mogao bi da rezultira sudskim sporom.

Čak bi i Džordž Kluni, oko koga baš i nema mnogo tračeva, mogao da se nađe u vrućoj stolici u Veneciji zahvaljujući mini-svađi s Kventinom Tarantinom. Reditelj „Petparačkih priča“ (Pulp Fiction) navodno je tvrdio da Kluni „nije filmska zvezda“, na šta je Kluni uzvratio: „Dude, f..k off!“

( Deutsche Welle )