Bićemo “bum”!

Primarni resurs naše države su ljudi i u to duboko vjerujemo i ja i ova Vlada”, izjavio je premijer Spajić na konferenciji za medije. Nije obrazložio kako će da koristi ovaj “resurs”, ali znamo da građani za vlast predstavljaju biračko tijelo i populaciju kojom vlast upravlja. U kontekstu premijerove priče, možda nas mobilišu na radne akcije za izgradnju putne infrastrukture, jer mnogi njihovi potezi podsjećaju na neka davna vremena.

Protestno blokiranje saobraćajnica, na više lokacija u državi, svjedoči činjenici da vladajuća elita ne žuri da rješava probleme građana. Stari i iznemogli radnici cetinjske “Košute” godinama državu mole da im isplati zarađeni novac, koji im je upravo ona dužna. Likvidacijom fabrika, na desetine hiljada radnika ostalo je na ulici. Današnji nosioci vlasti ne mogu da se pravdaju vremenskom distancom i greškama nekadašnjih vladajućih elita. Sjedeći u foteljama bivših, današnji vlastodršci su u obavezi da se bave naslijeđenim problemima u državi. Sa radnicima “Košute” se sastao ministar Đeljošaj 22. marta, dok je ministarka Nišić sastanak sa njima zakazala za 09. septembar. Sve natenane! Očigledno je da vrh Vlade zazire od “sijedih glava”. Sumu od 1,8 miliona (koja se spominje) nije nemoguće obezbijediti, s obzirom na nemilosrdno trošenje narodnog novca.

Sličan je odnos Vlade i parlamenta prema građanima Crmnice, koji se bore za pravo na besplatan prolaz kroz tunel “Sozina”, jer u Bar putuju svakodnevno zbog posla. Istina, predstavnici “Monteputa” i opštine Bar sa njima su održali sastanak u Virpazaru i ponudili rješenje u vidu povećanja iznosa za participaciju putnih troškova, koji su Opština i “Monteput”dogovorno utvrdili na iznos od 200.000 eura. Demokrate su Skupštini CG predložile dopune Zakona o putevima, kojim se predviđa besplatan prolaz kroz tunel “Sozina” za građane koji imaju prebivalište sjeverno od naplatne rampe. Za Crmničane bilo koja participacija nije prihvatljiva, a Skupština nije usvojila predlog Demokrata! “Monteput” je zagovornik “rješenja kroz subvencije”, (cdm.me) strahujući da bi sa besplatnim prolazom bili na gubitku. Mnoge kompanije čiji je Vlada većinski vlasnik, izvor su vanrednih prihoda, koji se dijele tajno i javno. Kolike će harače tek da ubiraju kada se realizuje Vladin investiciono-razvojni program izgradnje 18 (osamnaest) saobraćajnica, što li auto-puteva, što li brzih cesta?! Možda se 54 koraka pređu do 2054. godine, ali, vele, “bićemo bum”. Svi gradovi na Balkanu će se približiti jedan drugom.

Protesti malih drvoprerađivača i drugih nezadovoljnih stanovnika na Sjeveru Crne Gore, te mještana nikšićke Straševine, takođe, ne privlače veliku pažnju nadležnih. Niti im rješavaju probleme, niti ih opominju što ometaju saobraćaj.

Na borbu građanskih aktivista i NVO sektora za ljudska prava, sa akcentom na alarmantno učestali femicid, nadležni su, takođe, gluvi, jer, možda, pooštravanje kazni za zločine nad ženama ne spada u IBAR? Prema izvještaju UP, od 2019. do danas ubijeno je 16 žena.

Dok raste broj samoubistava, mentalno oboljelih pacijenata, haraju karcinomi i dijabetes, nezarazne hronične bolesti... zdravstveni sistem se raspada. Doktori medicine napuštaju brod koji tone, ne doprinoseći njegovom spasavanju. Sa manjkom kadra, neuslovnim bolnicama i domovima zdravlja, dugim listama čekanja, nedostatkom dijagnostičke opreme i, umornim, čak, ponekad “opuštenim” zdravstvenim radnicima, za građane nema odgovarajuće zdravstvene zaštite. Zdravstveni radnici su izloženi nasilju, a naoružani pacijenti se šetaju zdravstvenim ustanovama.

Selektivno povećane penzije odlaze za ljekove i usluge u PZU. Programi zvani “Evropa” ne rješavaju goruće životne probleme svih crnogorskih stanovnika! Kada govorimo o ličnim primanjima, preko trećine građana je diskriminisano, jer nijesu obuhvaćeni nijednim od dosadašnja dva programa, niti im iko obećava bolji život. Njima ne može pomoći ni najavljeni “državni Glovo”, jer isporučenu robu ne bi imali čime da plate.

Dok se državna administracija umnožava i razmnožava, dok su kancelarije u lokalnim samoupravama i kompanijama u većinskom državnom vlasništvu postale tijesne da zbrinu sve partijske kadrove i njihovu rodbinu, vladajuća koalicija se dosjetila da partijsko zapošljavanje proširi na prosvjetu, pa će direktore škola da imenuje nadležno ministarstvo. Onda slijedi oprobana praksa da svaki direktor zapošljava svoje nastavne i nenastavne radnike, što će školske kolektive pretvoriti u partijske ćelije.

Tješe nas da će stvaranjem robnih rezervi uticati na inflaciju, a bar polovina crnogorskih građana zna čemu služe robne rezerve?! Zamajavaju nas ograničenjem marži u privatnim trgovinama, tražeći da im dostavimo spiskove proizvoda, koje treba pojeftiniti. Zaboravili su u kom sistemu živimo i da je “nemoguće biti domaćin u tuđoj kući”.

( Milojka P. Perović )