Balkanski ris snimljen na crnogorskoj Hajli: Dugo čekani "susret" sa šumskim fantomom

Nešto više od dvije decenije, kad je u Crnoj Gori ubijen posljednji primjerak, jedna od kamera na crnogorskom dijelu Hajle, nedavno je snimila balkanskog risa.

“Skakao sam, dva metra u mjestu sam skakao. Mnogo mi je drago što sam uspio ja da ga nađem”, kaže za “Vijesti” Semir Kardović, planinarski vodič iz Rožaja, koji već deceniju, u saradnji sa lokalnim i međunarodnim organizacijama, traži dokaz da li balkanskog risa ima na teritoriji Crne Gore.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (Environment Protection Agency of Montenegro, EPA) kazali su redakciji da je vijest da je ris snimljen na teritoriji Crne Gore sjajna, a da se sad očekuje potvrda prisustva reprodukcije, odnosno majke sa mladima.

“U tom momentu, možemo smatrati da se ovaj šumski fantom vratio u crnogorske divlje šume”, rekli su “Vijestima”.

Manje od 50 jedinki stavilo ga na Crvenu listu

Balkanski ris je najmanje brojna podvrsta evroazijskog risa. Iz mreže zaštićenih područja “Parkovi Dinarida” navode da se njegova brojnost procjenjuje na manje od 50 jedinki, zbog čega se, kao krajnje ugrožena, balkanski ris našao na IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta (globalna lista sa podacima o statusu očuvanja vrsta).

Naseljava zapadni dio Sjeverne Makedonije, istočni dio Albanije i kosovski dio Prokletija. U literaturi, više autora navodi da je, iako rijedak, balkanski ris postojao u Crnoj Gori:

“Pavle Rovinski, ruski istoričar koji je u Crnoj Gori proveo dobar dio svog života, (19. vijek) govorio je da se prilikom lova ‘ponekad dolazi i do risa’ odnosno da se ‘vrlo rijetko nailazi na risa’. Firer, prvi ornitolog, istraživač iz Austrije pominje da mu je prestolonasljednik Danilo, koji je došao nakon smrti kralja Nikole, u cetinjskom dvoru pokazao krzno od risa ulovljenog 1890. godine u Sutormanu, a da je u jednom dvorskom lovu, novembra 1894. godine u planini Bjelasici, u kome je i on učestvovao, pored ostale divljači, ubijen i jedan ‘jaki primjerak’ risa. I Jovan Erdeljanović, srpski etnolog, napominje da je u području Bratonožića u ranije doba, takođe, bilo risova’”, navodi autorka Jelena Vukašinović u tekstu koji je o iščezavanju divljih vrsta u Crnoj Gori 2021. godine objavila Građanska alijansa (GA).

Kardović je kazao da je posljednji ris u Crnoj Gori registrovan prije 22 godine. Sagovornici “Vijesti” iz EPA kažu da je u pitanju jedinka koja je odstrijeljena u jesen 2002.

“Da biste pronašli životinju, treba da se ponašate kao životinja”

Kao planinarski vodič, ljubitelj prirode, Semir Kardović više od deceniju aktivno je uključen u traženje te životinje. Kako je rekao “Vijestima”, za sve to vrijeme, nije bilo i zvaničnih podataka da je neka jedinka registrovana na crnogorskoj teritoriji.

“Ima ljudi koji navode da su ga vidjeli, mada često balkanskog risa pomiješaju sa divljom šumskom mačkom. Nije isključeno da ga ima i na drugim mjestima u Crnoj Gori, ali prema mom istraživanju terena, taj dio gdje je snimljen, bio je i najpogodniji gdje bi mogao da se zadrži. U proteklih deset godina koliko ga ja aktivno tražim, dobijao sam mnogo informacija gdje je navodno viđen, koliko sam mogao da uklopim sa svojim vremenom, uspio sam da pokrijem dio terena gdje sam mislio da bi mogao da bude”, ispričao je Kardović za “Vijesti”.

Kako dodaje, risa i ne možete da pratite aktivno, već se prati njegov izvor hrane, teren, ekspoziciju planine i teren...

“Da biste pronašli životinju, treba da se ponašate kao životinja”, kaže Kardović uz osmijeh.

Program u koji je ljubitelj prirode i planinarski vodič iz Rožaja uključen u traženje risa, kako je kazao, sprovodi se u saradnji sa organizacijom za zaštitu prirode iz Francuske.

“Već nekoliko godina, sa francuskim biolozima koji dolaze preko organizacije ‘Nikena Eco Adventures’ iz Podgorice, aktivno tražimo risa. Francuska organizacija je, prateći neke izvore gdje bi balkanski ris mogao da bude, u koordinaciji sa lokalnim partnerom i nama vodičima, odnosno prirodnjacima, pokušala da stvori sliku gdje bi moglo da ga bude. Mi smo odredili nekako liniju traženja, od prokletijskog lanca na granici sa Albanijom, iznad Plava i Gusinja, pa sve do najsjevernijeg dijela Prokletija, odnosno Hajle”, pojašnjava on.

Na komentar reporterke da to zvuči kao traženje igle u plastu sijena, odgovara potvrdno.

“Upravo to. To i jeste - kada je neka životinjska vrsta rijetka, za koju samo vjerujete i imate nadu da je ima, pritom znate da su tokom protekle decenije u potrazi za risom sve najrelevantnije, ali apsolutno sve, organizacije koje se bave prirodom, odnosno životinjskim svijetom - od Agencije za zaštitu prirode, preko Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), kroz njihov program za očuvanje krupnih zvjeri, eto, kako sam pokrio te neke lokacije na kojima sam mislio da ga ima, i vjerovao da može da ga bude, prije nekoliko mjeseci je konačno snimljen kamerom”, priča Kardović za “Vijesti”.

Je li stigao sa Kosova

Balkanski ris je, kako se navodi u stručnim tekstovima o toj divljoj mački, izrazito teritorijalna životinja, živi samačkim načinom života i na velikoj teritoriji, koje se samo u rubnim djelovima preklapaju.

“U kontakt s drugim jedinkama svoje vrste dolaze jedino u vrijeme parenja. Teritorija mužjaka često se preklapa sa životnim prostorima ženki. Veličina životnog prostora je promjenljiva i veća je kod mužjaka nego kod ženki. Na veličinu životnog prostora utiče prvoshodno dostupnost plijena i mogućnost zaklona. Teritoriju obilježavaju urinom i izmetom”, navode iz “Parkova Dinarida”.

Kardović u razgovoru za “Vijesti” kaže da je moguće i da je primjerak koji je snimila kamera na teritoriji Crne Gore, neki od onih sa Kosova.

“Ta mogućnost nije isključena, ali ako jeste, i ako je prešao na teritoriju Crne Gore, to govori da je u nekoj migraciji. To ne možemo još da potvrdimo, niti da znamo. Pokušali smo da uporedimo slike sa prijateljima sa Kosova, koji vode program o zaštiti risa, odnosno koji su ga pronašli na kosovskoj strani. Pokušavamo da vidimo da li se radi o istoj jedinki, ali to još ne možemo da utvrdimo”, kaže on.

Prema riječima Kardovića, da je ris snimljen u periodu februar/mart, kad je sezona parenja, kada bi ta životinja prošla više terena nego inače, mogućnost da je u pitanju kosovski primjerak bila bi veća.

“Međutim, ris je snimljen mnogo kasnije, pa vjerujemo da je to zasebna jedinka”, poručuje on.

Neophodna dalja istraživanja

Sagovornik “Vijesti” kaže da dio javnosti i dalje vjeruje da je ris česta vrsta, ali da činjenica da je registrovano manje od 50 jedinki, dovoljno govori o njegovoj ugroženosti.

Zato očekuje i da, nakon što je jedinka risa snimljena kamerom na teritoriji Crne Gore, i institucije povuku određene poteze i dodaje da bi, uz dosadašnje aktivnosti, trebalo preduzeti više u smislu zaštite, ali i istraživanja.

“Koliko god da sam ja kao pojedinac entuzijasta, ovdje moraju da reaguju institucije. Svjesni smo i toga koliko se na teritoriji Crne Gore dešava krivolova... Vidjećemo dalje korake. Baš danas, još jedna grupa francuskih istraživača došla je i istražuje naše šume u vezi sa postojanjem risa, a nadam se ćemo dobiti još više informacija i više materijala”, kaže on.

Na pitanje da li bi bilo dobro doći do snimljene jedinke i da ona na neki način bude označena, kako bi se moglo pratiti njeno kretanje, Kardović pojašnjava da je to kompleksan posao.

“Ali veoma, veoma kompleksan, za šta je, prije svega, potrebno baš dugo vremena, mnogo znanja i, sa druge strane, mnogo finansija. A bi li bilo poželjno, naravno. Kad targetirate jednu jedinku, vi imate puno znanja o tome gdje se kreće, kako se kreće, da li pokriva samo jednu regiju ili ide iz zemlje u zemlju. Tako da vidjećemo šta će nam budućnost donijeti”.

Na pitanje o trenutku kad je na snimku sa kamere vidio risa, kaže da je to za njega bila potvrda nečega u šta je vjerovao i čemu se nadao svih ovih godina.

“Skakao sam, dva metra u mjestu sam skakao. Stvar je u tome da sam, bukvalno, dobio potvrdu nečega u šta sam vjerovao i čemu sam se nadao. Ja i dan danas dobijam informacije da su ga ljudi vidjeli i na teritoriji Pljevalja, Žabjaka, beranske opštine. Prije nekoliko, bila je priča i da su ga ljudi vidjeli ubijenog u jednoj kafani i to niko ne istražuje, da vidi da li je to tačno. Kad sam objavio snimak, javilo mi se 50 ljudi, tvrde kako risa viđaju svaki dan. Ali to sve ne znači, ako nemate fizički dokaz. A sa druge strane, mnogo mi je drago što sam ja uspio da ga nađem”, kazao je Kardović.

CZIP je kroz program za očuvanje krupnih zvjeri, u periodu od novembra 2014. do juna 2018, na područjima Nacionalnog parka “Prokletije”, kao i na pograničnim oblastima između Crne Gore i Kosova, i Crne Gore i Albanije sproveo četiri nezavisne sezone monitoringa balkanskog risa putem foto-zamki. U toku svake sezone, pozicija foto-zamki je mijenjana u koordinaciji sa kolegama sa Kosova i iz Albanije. U periodu monitoringa, tada nije potvrđeno prisustvo balkanskog risa u Crnoj Gori.

Program oporavka balkanskog risa u Sjerevnoj Makedoniji i Albaniji sprovodi se od 2000, a u Crnoj Gori i na Kosovu od 2013. godine.

( Damira Kalač )