O mornaru, pjesniku, boemu, o Subu i o Lariju

Jedan život, jedna priča, o mornaru, pjesniku, boemu... Tako počinje dokumentarni film “Mornareva suza” koji donosi priču o Branku Subu Subotiću, jedinstvenom Novljaninu poznatom i kao Lari. Naizgled lokalna ličnost, Subotićev život i nasljeđe koje je prenio na sve koje je poznavao, predstavljaju jednu melanholičnu priču o autentičnom mornaru i pjesniku koji je odrastao u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj, priču o ljubavi i neumornom duhu, a koju je redateljka Dragana Stojković vješto utkala u ovaj dokumentarac.

Film je prikazan u vantakmičarskom segmentu dokumentarne selekcije na 37. Filmskom festivalu Herceg Novi - Montenegro film festivalu, 28. avgusta u prepunom dvorištu kuće nobelovca Iva Andrića. “Mornareva suza” vodi gledaoce kroz sjećanja bližnjih na Suba, mornara, pjesnika, boema, Novljanina... Kroz njihove riječi i njehovu poeziju otkriva se poseban život, određen teškim djetinjstvom, neustrašivoj volji da svoj život živi kako želi, isprepleten okeanskim daljinama i neugasivom ljubavi prema rodnom gradu i prijateljima.

Iako se čini da je priča o Subotiću specifična za njegov rodni Herceg Novi, film nadilazi lokalne granice i postaje univerzalni profil duše i snage duha, a po odgledanom filmu svako stiče snažan utisak da je lično poznavao Subotića. “Mornareva suza” nije samo dokument o ličnosti, već i dokaz ljubavi koja je živjela u Subotiću, a koju su njegovi prijatelji zadržali i širili, kao i specifične ljubavi između Subotića i Dragane Stojković koja je sa njim provela 25 godina, sve do njegovog posljednjeg isplovljavanja...

Među onima koji su doprinijeli ovoj filmskoj priči su novinar Perica Đaković, pisac i dramaturg Stevo Koprivica, muzičar Rambo Amadeus, književnik Milen Pavlović-Agoton i sama Dragana Stojković. Ona je u filmu preuzela uloge režiserke, scenaristkinje, producentkinje, pojavljuje se i kao jedna od akterki, a život je godinama dijelila sa Subotićem. Za kameru su bili zaduženi Dragutin Vujović i Šimon Cubota, koji je radio i montažu te komponovao muziku.

Koprivica je posebno istakao da je Subotićev život nalik upravo jednom elegičnom filmu - emotivan, melanholičan, ali i u istinskom rokenrol maniru.

Subotić je prvi dio života proveo u Bijeloj, sam se obrazovao, a iako je sanjao o studijama na Filološkom fakultetu ili glumačkoj akademiji, sudbina ga je odvela u drugom pravcu - postao je “mali od kabine”. Pisao je poeziju, ali je i govorio, svoju i tuđu, a njegov glas, interpretacija, pojava, kao i sami stihovi, nikoga ne bi ostavili ravnodušnim. Da je bio izuzetno načitan, potvrđuje i izbor njemu omiljenih autora: Neruda, Jesenjin, Bukovski, te domaći pjesnici poput Vita Nikolića i Disa.

Stevo Koprivica je Subotića smjestio negdje između Leonarda Koena, Arsena Dedića i Luke Paljetka, ističući da je jedan od rijetkih koji je podjednako dobro govorio i svoje i tuđe stihove. Priča o njemu je, kaže Koprivica, priča o dobrim momcima i dobrim vremenima kojih više nema, a sumirajući njegov život kazao je da je u taj jedan ljudski vijek bilo “previše tuge i boli koliko ne bi stalo ni u tri života”.

“On je napisao jednu knjižicu sa svojim pjesmama i pričama... Recitovao je često, a znao je u svoje pjesme da inkorporira i pjesme drugih autora. Njegova dikcija, glas i pristup su oduševljavali”, dodala je Stojković.

Stojković ističe njegov “vrcav duh i lijep izgled”, divlju crtu i plahovitost, te naglašava da je bio beskompromisni borac koji se borio za istinu i pravdu. Na jučerašnjoj konferenciji za medije kazala je da je osjećala obavezu da ovjekovječi njegovo postojanje.

“Ja sam imala obavezu da na neki način ispričam njegov život, a imala sam isto tako i obavezu prema Novljanima. On je svoje djetinjstvo i mladost proveo u svom voljenom Herceg Novom... Baš zbog toga sam čekala baš ovaj festival da prikažem film nadajući se da će biti uvršten u projekcije”, kazala je Stojković, dodajući da je sa posebnom pažnjom radila na mozaiku Subotićevog života kojeg je, otkrila je u filmu zvala i “svilenim mornarom”...

Posebno je zahvalna svim ljudima koji su bili spremni da pričaju i doprinesu ovom ostvarenju. Posebno je zahvalna na video materijalu novinara Perice Đakovića... U film je inkorporirana i njihova lična priča, a sve to, iako teško za Stojković, bilo je neizbježno.

“Voljela bih da svi osjete Suba”, rekla je ona.

Rambo Amadeus ga je opisao kao čovjeka čije “srce plovi po talasima”, a prisjetio se i Subotićevih stihova koji kažu: “Moje je srce moja kabina; moje srce plovi po talasima kao jedna jeftina riba”...

Pavlović je na kraju dodao da on nije umro, već samo “podigao sidro i otplovio”, što, definitivno, osjećaju i svi koji su ga poznavali.

Film “Mornareva suza” je emotivno putovanje kroz život posebnog čovjeka koji je prkosio sudbini, ali i podsjetnik na neugasivi duh umjetnika, nemir mornara koji je i dalje prisutan u sjećanjima prijatelja i sugrađana. Po završetku ovog tridesetominutnog ostvarenja publika je glasnim i iskrenim aplauzom pozdravila Stojkovićevu koja je više govorila o svojoj priči...

( Jelena Kontić )