Akt je kamen kušnje za svakoga slikara

Knjiga tematizira načine i modele prikazivanja ženskoga tijela u slikarstvu. Akt je konstanta u slikarstvu, umjetnički izazov od samih početaka slikarske umjetnosti. Akt možemo nazvati velikim označiteljem u koga su različita razdoblja utiskivala svoja značenja i stilske osobine. Popratni tekst Dimitrija Popovića čine interdisciplinarne kulturološko-sociološke studije o fenomenu koncentracije na žensko tijelo u likovnoj umjetnosti u dugom vremenskom rasponu - od renesansnoga slikarstva (Botticelli, Rafael, Michelangelo, Tizian), preko baroka (Caravaggio, Reni, Rembrandt, Rubens), povijesnih avangardi 20. stoljeća (Gauguin, Munch, Picasso, Modigliani, Dali, Magritte), sve do suvremene umjetnosti i popularne kulture (Warhol, Newton, Koons).

Prikazi ženskoga tijela okupljeni su oko tematskih cjelina s obzirom na objekt interesa/analize. Prva velika cjelina odnosi se na mitske teme. Analiziraju se različiti načini prikaza figure Venere: primjerice neoplatonistička Botticellijeva slika “Rađanje Venere”, Giorgioneovo harmoniziranja tijela i prirode na “Usnuloj Venera” ili Velasquezova sofisticirano preciozna “Venera pred ogledalom”. U idućim cjelinama analiziraju se slikarske emanacije ženskih figura Danaje (Rembrandt, Klimt), Suzane (Tintoretto, Gentileschi), Eve (Michelangelo, Masaccio, Durer) ili Kleopatre (Reni, Cagnacci). Uz reprodukcije djela slavnih slikara autor dodaje i svoje slike nastale kao rezultat intermedijalnog dijaloga i vlastitog priloga zadanoj temi.

Nesumnjiv je društveni interes za djelo Dimitrija Popovića. Obrađujući intrigantnu temu, autor pokazuje da slikarska fascincija ženskim tijelom otkriva ne samo duboka stvaralačka nagnuća nego često i neke potisnute traume i komplekse u muškom doživljaju žene. Popović je kao slikar uvijek pokazivao izrazito intelektualne sklonosti i u svojim se djelima snažno oslanjao na kulturnu memoriju, kako daleke prošlosti tako i suvremenosti. Slikarstvo je za njega forma mentis, što pokazuje i u svojim kulturološkim analizama.

Knjiga je pisana metodološki dosljedno, precizno i sustavno. Popovićeve su interpretacije zanimljive i inspirativne. Autor se suvereno kreće kroz meandre likovne povijesti i znalački tumači kreacije koje najbolje ilustriraju temu fascinacije ženskim tijelom. Kao predlošci za analizu poslužila su kanonska djela starih majstora, ali i prvaka europske avangarde, s posebnim akcentom na heretičke geste i popularno-kulturne fenomene povezane s temom (npr. Cicciolina i profanacija ženskog tijela). Analizirane su i slike hrvatskih umjetnika, poput Miroslava Kraljevića ili Miljenka Stančića.

Paralelno, uz analizu klasičnih djela iz povijesti slikarstva, Popović se osvrće i na svoje radove na istu temu, a posrijedi su djela koja često izravno dijalogiziraju s tuđim iskustvima. Popovićeve uzore možemo odmah primijetiti jer se radi o izboru po načelu sličnosti ili iskustvu bliskosti. Sva analizirana djela ujedno su i reproducirana u knjizi.

Djelo je pisano pristupačnim jezikom i stilom, ali po najvišim standardima u području povijesti umjetnosti. Autor pokazuje zavidno poznavanje grčke mitologije, starozavjetnih legendi i kršćanske povijesti što mu omogućuje široke tematske protege i duboke uvide. Dobro upućen u povijest umjetnosti, ali i suvremene kulturne teorije, autor je svoje teze o ženskom tijelu u povijesti slikarstva eksplicirao svestrano i argumentirano.

Iako je o ženskom tijelu u slikarstvu pisano razmjerno često, ovo je prvo sustavno i analitički elaborirano djelo o toj temi u Hrvatskoj. Na pomno odabranim primjerima Dimitrije Popović pokušava odgovoriti na ključno pitanje: zašto je akt kamen kušnje za svakoga slikara i zašto je tako produktivan pokretač umjetničke kreacije. Prateći različite prikaze ženskog tijela kroz vrijeme, autor ispisuje pravu malu povijest slikarstva od renesanse do danas.

Većini poklonika umjetnosti Dimitrija Popovića poznato je da on nije samo slikar nego i pisac, autor nekoliko zapaženih romana i knjiga esejističkoga karaktera. U knjizi Žensko tijelo u ogledalu slike autor dokazuje i svoju kritičku kompetenciju i interpretacijsku domišljatost.

( Akademik Krešimir Nemec )