Ambicije FFHN-a ka mapi evropskih filmskih festivala visoke kategorije
Jake impresije sa 37. Filmskog festivala Herceg Novi, koji je od 23. do 29. avgusta disao rukopisom sedme umjetnosti, a tu su i brojni izazovi koji slijede u susret narednom izdanju, kako tehnički, organizacioni, pa tako i filmski, koji idu uz dugogodišnji kontinuitet, visoka očekivanja i težnje ka boljem performansu
Filmski festival Herceg Novi - Montenegro film festival najavljuje kandidaturu za uvrštavanje na mapu evropskih festivala visoke kategorije, saopštili su organizatori posljednje festivalske večeri na ceremoniji zatvaranja. O tome će otkriti više kada dođe vrijeme, poručili su.
Uz poruku da se Filmski festival Herceg Novi (FFHN) dogodio 37. put, te da nema namjeru da se povlači na bilo koji način, već da je sve tek počelo, zatvorena je 29. avgusta na Kanli kuli manifestacija od značaja za kulturu Crne Gore.
Posebnu emociju izazvao je i odmjeren i topao omaž, trenutak sjećanja, sjete, poštovanja i ljubavi, posvećen Vojislavu Voju Kilibardu.
“Sjajni slikar, višegodišnji član Savjeta Festivala, urednik u HercegFestu, stvaralac renesansnih interesovanja i nadasve naš drug i prijatelj više nije sa nama. Vojo je otišao u takozvanu smrt, iako znamo da za takve ljude i stvaraoce smrti nema. Energija, njegova djela, drugovanja i ljubav su snažniji od privida smrti. U znak sjećanja na Voja, izvršni producent festivala dodjeljuje počasnu plaketu kao mali znak nezaborava”, kazala je voditeljka programa, nakon čega je plaketu članu Kilibardine porodice Radojici Gardaševiću, u ime izvršnog producenta, uručio Vojov drug i kolega Danilo Babović.
Već na izgovaranje imena rano preminulog Novljanina, osjetila se promjena atmosfere, tuga i praznina, a publika je dugim i skrhanim aplauzom pozdravila kompletan gest, da bi zatim uslijedio i jedan onako snažan da ga je Vojo sasvim sigurno i čuo.
U nastavku programa uslijedila je svečana dodjela nagrada i obraćanja laureata publici, a postalo je jasno da je svima njima Herceg Novi značajan i drag, ili je to tek postao, jer očarava već prvim udahom tog morskog vazduha i šarmantnog mentaliteta, skalama i škverovima, duhom i zidinama...
Možda su, ipak, najsnažnije odjeknule riječi velike glumice Jelene Đokić kojoj je uručena Zlatna mimoza za najbolju žensku ulogu. Rođena Novljanka je kazala da je dijete Filmskog festivala u Herceg Novom, pa se u nastavku osjetila i iskrena želja da manifestacija raste, a publika prepozna i dodatno pozdravi njegovu i važnost filmske umjetnosti.
“Dragi moji Novljani, jako sam uzbuđena što je ova nagrada u mojim rukama, zato što sam ja dijete ovog festivala. Na ovoj Kanli kuli sam rasla, zavoljela film, usudila se pomisliti da bih se glumom mogla baviti. Počela sam kao hostesa, bila mažoretka koja dijeli ruže i vina, stajala na ulazu, a sve to da bih gledala filmove... Svi ovi bedemi su bili puni nas, djece i mladih, željnih filmova. To je osjećanje koje ću zauvijek nositi. Festivali postoje da bi se upoznali novi autori, reditelji, da bi se zavoljeli novi glumci, a zato se mora svako veče pratiti film i rizikovati da pogledaš, a ako ti se ne dopadne, da se ne kaješ”, navela je Đokić.
Apelovala je na organizatore da cijene ulaznica budu povoljnije (8 eura za dva filma u glavnom programu) kako bi bile pristupačnije što većem broju građana, projekcije ispraćene, a gledalište puno.
Film “Čuvari formule” Dragana Bjelogrlića ovogodišnji je laureat nagrade Grand prix - Zlatne mimoze za najbolji film i plakete “Zoran Živković” i to među 12 snažnih, važnih, hrabrih i dobrih ostvarenja koja je odabrao selektor Vuk Perović. I Bjelogrlić se ovom prilikom prisjetio prvog dolaska na Filmski festival u Herceg Novom, 1989. godine.
“Igrao sam vaterpolo sa Batom Čengićem. Trener je bio Bata Živojinović, dok je kapiten ekipe reditelja bio Živko Nikolić. Sjećam se kako sam plivao za loptu i stigao prvi. Trener ekipe reditelja bio je Milan Žmukić, a u našoj ekipi igrali su i Stevo Koprivica i Zoran Živković, koji su nam bili pojačanje i zahvaljujući njima smo pobjedili”, ispričao je Bjelogrlić ističući da je prošlo mnogo godina od tada, ali je taj trenutak ostao duboko urezan u njegovom sjećanju.
“Postoji jedna fotografija na kojoj smo svi nakon te utakmice. Mnogi ljudi sa te fotografije više nisu sa nama, ali ovaj festival i dalje traje, i želim mu mnogo uspjeha u budućnosti”, poručio je on.
Bjelogrlić je tokom godina više puta bio dio festivala, kako u ulozi glumca, tako i kao producent. Ove godine, međutim, prvi put se pojavio kao reditelj i primio značajno priznanje.
“Dobio sam ovo priznanje od izuzetnog žirija, u izuzetno jakoj konkurenciji i zaista mi to mnogo znači”, zaključio je izražavajući zahvalnost i ponos.
Tokom sedam festivalskih dana publika je imala prilike da pogleda filmove koji su stigli sa najvećih festivalskih manifestacija ovjenčani nagradama, one koji su imali svjetske premijere nekoliko dana prije prikazivanja u Herceg Novom, i to na jednim od najljepših tvrđava u ovom dijelu svijeta, ali i par premijera, sve to u četiri kategorije, na četiri lokacije, svake večeri pod otvorenim nebom i u isto vrijeme.
Uživali su prisutni u dugometražnim igranim, dokumentarnim i studentskim filmovima u takmičarskim segmentima programa, a tako i gosti festivala.
Iako ih društvo, sistem, prilike, popularnost, pa ni žiri nijesu razmazili, na Filmskom festivalu Herceg Novi - Montenegro film festivalu domaći filmski umjetnici i lokalne priče ipak izazivaju posebno interesovanje, ali i zasluženo poštovanje. To se pokazalo i ove godine, od 23. do 29. avgusta tokom trajanja 37. izdanja manifestacije od značaja za kulturu Crne Gore.
Možda bi se to okarakterisalo očekivanim, ali nije, te je stoga veća radost usljed reakcija ponosne publike na djela njima bliskih autora, glumaca ili priča, a toga je ove godine bilo više nego prethodnih.
Ono što je evidentno da se pravi ponos i radost učitavala u pozdravljanju filma “Živi i zdravi” Ivana Marinovića, rođenog Novljanina, kao i glumice Jelene Đokić koja je rado i srdačno dočekana, a ispraćena ovacijama prilikom stupanja na scenu, ali i usredsređenim slušanjem tokom govora.
Žiri Federacije filmskih kritičara Evrope i Mediterana (FEDORA), koji je ove godine radio u sastavu: Zlatko Vidačković, Mikelanđelo Mesina i Marija Ivanović Nikičević, nagradu za najbolji film dodijelili su upravo filmu “Živi i zdravi” ističući da razigrano, ali vrlo ozbiljno, donosi “dašak svježeg vazduha” u žanr (regionalne) komedije.
Marinović je kazao da su skoro za taj film dobili nagradu publike te naveo da zbog toga nije očekivao nagradu kritike, jer se te dvije stvari teško povezuju.
“Hoću od srca da se zahvalim, ovo je velika podrška za film. Mislim da je posebno hrabro i otmeno dati nagradu komediji, tako da - hvala”, poručio je on.
Emocija, radost, smijeh i podrška bili su prisutni i prilikom premijere prikazivanja “Pontonovog srca” Senada Šahmanovića u kojem glavnu mušku ulogu igra Marko Janketić, a za nju je osvojio i Zlatnu mimozu za najboljeg glumca. Uporni su ispratili i “Supermarket” Nemanje Bečanovića, drugu projekciju u večeri kada su munje, vjetar i sivi oblak najavljivali oluju.
Pored ovih, tu su i brojni filmovi u kojima su učešće uzeli i naši predstavnici, a prikazana su i studentska ostvarenja “mladih nada”, među kojima je i Dušan Vojinović sa Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja koji je u svojoj kategoriji dobio specijalno priznanje za film “Gabi”, kao i Tamara Pavićević čiji je film “Ništa lično, tata” nedavno premijerno prikazan u studentskoj selekciji Sarajevo film festivala...
Poseban dojam ostavilo je premijerno prikazivanje filma “Mornareva suza” Dragane Stojković u okviru selekcije dokumentarnih filmova, u vantakmičarskom programu, koji je brojnoj publici u dvorištu Kuće Iva Andrića oživio sjećanje na lik i djelo osobenog Branka Subotića Suba, iznjedrivši nježnost, nostalgiju, ali i suze.
Ove godine je održano i prvo izdanje Montenegro film randevua u organizaciji Filmskog centra Crne Gore, a u okviru kojeg su svi crnogorski projekti, trenutno u procesu razvoja, pozvani da učestvuju u razmjeni ideja i kreacija... “Montenegro Film Rendezvous” organizovan je kao trodnevni događaj osmišljen sa ciljem da izgradi trajnu vezu između crnogorske, regionalne i evropske filmske industrije.
FFHN je od 23. do 29. avgusta ugostio neka od najvećih imena regionalne kinematografije, ali i dokumentariste sa svih strana svijeta koji su otvorili nove percepcije na društvo, život, film, što je publika prepoznala s obzirom na veliku posjećenost i ispunjen prostor dvorišta kuće nobelovca Iva Andrića gdje se svake večeri tražila stolica više. Selektor Vladimir Perović je odabrao moćna ostvarenja, nepretenciozna, umjetnički kvalitetna, različita i ljudska, a smjestio ih je u pet cjelina kroz koje su otvorena brojna pitanja. To je potvrdio i međunarodni žiri koji je uputio čestitke svim filmskim stvaraocima na “intenzivnim i vještim filmovima”, ističući da im bogat izbor dokumentaraca nije olakšao posao, a to se i očekivalo.
I studenti su svojim djelima koja je selektovala Sara Stijović imali mnogo toga da kažu i pokažu, ali i poduče.
Da “običan studentski film, inspiriše i pokazuje ne samo mladim autorima, već i profesionalcima da se kompleksne teme mogu ispričati nepreteniciozno i iskreno”, istakao je žiri u obrazloženju odluke o najboljem filmu “Đe je kruva nema gladi” rediteljke Katarine Lukec.
Očekuje se i nagrada “Adriatic Audience Award” koju dodjeljuje publika u okviru programa Mreže festivala Jadranske regije, a koja će biti dodijeljena kada se zbroje glasovi svih festivala koji čine Mrežu, istakli su organizatori.
Kuriozitet je i to što su se na tvrđavi Forte mare svake večeri prikazivali najnoviji naslovi svjetske kinematografije, od Jorgosa Lantimosa do Paola Sorentina, a od kojih neki još nijesu ni počeli svoju bioskopsku distribuciju.
Fantastične lokacije na otvorenom pružile su neodoljivu čar programu i filmovima, a ostaje i nada u ostvarenje riječi predsjednika Opštine Herceg Novi Stevana Katića koji je najavio i stavljanje u funkciju tvrđave Španjola čiji će prostor u narednim godinama upotpuniti četiri dosadašnje scene na otvorenom.
Opravdan je slogan “Sve boje filma”, ali do narednog izdanja ipak ostaju brojni izazovi, kako tehnički, organizacioni, pa tako i filmski, a koji idu uz dugogodišnji kontinuitet, visoka očekivanja i težnje ka “evropskoj mapi festivala visoke kategorije”.
( Jelena Kontić )