Bouvijeva pjesma "Heroes" inspirisana danom provedenim s djevojkom?
"Odmah sam to prepoznala. Znala sam šta svaka riječ znači, i opisivala je tačno, od trenutka do trenutka, kakav je taj dan bio", kaže Šenstoun u dokumentarcu
Bila je to neslužbena himna Olimpijskih igara 2012. godine, inspirisala je simfoniju Filipa Glasa i postala najpopularnija pjesma Dejvida Bouvija na striming servisu Spotify.
Sada novi dokumentarac BBC-a tvrdi da je pjesma nastala nakon dana koji je Bouvi proveo sa Kler Šenstoun, modelom, glumicom i umjetnicom, sa kojom je bio u vezi sredinom 1970-ih.
Zloglasno zagonetni pjevač možda je ostavio više pitanja nego odgovora na svom posljednjem albumu "Blacksta"r, ali porijeklo pjesme iz 1977. godine "Heroes" bilo je nešto što su obožavaoci smatrali riješenim: Bouvi je dosljedno tvrdio da je pjesmu napisao nakon što je vidio producenta Tonija Viskontija kako se grli sa njemačkom pjevačicom Antonijom Mas pored Berlinskog zida.
Međutim, dokumentarac "Bouvi u Berlinu" otkriva kako je pjesma nastala nakon vremena provedenog sa Šenstoun u njemačkoj prijestonici, koja je inspirisala tri njegova najpoznatija albuma: "Low", "Heroes" i "Lodger". Dokumentarac predstavlja novi pogled na ovaj često mitologizovan period, a Šenston Priča priča Frensisu Votliju - koji je snimio film o Bouviju "Five Years" iz 2013. - o njihovom zajedničkom izlasku.
Par je proveo "poseban dan" prema Šenstoun, koja je rekla da je dan počeo tako što je ispričala Bouviju san o plivanju sa delfinima, prije nego što su otišli na izložbu u muzej i prešli u istočni dio grada, prenosi Gardijan.
"Proveli smo nekoliko sati kod groba Neznanog vojnika, a stražari su koračali u stilu gusaka. Držali smo se za ruke čvrsto i samo smo upijali sve, bilo je to tako jako iskustvo", kaže Šenstoun, koja se zatim vratila sa Bouvijem na zapadnu stranu.
"Šetali smo pored druge strane zida. Bilo je reflektora i mogli ste vidjeti obrise pušaka, a mi smo se držali za ruke i on je uzeo moju drugu ruku i poljubio me. Bilo je to prelijepo", prisjetila se ona.
Opis tog dana reflektuje mnoge stihove iz pjesme "Heroes", uključujući i dio: "Volio bih da možeš plivati kao što delfini plivaju", dok Bouvi pjeva kako se sjeća "stajanja pored zida i pušaka, pucnjeva iznad naših glava. I poljubili smo se, kao da ništa ne može pasti".
"Odmah sam to prepoznala. Znala sam šta svaka riječ znači, i opisivala je tačno, od trenutka do trenutka, kakav je taj dan bio", kaže Šenstoun u dokumentarcu.
Ona je na kraju odlučila da napusti Berlin jer nije htjela da se odrekne svoje umjetničke slobode i uđe u svijet tabloidne pažnje i upada u privatnost. "Do trenutka kada je napisao 'Heroes', uspjela sam da mu objasnim da bih morala da se odreknem slikanja, svoje karijere, onoga što jesam. Ne bih bila ja. Vratila sam se u London i kad sam čula 'Heroes', shvatila sam da je to promislio i da je razumio", istakla je ona.
Bouvi je u berlinskom periodu pokušao da živi relativno anonimnim životom i oslobodi se destruktivne zavisnosti od kokaina, što je takođe inspirisalo neke od njegovih haotičnih pjesama dok je bio u Njemačkoj.
Njegova kreativna partnerstva sa Igijem Popom, sa kojim je dijelio stan u Berlinu, koproducentom berlinskih albuma Tonijem Viskontijem i saradnikom Brajanom Inom često su istraživana. Međutim, dokumentarac "Bouvi u Berlinu" fokusira se na tri žene u pjevačevom životu: Šenstoun, vlasnicu noćnog kluba Romi Hag i bivšu novinarku Saru Renu Hine.
Umjetnička karijera Šenstoun bila je izvanredna. Počela je kao model, pojavljujući se sa 16 godina na plakatu za film Endija Vorhola iz 1966. "Chelsea Girls", a nakon toga je glumila u predstavama sa kojima je putovala svijetom i postala umjetnica koja je toliko impresionirala Frensisa Bejkona da ju je pozvao da naslika njegov portret.
Votli naziva njenu verziju priče o nastanku pjesme "Heroes" "dirljivom, romantičnom i potpuno uvjerljivom", istovremeno priznajući da ne postoji način da se sa sigurnošću sazna da li je to konačna istina.
( S.S. )