Tajni porođaj: Neke žene se stide što su trudne

U Njemačkoj je prije tri godine uveden zakon kojim se majci garantuje potpuna anonimnost prilikom porođaja - ukoliko to ona želi. Kad se dijete rodi, ime majke se ipak stavlja u zatvoreni koverat.

Gerhard Men, jedan od dušobrižnika berlinske bolnice Valdfride zna da ima bezbroj razloga zbog kojih trudnica ne želi ili je uvjerena da ne može da zadrži dijete koje nosi. "Neke žene se stide što su trudne. Ako su muslimanke, tu je čak i opasnost da ih neko iz porodice ubije. Kod nekih je problem porodično nasilje, neke su bile silovane."

Svim takvim trudnicama je jedno zajedničko: "One ne žele da bilo ko, pa ni država, sazna da su u drugom stanju. To ni sa tajnim porođajem ne funkcioniše, ali ja pokušavam da ih uvjerim da su potpuno zaštićene."

Bilo je mnogo rasprava dok zakon koji dozovljava tajni porođaj nije donesen 2014. godine. Tim zakonom je osnovana telefonska služba koja radi non-stop i koja trudnice u neželjenoj trudnoći upućuje do najbliže povjerljive osobe koja ima pravo ćuti o identitetu trudnice čak i pred sudom. Ti povjerljivi savjetnici se brinu da trudnica bude ljekarski zbrinuta, opet bez otkrivanja njenog identiteta.

Kad se dijete rodi, ime majke se ipak stavlja u zatvoreni koverat. Njen sadržaj može otkriti samo jedna osoba: dijete kada navrši 16 godina i to putem suda.

Ima i lijepih priča

Broj prekida trudnoće u Njemačkoj već duže vreme opada - 2004. je bilo 129.650 abortusa, ali i prošle godine ih je bilo oko 99 000. To su zvanične statistike, ali se sumnja da je broj mnogo veći - list Fokus procjenjuje da u Njemačkoj ima oko 266.000 abortusa godišnje.

Nasuprot tome, tajnih porođaja je jedva više od stotinak godišnje. Dušobrižnik berlinske bolnice ipak tvrdi da je taj zakon o anonimnom porođaju dobar i koristan, bez obzira koliko djece je na taj način spaseno: "Mogu vam pokazati pismo koje sam nedavno dobio od jedne žene koja je tako rodila prije dvije godine. Poslije porođaja se ponašala drugačije od drugih: Ostala je u bolnici duže nego što je trebalo i sve vrijeme je negovala svoju bebu. Na kraju je otišla, a beba je data na usvajanje."

Ali to nije bio kraj, kaže nam pastor Gerhard Men: "I kad je otišla iz bolnice, zvala me je telefonom svaki dan, da pita kako je beba. Rekao sam joj da je usvojena. Nedjelju dana kasnije me opet nazvala i rekla; 'Konačno sam priznala mojim roditeljima i razgovarala sa mojim sveštenikom. Želim moju bebu nazad.' To je bio veoma emocionalni događaj, ali je dobila svoju bebu nazad. Mogu vam pokazati sliku koju mi je poslala, mala živahna djevojčica i srećna samohrana mama."

Barem je tu i ljekar

Ta berlinska bolnica se još od godine 2000. odvažila i na eksperiment koji je i u drugim gradovima prethodio tajnom porođaju: postavljena je "anonimna kolevka", stakleni otvor na zidu bolnice gdje je moguće ostaviti bebu. Ali i udruženja za zaštitu žena i trudnica su oštro napadale takvu praksu. Jer to je opet značilo da su te žene negdje rodile potpuno "na crno", ko zna u kakvim higijenskim i zdravstvenim okolnostima koje su mogle biti opasne i za majku i za bebu.

Anonimni porođaj je ipak bolje rješenje, objašnjava i Katarina Ješke iz udruženja njemačkih babica. "On osigurava da žene dobijaju ljekarsku i psihološku pomoć za vrijeme trudnoće, prilikom porođaja i neposredno nakon njega. A pomaže i bolnicama i babicama u sivoj zakonskoj zoni."

Skromne brojke takvih rođenja ova babica objašnjava i drugim argumentima: "Ima čitav niz različitih kriza u kojima se trudnica i majka može naći. Tako se događa da bebe budu negdje napuštene ili stavljene u anonimnu kolijevku. Želimo da pomognemo tim ženama koje su i emocionalno u izuzetnim okolnostima."

( Deutche Welle )