Radnici u kladionicama postali poreski službenici

Radnici u kladionicama, kazinima, automat klubovima i drugim oblicima igara na sreću postali su ovlašćena lica koja će imati pravo i obavezu da od igrača koji ostvare dobitak traže lična dokumenta, da ih identifikuju i da im sastave poresku prijavu, odnosno odrede visinu poreza koji treba da plate.

To je navedeno u izmjenama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica i naknadnim amandmanima koji su usvojeni prošle sedmice, čija primjena počinje od 1. januara naredne godine.

Izmjenama zakona uvedeno je plaćanje poreza od 15 odsto na razliku između uplate uloga i isplate dobitke u svim igrama na sreću, a naknadno je amandmanom definisano da se to odnosi na dobitke preko 300 eura.

Stav zakona kojim se obračun poreza nameće kao obaveza priređivaču i takođe naknadno mijenjan i u konačnoj verziji koja je usvojena glasi “Porez na prihode ostvarene od igara na sreću obračunava i obustavlja priređivač igara na sreću pri svakom dobitku i uplaćuje se istovremeno sa isplatom dobitka”.

U osnovnom predlogu izmjena zakona bilo je predviđeno da priređivač iznos poreza uplaćuje Poreskoj upravi narednog dana od ostvarenja dobitka, što je ostavljalo mogućnost kontole kroz online nadzor priređivača, a naknadnim amandmanom je definisano da se novac prosljeđuje istog trenutka kada se dobitak isplaćuje igraču.

“Ovim amandmanom vrši se izmjena u stavu 1 predloženog člana 50f, na način da se porez na prihod od igara na sreću uplaćuje istovremeno sa isplatom dobitka, da bi mogla da se prilikom isplate dobitka izvrši identifikacija igrača igara na sreću i da bi se stvorili uslovi za dalje unapređenje i koordinaciju u ovoj obasti”, navedeno je u obrazloženju.

Time se zakonom ovlašćuju zaposleni u priređivačima igara na sreću da vrše identifikaciju dobitnika, uzimaju njegove lične podatke, utvrđuje njegov ulog i iznos dobitka, obračunava porez na razliku i sastavlja neki oblik poreskog rješenja kao osnovu da svom igraču može umanjiti dobitak, a zatim kroz neki nadograđeni informacioni sistem taj novac istovremeno prebacuje na račun Poreske uprave.

U zakonu o ličnoj karti piše da je: “Građanin koji je navršio 18 godina života obavezan da ima kod sebe ličnu kartu i da je, na zahtjev lica ovlašćenog za utvrđivanje identiteta, stavi na uvid u slučajevima i pod uslovima propisanim zakonom”.

Priređivači igara na sreću su se tokom javne rasprave na početnu verziju ovog zakona žalili na namjeru uvođenja ovog poreza navodeći da se on na takav način nigdje ne primjenjuje i da će izazvati pelazak igrača u sivu zonu, ali i na predlog da oni, odnosno njihovi zaposleni, izigravaju poreske službenike koji obračunavaju i odbijaju porez. Tražili su i dodatne rokove da bi “prilagoditi svoja tehnološka rješenja koja zavise od opredjeljenja u pogledu načina plaćanja akontativnog dijela ovog poreza”.

Iz Ministarstva finansija nisu prihvatili predlog navodeći da su analizom uporedne prakse i efikasnosti primjene zakona utvrdili da će naplata poreza biti efikasnija ako se obavlja kod priređivača.

“Na taj način će biti obezbijeđena efikasna naplata poreskih prihoda, ali će biti zaštićeni i dobitnici od igara na sreću na način da nemaju obavezu da podnose poresku prijavu”, navedeno je u odgovoru Ministarstva u izvještaju sa javne rasprave.

Na molbu da se odloži rok primjene kako bi priređivači mogli izmijeniti svoje informacione sisteme i prilagoditi oporezivanju igrača, iz Ministarstva su odgovorili da zbog toga predlažu da primjena zakona počinje od 1. januara 2025. godine.

Iz Grupacije priređivača igara na sreću pri Privrednoj komori su ranije naveli da primjena novog zakona njima stvara dodatne troškove zbog značajnih ulaganja u infrastrukturu za nadzor, kontrolu i naplatu, kao i da je predlog suprotan ustavnom načelu slobode preduzetništva i principima tržišne privrede.

“Jer prenosi naplatu ovog poreza, koji snosi fizičko lice, na privredna društva koja vrše isplatu, odnosno na priređivače igara na sreću. Naime, privrednom subjektu čije prihode definitivno smanjuje, država nameće obavezu da radi njen posao, na svoju štetu”, naveli su tada iz ove grupacije.

Vlada je u obrazloženju predloga za uvođenje ovog poreza navela da od njega očekuje ukupan prihod u budžet od pet miliona eura, ali je to bilo prije amandmana Vlada da se od poreza oslobađaju dobici do 300 eura.

Priređivači čekaju podzakonska akta

Da bi zakon mogao da se primjenjuje Ministarstvo finansija do 1. januara treba da donese podzakonska akta kojim će definisani način oporezivanja, oblik rješenja ili potvrde o obračunatom porezu, načinu uplate, kontrole i svega drugog što nije definisano samim zakonom.

Upravo to je bio problem kada je Skupština 2014. godine, na predlog grupe poslanika DPS-a usvojila sličan predlog o uvođenju poreza na dobitke u igrama na sreću koji je trebao da se primjenjuje od 1. januara 2015. godine. Međutim, tadašnje ministarstvo finansija nije uradilo podzakonske akte kojim bi definisalo način obračuna ovog poreza.

Kako nije bilo tih podzakonskih akata priređivači igara na sreću u 2015. godini nisu od svojih igrača, koji su imali dobitke, odbijali ovaj porez. Skupština u decembru 2015. godine usvaja izmjena zakona kojim briše porez na dobitke od igara na sreću.

Priređivači su u svojim žalbama tokom javne rasprave posebno istakli da je u kazinima nemoguće utvditi koliku je ukupnu uplatu imao igrač jer on tokom boravka u kazinu može imati više uzastopnih uplata da bi tokom nekog vremena ostvario dobitak.

Naveli su i da se ni u jednoj državi ne naplaćuje porez na dobitke u kazinu na takav način, zbog čega su ti priređivači opterećeni većim koncesijama da bi njihovi gosti bili pošteđeni.

“Stoga se javlja veliki tehnički problem, kako izračunati ukupan iznos uloženih sredstava. Nemogućnost adekvatnog obračuna javlja se usljed nepostojanja jasne definicije što se smatra ulogom i za koji period se obračunava porez na ostvarene dobitke (vremensko razgraničavanje troška/uloga)”, smatraju u ovoj Grupaciji PKCG.

( Goran Kapor )